Magazin
VJERAN KATUNARIĆ

“Nova normala” zvuči orvelovski, ljude se priprema za teška vremena
Objavljeno 11. srpnja, 2020.

Pandemija koronavirusa velik je izazov za društvo. Političke, društvene i ekonomske posljedice pratit će nas zasigurno još neko vrijeme. Što smo u međuvremenu naučili, što nismo, što još učimo i kako se prilagođavamo... pitali smo dr. sc. Vjerana Katunarića, sveučilišnog profesora sociologije u mirovini iz Zadra?

- Izazov je prevelik jer nemamo jasnu predodžbu o dinamici širenja tog virusa, čini se ni o njegovim mutacijama, pa stoga nemamo sigurne obrambene mehanizme. Imamo zato različite reakcije na pandemiju, od kojih neke nemaju veze s učenjem. Na jednoj strani su oni koji poriču da postoji opasnost, neizravno i stvarnost. Među njima ih dosta ostaje na istom stavu trajno, a to održavanje pothranjuju teorijama zavjere. Podršku imaju i među poznatim osobama, npr. Novaku Đokoviću, koji se skupa s gomilom simpatizera ponašao kao da nema pandemije. To su ljudi čije je obrazovanje negdje prekinuto i nedovršeno. Kako se kaže, ne vole učiti. Za razliku od svog idola koji je i te kako učio i pomučio se da dostigne formu vrhunskog sportaša. Ali ovdje bez pol muke apsolvira medicinu, a vjerojatno i neka druga područja. Pokušaj stvaranja jedinstvenog autoriteta u jednoj osobi ili jednoj točki kolektivnog mentaliteta, kada se čini da se sve zna i može, ostatak je prastarog, arhetipskog vjerovanja u gotovo svim religijama. Mislim da je to najopasniji oblik populizma. Ovih dana čitam da je Đoković ipak došao k sebi i dao neke razumne izjave o cijelom problemu s COVID-om. Preostao je najdrastičniji primjer osobe od najvećeg utjecaja, američkog predsjednika Trumpa. Zbog njegovih šarlatanskih savjeta za liječenje korone, nekoliko je ljudi upropastilo život.

ZARAZA I ZARADA
Ali ne može se reći da nema brojnih pozitivnih primjera, imamo stručnjake, Stožer...?

- Na suprotnoj od tih i drugih nijansi populističkog praznovjerja stoje stručnjaci. Ali stoje i potiču se u raznim smjerovima. Naš je Stožer primjereno djelovao u početku. U nastavku je na površinu izbio potisnuti arhetip moći. Dosta smo kasno doznali da su gotovo svi članovi Stožera članovi vladajuće stranke. To ne bi imalo štetnih posljedica da nije, zbog oportunističke sprege politike i struke, naprečac donesena odluka o izborima. Zaredala su i skandalozna odstupanja od propisanih pravila ponašanja samih članova Stožera: U postizbornom slavlju pridružili su se veselici, kao da su na svadbi, kršeći skupa sa svojim političkim pokroviteljima sva pravila koja su donijeli, donesene odluke o otvaranju granica zbog turizma itd. Sve to ne znači da ne postoje etički principijelni stručnjaci. Dapače, oni su u većini. Ali nedostaje institucionalni oblik za javnu artikulaciju drukčijih stručnih mišljenja, kao neka protuteža, "Stožer u sjeni". Na trećoj strani su, dakle, političari koji traže priliku da u teškoj situaciji povećaju svoje šanse i zato im trebaju stručnjaci s viškom ambicija, medijskih i političkih. Stručnjaci ne mogu takvu dodatnu reputaciju ostvariti u struci. Kako kaže Goetheov Mefisto, vrag je jako star! Podsjećam da su zaobilazni politički kanali društvenog uspona članstvom ili funkcijom u nekadašnjoj Partiji omogućavali put do većeg uspjeha. Međutim, bila je prevelika navala na partijske "bonuse", pa su 1980-ih mnogi (ne samo stručnjaci) ostali kratkih rukava. Tako se našlo "previše krokodila u lokvi" pa je režim morao propasti, ali su "krokodili" napučili nove države i stranke.

Sprječavanje širenja pandemije popraćeno je nizom mjera od kojih su se neke odnosile i na Ustavom zajamčena prava, na što mnogi upozoravaju. Gdje bi se trebale postaviti granice i u kojem trenutku riskiramo izgubiti naša osnovna demokratska prava? Kako kontrolirati vlade koje pokušavaju uvesti kontrolu kao trajni cilj?

