Kultura
MARIO KOVAČ, ŽIVOT JE NEPREDVIDLJIV DRAMATURG

Na autorsku smo podlogu dodali svog kreativnog ludila
Objavljeno 14. srpnja, 2020.
Svježa krv je uvijek dobrodošla u vampirskom poslu kao što je kazališni

Trenk iliti Divji baron jedna je od nekoliko drama, farsa najuspješnijeg hrvatskog komediografskog trolista Senker-Mujičić-Škrabe, nastalih u rasponu od 1977. do 1984. Neke od njih već su izvođene u Osijeku, Varaždinu i Virovitici, a osječki je HNK u režiji Marija Kovača svoju prvu ovogodišnju dramsku premijeru planirao izvesti 27. ožujka, a onda je virus cijelom svijetu pomrsio planove.



Hrvatsko je kazališno tržište malo ako pitamo glumce. Što kažu redatelji? Premda ste vi i jedno i drugo.


- Ako se ograničimo samo na hrvatsko kulturno tržište, ono uistinu jest maleno, no ne vidim zašto bi se netko ograničavao na taj način. Jezik umjetnosti i kulture trebao bi razbijati granice, a ne se zatvarati u njih ili stvarati nove, pa stoga ja svojim radom oduvijek težim stvarati i za strane festivale i publiku. Ako je dovoljno uporna, strpljiva i skromna, kvaliteta će izbiti na površinu usprkos negativnim okolnostima unutar kojih pokušavamo stvarati.

Unatoč tomu, nerijetko kazališta uvijek pozivaju jedne te iste redatelje. Je li to etički? Kreativno se baš ne bi moglo reći da jest.


- Mislim da nije stvar etike, nego estetike, kazališta su često nesklona riziku pa zovu uvijek ista imena, jer s njima znaju na čemu su, no da bi se ostvario napredak ponekad treba i izaći iz te zone komfora i ponuditi publici nešto svježe i novo. Na žalost, taj ziheraški odabir govori i o određenom strahu i nepoznavanju vlastite publike i njezinih želja od strane tipičnih ravnatelja i intendanata. Ne mogu ni nabrojiti koliko puta sam čuo rečenicu: Joj, tako bismo rado da dođete raditi kod nas, ali naša publika nije spremna za to!

Zato vas nije bilo u Osijeku i osječkom HNK-u punih pet godina, a i - kada je konačno došao taj trenutak suradnje... nije moglo naopakije početi, tj. u vašem slučaju završiti. Predstava je bila gotova, zar ne?


- Da, naš Barun Trenk bio je točno 11 dana udaljen od premijerne izvedbe kada su nas zahvatile mjere protiv korone i obustava rada. Taman smo taj ponedjeljak trebali imati prvu tehničku probu na pozornici koje se zaželio čitav stvaralački tim. Nažalost, život je i ovaj put pokazao da je nepredvidljiv dramaturg kakvog samo poželjeti možemo u kazalištu.

Od konca ožujka do jeseni. Što će se dogoditi s predstavom, u glumačkom i redateljskom smislu? Sumnjam da to na svemu i svima ne će i nije ostavilo traga?!


- Ma naviknuli smo mi u kazalištu i na gore stvari. Nažalost, početak rada na našoj predstavi bio je obilježen mnogo ozbiljnijom tragedijom, preranim oproštajem od našega legendarnog Ace, tako da nam ova korona, spram toga, izgleda kao mačji kašalj. No, show must go on! Premijera je pomaknuta za rujan i vjerujem da cijeli glumački i umjetnički ansambl jedva čeka da nastavimo rad i naplatimo vrijedni rad tijekom zime i proljeća. Glumci su najbolji kada se zažele pozornice, kad su prisilno odvojeni od nje neko razdoblje. Imam osjećaj da će na jesen navaliti na scenu kao gladni kerovi!

Jesu li se glumci u osječkom ansamblu promijenili od Harmsijeka?


- Neki jesu, neki nisu, to je individualno. Ono što se nije promijenilo je gostoprimstvo i radinost. Neki harmsovci nam nisu u podjeli zbog tužnih razloga, a neke harmsovke iz sretnih razloga, jer će postati ili su netom postale mame. Veseli me da u ovoj predstavi imamo i neka mlađa pojačanja s Akademije, a svježa krv je uvijek dobro došla u vampirskom poslu kao što je kazališni.

Kakvog ste Slavoncima (i svim Hrvaticama i Hrvatima) Baruna pripremili?


- Naš Barun Trenk bit će poslastica ljubiteljima neobičnoga humora, paralele koje nam se nameću su serije Crna Guja, 'Alo 'Alo, Monthy Phyton, Top lista nadrealista, ali bit će ovdje sasvim dovoljno i našega, originalnoga. Radimo predstavu za sve one zasićene nametnutom nam ozbiljnošću povijesti.

Hoćete li ga prešminkavati, pretumbavati ili kakve vi već u teatru izraze rabite?



- Srećom, veći dio pretumbavanja i dramaturške obrade obavili su autori teksta, trojac Tahir Mujičić, Nino Škrabe i Boris Senker, a mi smo na njihovu podlogu još dodali svoga kreativnoga ludila. Cijeli autorski tim dao je svoj prinos, svatko u svom polju djelovanja, tako da publika može očekivati - neočekivano!


Narcisa Vekić
PROMJENA KAO SVOJEVRSNO RESETIRANJE
Jeste li među malobrojnima koje je ova izolacija pretvorila u mahnitog tvorca ili vam nije bilo ni do čega od sveopćeg ludila, paranoje, silnih ne smijete i morate?- Nije me izolacija promijenila, samo je fokus moga rada prebacila s vanjskoga na unutarnji, a takva promjena ne mora nužno biti loša, već ju treba shvatiti kao svojevrsno resetiranje, kao znak prirode da nešto treba mijenjati. Hoće li čovječanstvo shvatiti taj znak? U cjelini, sumnjam. Kod većine će pohlepa i nezasitnost uvijek atavistički prevladati, no takvi su oduvijek odlazili u grobove zaboravljeni i siromašni, jer na drugu stranu, kakva god bila, ionako ništa materijalno ne možemo ponijeti.
U KARANTENI SIGURNO NISAM LJENČARIO
Ne mogu vas ne pitati, kako ste izdržali karantenu: psihički, fizički i financijski?- O financijskom aspektu i šteti mi je bolje da šutim, no, srećom, ionako mi novac nije visoko na listi prioriteta pa se ne ću time zamarati. Pokušao sam iz grozne situacije izvući najbolje, poput Voltaireova Candidea, i koncentrirao sam se na druženje i igranje s obitelji - puno sam čitao, pisao, svirao. Doma sam složio improvizirani glazbeni studio koji već godinama želim, dovršio sam zbirku kratkih priča koju kanim tiskati krajem godine, sigurno nisam ljenčario.
11

dana bio je točno Barun Trenk udaljen od premijerne izvedbe
Možda ste propustili...

NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA

Predstava “Tko se boji Virginije Woolf?”

PREKRASNI AMBIJENTI PAŠKIH CRKAVA

PagArtFestival: Barokni biseri

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana