Mlada osječka glazbenica Adrijana Baković objavila je novu pjesmu ‘‘Zaustavi sate‘‘, koja je po mnogočemu posebna. Sama Adrijana napisala je glazbu i tekst te naišla na pohvale.

Novu pjesmu treba "čitati između redova", jer onaj tko te poznaje, prepoznat će u njoj baš tebe, prepunu jednostavnosti, iskrenosti i ljubavi.

- Prije svega, hvala na tako lijepom uvodu. Jako sam sretna i ponosna zbog "moje prve bebe", pjesme koja tjera i na suze i na smijeh. Napisala sam glazbu i tekst za moju najnoviju pjesmu "Zaustavi sate". To je pjesma trenutka, jer se rodila u trenutku. Brzo je nastala i zanimljivo je to što mi se nikad nije dogodilo da napišem prvo tekst pa onda glazbu, a upravo je kod ove pjesme to bio slučaj. Riječi su samo tekle, a potom i note. Nastala je u mojoj rodnoj kući, mojoj sobi i za mojim starim pijaninom u Bizovcu, gdje se nekako uvijek nešto novo rodi. Prethodni autorski singl "Srce to zna" koji je nastao u suradnji također je bio napisan u Bizovcu tako da me povratak iz Zagreba u Bizovac inspirira. Vratimo se na tekst; kako sam sjedila za klavirom i svirala sebi za dušu, sjetila sam se prizora kad sam bila mlađa i kad su meni dragi ljudi prolazili pokraj kuće i uvijek mahnuli, nasmiješili se i započeli razgovor. Upravo taj trenutak bio je glavna inspiracija za pjesmu. Koliko mi je sad žao što vrijeme tako brzo leti i što bih voljela zaustaviti sate i živjeti u tom nekom trenutku prošlosti koji je bio dragocjen. Tijek mojih misli napravio ju je ljubavnom, ali ja bih ipak rekla da je životna. Stvar je svačije percepcije i u tome je njezina ljepota. Dobila sam različite komentare, neki su je doživjeli kao ljubavnu pjesmu stvorenu za prvi ples u svatovima, neki su je, pak, smatrali lijepom, ali tužnom, neki životnom i vedrom i mogu vam reći da me to baš veseli kad čujem različite reakcije, jer to je upravo bit pjesme - da pobudi različite emocije jer kad je sve jednako, onda postaje monotono.

S kim si surađivala na pjesmi i spotu?

- Pjesma je krajnje jednostavna, ali njezinu veličinu i dinamiku upotpunio je Željko Nikolin koji potpisuje aranžman. Vratila sam se na početak priče, u Željin studio, jer je to mjesto gdje se osjećam kao kod kuće i mjesto koje me je izgradilo u pjevačkom smislu i u kojemu sam puno toga naučila. Priča ne bi bila potpuna bez vizualnog dijela, pa sam imala u planu snimiti spot, ali spletom okolnosti se to nije uspjelo realizirati u planiranom roku, pa je uskočio CroRec digital s prekrasnim životnim lyric videom kojemu je lajtmotiv zajedništvo od djetinjstva pa sve do starosti. Toliko mi je taj video lijep i prvi put kad sam ga vidjela, gledala sam ga sa suzom u oku. Spontane stvari na kraju ispadnu najbolje, tako i taj spot koji je vrlo brzo realiziran. Volim to što tako savršeno prati poruku same pjesme i što je tako životan.

Kakvi su tvoji planovi za ljeto i što te očekuje do kraja godine?

- Ljeto je tu, a ja nemam prvi put nikakav plan, jer ne znam što nas čeka zbog virusa. Ove je godine bilo puno planova i kako je počela, mislila sam - ma ovo će biti najbolja godina ikad, a na kraju svi znamo što je ispalo i jedva čekam da prođe. Ono što mi preostaje je nadati se da će se sve ovo dobro završiti i da ćemo iz svega, ako već nismo, izvući neku pouku. Voljela bih do kraja godine izbaciti još koju pjesmu, tako da će mi to biti misija. Sviđa mi se autorski rad i više ću se njime pozabaviti.

Uz glazbu, tu je i posao zbog kojeg si se preselila u Zagreb. Kako sve stigneš i koliko ti nedostaje Slavonija?

- U radu je spas, kažu naši stari. Meni je uvijek bila želja da mi glazba bude poziv i glavno opredjeljenje, ali život piše drukčije priče. U ovoj situaciji koja je iza nas, kada je život preko noći stao i kada je sve po pitanju glazbe reducirano, drago mi je što radim nešto drugo, što mi odvraća misli i što imam siguran izvor prihoda, koji mi, nažalost, glazba ne pruža. Naviknula sam živjeti u tom tempu i za drukčije ne znam. Bilo mi je jako čudno sjediti vikendima kod kuće, bez događanja, pogledala sam sve moguće filmove i serije i baš sam se u jednom trenutku pošteno dosađivala. Nije mi to baš nešto za pohvaliti se i ne želim ponoviti to razdoblje. Bolje se osjećam kad imam sadržaja i aktivnosti. Korisnija sam sebi i drugima. Slavonija mi baš nedostaje. Budući da sam cijelo vrijeme u doba korone radila u Zagrebu i nisam baš išla često kući zbog mjera sigurnosti, shvatila sam koliko sam vezana uz svoju kuću, prijatelje i život u Slavoniji. Sve mi je nedostajalo i baš zato, kad sam došla kući, toliko mi je bilo žao otići da ne pamtim kad mi je bilo teže. U tom je razdoblju nekako i nastala "Zaustavi sate", jer sam željela zaustaviti to vrijeme i ostati sa svojima. Uza sve prethodno spomenuto, nedostaje mi slavonska jednostavnost. Trudim se često dolaziti u Slavoniju, koliko god mi obaveze dopuštaju. I dandanas kada se prošetam promenadom i trgom, nemam osjećaj da sam otišla iz Osijeka. Imam stalan osjećaj pripadnosti tom najdražem gradu, jer to je bio i bit će moj grad.