- Kontrolirati vladu u izvanrednim situacijama možda je moguće. Na primjer, uspostavljanjem tijela nezavisnih stručnjaka. Ne mislim da stručnjaci u vlasti lažiraju podatke ili da nezavisni stručnjaci moraju stvarati svoje baze podataka o pandemiji. To bi bilo preskupo i u biti nepotrebno. Umjesto toga, trebalo bi upozoriti na mogućnost drukčijeg objašnjenja kako statističkih podataka tako i propusta u kontroli širenja bolesti. Na primjer, sada imamo "bimodalnu krivulju" - rast, pad i opet rast broja oboljelih. Trebalo bi objasniti zbog čega Slovenija sada ima puno bolju situaciju od nas. Može se pretpostaviti da i oni traže ravnotežu između zaraze i zarade, ali da im to zbog nečega bolje polazi za rukom. Zbog toga što imaju manje turista ili je nešto drugo posrijedi? Suprotstavljanje mišljenja čini situaciju jasnijom i razumljivijom i u struci i politici. Struka nije vojna formacija niti ima jedinstvena poimanja kada je riječ o uzrocima dubokih kriza. Oni koji se često ističu izjavama tipa "tako misli struka" zapravo zloupotrebljavaju struku. To je isto kao da se kaže - tako misli politika ili hrvatski narod. Jednoglasnost je tipična za autoritarne režime, u kojima istine obično objavljuje šef države i partije. Suprotan uzor kod nas pružaju ustavni pravnici u svojim debatama oko usklađivanja pojedinih pitanja o pravim i slobodama s našim Ustavom.

Drugi put kontrole vlasti za demokraciju je najvažniji, onaj odozdo, od građana, neposredna demokracija, koja se opet ne bi smjela posve suprotstavljati stručnjacima, dakako ni sudskoj vlasti niti parlamentarnoj, naravno ako se ne radi o posvemašnjoj korupciji na svim razinama vlasti. Nažalost, kod nas su demokratska participacija građana kao i odgoj za demokraciju najslabije razvijeni. Taj je oblik demokracije metodološki različit jer se zasniva na primjerima iz osobnih iskustava, mnogo manje na statističkim podatcima. Najkraće rečeno, kombinacijom različitih metoda prikupljanja podataka i različitim interpretacijama (u tome bi stručnjaci iz društvenih znanosti mogli mnogo pomoći građanima) branimo se od navale novog autoritarizma. Ovaj koristi i pandemiju u cilju uvođenja dugoročne diktature, koja se u biti svodi na one man show. Danas taj show izvode Putin, Trump, Xi Jin-ping, Vučić… I Hrvatska ima, čini se po rezultatima izbora, svog kandidata, ali srećom ima kakvu-takvu protutežu u predsjedniku države, bar što se tiče showa, jer ima jak natjecateljski habitus. Da Sancho nije neprestano zanovijetao zbog stvarne situacije, Don Quijote bi skroz poludio…

KAOS I AUTOKRACIJA
Kad smo kod korone, politike i društva, termin "socijalna distanca" postao je hit godine, recimo tako...?

- Pandemijski je virus prokleto zanimljiva pojava. Povezao je svijet i u isti mah ga ispresijecao i antagonizirao, ali ne zbog nekakve političke vještine, naravno. Ne vodi računa o naciji, rasi, klasi, spolu ili rodnom opredjeljenju i lako prelazi sve granice. Biološki kozmopolit. Mnoge su reakcije na njegovo ponašanje, međutim, pogrešne, ne samo one koje sam maloprije spomenuo. Na primjer, u optjecaj je ubačen jedan pogrešan termin - socijalna distanca. Koliko mi je poznato, lansiran je iz Svjetske zdravstvene organizacije. Čudno je da u svom sastavu nema sociologa ili sociologinju ili ih možda nisu ni htjeli konzultirati, što nije rijetka pojava u odnosima među različitim strukama. Isti su termin zdravo za gotovo preuzeli mediji, uključujući The New York Times. Pisao sam o tome tim dnevnim novinama, ali moj komentar nisu objavili, premda su se na to obavezali vlastitim pravilima, makar obavijestiti o razlozima odbijanja. Upozorio sam da se socijalnom distancom mjeri nečija (subjektivna) udaljenost spram drugih nacija, rasa ili etničkih skupina, što je jedan pokazatelj tolerancija. U ovom je slučaju ispalo da se pozivom na socijalnu distancu (iako se radi o povećanoj fizičkoj distanci) ljude poziva na izražavanje netolerancije prema drugima, nerijetko i paranoidno ponašanje. Mi stariji doživjeli smo takve reakcije od nemalog broja prolaznika na ulicama ovih mjeseci.

Ipak, najjači razlog zbog kojeg su u mnogim zemljama zavladali nesnošljivost, kaos i autokracija jest nedostatak razvijenog javnog sektora zdravstva (naš se još koliko-toliko uščuvao, zahvaljujući i bivšem socijalizmu). U toj bezglavosti danas prednjači najstarija demokratska zemlja, SAD, čije vlade, dakle ne samo ova sadašnja, svojim građanima obećavaju raj na zemlji kada se sve privatizira uključujući zdravstvo. Poguban rezultat toga u vrijeme pandemije vidi se u toj mjeri da SAD više ne sliči na sebe i kao da su sve dobre strane te zemlje nestale preko noći.

SLIJEPI KOLOSIJEK
Što za funkcioniranje demokracije znači uspostava tzv. nove normale, a odnedavno se barata i novim pojmom - ples s koronom? Drugim riječima, mogu li ljudska prava i demokracija biti u srži odgovora na koronakrizu?

- "Nova normala" zvuči orvelovski. U tome prepoznajem eufemizam za pogoršano zdravlje stanovništva i sve teže ekonomsko stanje. Termin je izvučen iz kruga sličnih termina lansiranih godinama prije pandemije - od "imuniteta krda" (filtrat socijalnog darvinizma ili rasizma) do "stjecanja otpornosti" (engleski resilience, termin lansiran nakon početka financijske krize 2008.). Time se ljudi kondicioniraju za teška vremena. "Nova normala" proizlazi iz pritiska biznisa. Što se tiče porasta siromaštva, nezaposlenosti, prekarnosti i sličnih "sporednih" stvari iz perspektive neoliberalizma, takva pitanja na dnevnom redu samo koče gospodarski rast, od kojeg se, tobože, jedino živi. Zapravo nam se poručuje da što prije na to zaboravimo, to bolje za nas. Mislim da će se u isti vagon, koji je gurnut na slijepi kolosijek, ukrcati i vrijednosti ljudskih prava i demokracije, dakle kao ideološke floskule. Doista, ustavno pravo na rad ostalo je samo u Ustavu, čime se temeljni zakon države pretvara u ideološki dokument ili bolje reći u muzej. I kao da se čitava kompozicija kreće prema zlokobnom konačnom odredištu.

Što se tiče izraza "ples s koronom", nisam za njega čuo. Zvuči mi kao tema filma "Ples vampira" Romana Polanskog, koji je na svoj način najavio "zlo koje će osvojiti svijet" (dio posljednje rečenice u filmu koju izgovara Sharon Tate, inače redateljeva supruga i kći američkog generala Tatea, koja je ubijena u masakru režiranom poput Kristalne noći nacista u Njemačkoj).

U oba slučaja montirana je optužba da se radi o počiniteljima iz redova radikalne ljevice. I američki predsjednik upravo najavljuje rat "radikalnoj ljevici" kao tobožnjoj najvećoj opasnosti za SAD. Teško je zamisliti da bi jedna takva politička skupina imala više od stotinjak pristalica u toj zemlji. S druge strane, "Ples s koronom" podsjeća na jedan vojni bal, pri čemu mislim na distopijski roman Jacka Londona "Željezna peta". U njemu je riječ o šest stoljeća vladavine vojno-poslovne hunte u SAD-u. London, inače pristalica socijalista u SAD-u početkom prošlog stojeća, u romanu je najavio pobjedu ljevice u SAD-u. Znate kada bi se, po njemu, to dogodilo? U 26. stoljeću! Možda do tada iščezne i korona… (D.J.)

Darko Jerković

JELENA JURIŠIĆ

Niska je razina političke komunikacije

I protekli su izbori potvrdili da je razina političke komunikacije kod nas vrlo niska. Ovih dana neke stranke i kandidati opravdavaju svoj neuspjeh iznenadnim raspisivanjem izbora i kratkom kampanjom, premda je neformalna kampanja praktički počela prošle jeseni, kaže doc. dr. sc. Jelena Jurišić, sa Fakulteta hrvatskih studija, te dodaje:

- Doduše, to nije smetalo novim koalicijama i pokretima koji su formirani prije tek nekoliko mjeseci da dobiju povjerenje građana i uđu u Sabor. No i većina njih, kao i ostalih sudionika izbora, u kampanji nije iznosile svoje programe i politike, a i ono malo što ih je bilo ili nije bilo o biračima važnim problemima, ili se svodilo na populističke poruke i obećanja. Ali ni oni nisu dominirali predizbornim, uglavnom dosadnim, spotovima i plakatima, više su se iznosili u televizijskim sučeljavanjima, gdje su, prema običaju naših političara, dominirali napadi ad hominem i diskreditiranje suparnika. Inače, mnogi su se, pogotovo pretkraj kampanje, koristili društvenim medijima za svoju promidžbu, ali prije svega kao reklamnim ekranom ili panoom. Samo na oglašavanje na Facebooku stranke, koalicije i kandidati u posljednjem tjednu kampanje potrošili su više od pola milijuna eura. Nitko nije ni pokušao iskoristiti interaktivni potencijal društvenih medija, komunicirati s biračima i na taj način pokazati im poštovanje i zanimanje za njihove stavove. Tako da su se izbori umnogome sveli na glasanje protiv, kako vladajućih tako i, još i više, oporbenih opcija.

MEDIJSKO DRUŠTVO

Kad smo kod aktualnih zbivanja, koliko se zapravo cijela ta komunikacijska histerija oko korone i izbora (kampanje) pretvorila u svojevrsno ovodobno "pandemijsko društvo spektakla i manipulacije"?

- Mi već dugo živimo u društvu spektakla, Leo Lowenthal je njegovim početkom nazvao dvadesete, tridesete godine prošlog stoljeća, kada je američko društvo iz proizvodne faze prešlo u potrošačku. Guy Debord je još 1967. ustvrdio kako je spektakl jedini sadržaj realnosti, a tada nije bilo ni interneta, ni društvenih medija, marketing nije bio ni na tragu današnjega. Ali ono je prije svega vezano uz potrošnju, uz stvaranje profita, što kod nas u ovim kriznim mjesecima i nije baš bilo. Međutim, možemo govoriti o primjeni nekih drugih teorijskih koncepcija, kao što su medijska konstrukcija stvarnosti i medijatizacija. Pogotovo potonja, koja je prije dvije godine nazvana pojmom desetljeća u medijskim istraživanjima. Temeljna je pretpostavka da su u medijski zasićenom svijetu ukupna kultura i društveni život medijski posredovani, a u idućem koraku to dovodi do promjena u društvenim institucijama i procesima koji su izloženi novim komunikacijskim oblicima i praksama. U skladu s Markom Deuzeom, živimo u "medijskom društvu", u kojem više nema društvenih sfera ili praksi koje nisu bar na neki način povezane s medijima. I to smo vidjeli tijekom ove pandemijske krize, kada je praktički svaki njezin detalj, direktno ili indirektno, završio u medijima. Ova kriza nam je donijela i nove "medijske zvijezde", od članova Stožera, preko znanstvenika, doktora i medicinskih sestara, do pacijenata, odnosno zaraženih. Dakle, više nema teme koja nije zanimljiva medijima, čak i nepoznati i nevidljivi virus.

S tim u vezi, može li se zaključiti kako je u masovnim medijima posljednjih godina, a osobito posljednjih mjeseci, tijekom pandemije koronavirusa, više lažnih vijesti nego prije?

- Za takav zaključak nije dovoljan dojam, nego rezultati znanstvenih istraživanja, a njih nemamo. Ali svakako se može reći kako je pandemija pojavu tzv. lažnih vijesti učinila globalnom. Do nje se ona, posebno na Zapadu, prije svega vezivala uz Rusiju, donekle i Kinu, a u tim zemljama uz SAD, tematski uz izbore, njihove bilateralne i neke geopolitičke teme i probleme. No sada smo dobili temu zajedničku za cijeli svijet, koja se koristila u apsolutno svim državama za stvaranje tzv. lažnih vijesti. Kako pokazuju podatci na brojnim portalima za provjeru vijesti, većina njih bila je za unutarnju upotrebu, neke su bile usmjerene protiv nekih susjednih ili konkurentskih zemalja, poput Italije, Kine, Rusije, Venezuele i SAD-a, a dio je bio i globalan. Većina potonjih bila je vezana uz teorije urote kojima se ili negira postojanje pandemije i samog virusa, ili govori o umjetnom i namjernom izazivanju i širenju pandemije.

CLICKBAIT NASLOVI

Što je s povjerenjem u medije općenito, koliko je ono narušeno...?

- Povjerenje u medije bilo je bitno za kvalitetno novinarstvo ili novinarstvo provjere i potvrde informacija, kakvo smo imali od njegove pojave do početka 80-ih godina prošlog stoljeća. Tada se jako pazilo na točnost činjenica koje su se iznosile, mediji su bili svjesni da neprovjerenim, netočnim informacijama ili poluinformacijama štete sami sebi, jer će im publika okrenuti leđa i ostat će bez profita, u kojemu je udio prihoda od reklama bio nizak. Za čitanost i gledanost suvremenih medija povjerenje u medije potpuno je nebitno. Oni više ne žive od prodaje svoje naklade, nego od prihoda od reklama. S time što to nisu više samo reklame na novinskim stranicama ili u eteru radijskih i televizijskih emisija, nego i Google oglasi na njihovim portalima.

Ovoj mojoj tezi u prilog govori suvremeni medijski sadržaj, za koji će svaka osoba koju pitate reći da je nerelevantan, grozan, primitivan, prenegativan itd. Međutim, kada gledate rezultate čitanosti naših portala, većina koja se može svesti na navedena loša obilježja nalazi se među 20 najpopularnijih u Hrvatskoj, s publikom od 500 tisuća do dva milijuna čitatelja.

Čitatelje portali često zavaraju različitim clickbait naslovima, ali unatoč zgražanju zbog toga golema ih većina sutradan padne na isti štos. Stoga su podatci o povjerenju u medije, koji se kreću oko četvrtine, trećine ispitanika, u posljednje vrijeme potpuno irelevantni i za medije i za njihove korisnike. (D.J)

GORDAN AKRAP

Dobro i loše upravljanje krizom

Ova pandemija, kao najvjerojatnije ni jedna dosad, nije tako brzo, toliko ozbiljno i tako naglo postala izuzetno ozbiljna ugroza svim segmentima ljudskog postojanja, od posla, kretanja do kulture i športa, naglašava dr. sc. Gordan Akrap s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba u Zagrebu te dodaje:

- Potpuno je promijenila dosadašnje paradigme razmišljanja, postojeće sigurnosne okvire te pokazala koliko smo kao ljudska zajednica ranjivi na brojne opasnosti koje se nalaze u svijetu u kojemu živimo i s kojima se suočimo kao posljedicom velikih gospodarskih socijalnih, društvenih razlika u različitim kulturama. Virus prenose ljudi. Ljudi se kreću zbog različitih potreba unutar i izvan svojih zajednica jer je to prirodan proces. Kretanjem ljudi, kreću se dobra i usluge. Kreće se društvo i svijet. Vidjeli smo da zaustavljanje kretanja ljudi zaustavlja i svijet. Veća i duža ograničenja izazivaju veće, dugotrajnije i teže negativne posljedice ne samo za gospodarski nego i mentalni, društveni, socijalni i svaki drugi aspekt življenja pojedinaca, obitelji i zajednica. U tom kretanju sigurnosni sektor posebnu pažnju treba usmjeriti na nekontrolirana kretanja ljudi (ilegalne migracije) koja mogu, svjesno ili nesvjesno, prenositi virus. Ne samo ovaj SARS-CoV-2 nego i druge viruse, pa i bakterije, na koje nismo naviknuli. O tome naša policija i zdravstveni sustav, koliko mi je poznato, vode brigu od prvog dana kad smo bili suočeni s masovnim valom nezakonitih migranata 2015. godine. Sve dok se ne pronađe učinkovito i neštetno cjepivo, odnosno lijek, svaka kretanja ljudi, pa tako i turista, predstavljaju potencijalni zdravstveni problem. Što je zajednica iz koje turisti dolaze pouzdanija u pridržavanju epidemioloških pravila i sklonija tome, manja je razina izvjesnosti da će biti prenositelji zaraze. I obrnuto. To se najbolje vidjelo na našem primjeru - dok smo se držali definiranih pravila, vrlo brzo smo kretanje virusa usporili te gotovo potpuno zaustavili. Čim smo se opustili, počeli se kretati te ne pridržavati epidemioloških mjera, nastupili su problemi s kojima se sad ponovo suočavamo.

Kakva bi bila ocjena RH kad se radi o dosadašnjem upravljanju krizom, a time i sigurnosnim stanjem?

- Nacionalni je stožer jako dobro upravljao krizom, imao je vrlo kvalitetno krizno komuniciranje na nacionalnoj i EU razini. Najbolji pokazatelj je visoka razina povjerenja stanovništva u njih kao stručnjake i poštovanje svih ograničenja koja su nametana. Problem u radu Stožera nastao je kad su raspisani izbori i kad su političke stranke, u strahu da će vladajući profitirati na popularnosti, opravdanoj zbog pokazane stručnosti vodećih predstavnika Stožera, postavile pitanje njihove objektivnosti. Takva gruba politizacija dovela je i do toga da je dobar dio ljudi prestao slijediti epidemiološke, strukovne, naputke, zbog čega smo se ponovo našli u stanju zdravstvenog i sigurnosnog izazova.

Koliko se koronakriza zloupotrebljava u smislu širenja lažnih vijesti, straha i panike... Koliko sve to narušava sigurnost i stabilnost sustava i društva u cjelini? S tim u vezi, vidimo što se zbiva u Beogradu...

- Pogledajmo samo nasilne procese u Srbiji ovih dana. Ta razaranja i nasilje na ulicama nisu nastali kao izravna posljedica zdravstvene krize. Uzroci su daleko složeniji politički, sigurnosni i gospodarski procesi na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ali se ova zdravstvena kriza, nemogućnost učinkovitog upravljanja krizom i loše strateško komuniciranje krize od strane srbijanskih političara i struke koriste kao povod za ulično nasilje. Kad slušate izjave brojnih prosvjednika ovih dana, velika većina njih spominje kako su ih upravo navodna laganja vlasti o stvarnom stanju zaraze u Srbiji, velik broj umrlih od COVID-19 ponukali da iziđu na ulice. U tom procesu poticanja stanovništva na nezadovoljstvo bitnu su ulogu imale i dezinformacije plasirane u javni prostor koje su smanjile ionako poljuljano povjerenje stanovništva u institucije vlasti i dale dodatna "opravdanja" prosvjednicima za izlazak na ulice.

Demokracija nastoji funkcionirati i u sjeni korone. Održani su izbori u Francuskoj (lokalni), Srbiji i Hrvatskoj (parlamentarni), u SAD-u Trump pokušava osvojiti drugi mandat, a Rusi su na referendumu osigurali Putinu još 15 godina vlasti... Što zapravo znači koronakriza za normalno odvijanje demokrartskih procesa?

- Demokracija i demokratski sustav počiva na jasno definiram pravilima i procedurama kojima se jamče ljudska prava i slobode. Sad se suočavamo s djelomično suprotstavljenim interesima i pravima o slobodnom kretanju ljudi, roba i usluga, te potrebi zaštite života i zdravlja stanovništva, posebno onih najranjivijih skupina. U tom kontekstu spominje se i "ples s koronom" kao "nova normalnost" koja će imati svoj vijek trajanja do pronalaženja lijeka, odnosno cjepiva. Ta "nova normalnost" unijet će određena ograničenja u našem svakidašnjem životu, promijeniti, kao što smo već vidjeli, neka ustaljena pravila i običaje, ali na određeno vrijeme. Ne na neodređeno. Na nama je odluka o tome koliko će ova zdravstvena kriza, a mišljenja sam da ćemo sve češće biti suočeni s pojavom različitih manje ili više nepoznatih virusa i bakterija, biti primjer na kojemu ćemo graditi učinkovite odgovore na buduće zdravstvene i sigurnosne izazove. (D.J.)

Možda ste propustili...

GODINA TEŠKIH IZAZOVA: KORONA, EKONOMIJA I TURIZAM

U novom maratonu moramo biti spremni i na sprint s preprekama

VODENI SVIJET: OD PLASTIKE DO MIKROBA

Buđenje nemani

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DR. SC. VJERAN STRAHONJA

Na visokom smo mjestu po ljudskom kapitalu i digitalnim vještinama

2

REPORTAŽA: OD EUROAZIJE, PREKO AUSTRALIJE, DO KANADE I NATRAG

Globalizam na dva kotača

3

NEDJELJKO PERIĆ, RAVNATELJ INOVACIJSKOG CENTRA NIKOLA TESLA

Industrijske se revolucije ne
događaju, one se razvijaju kroz
osmišljene i planirane procese