Magazin
KAVKASKA POSLA

Zašto u Dagestanu vole Putina, a mrze Moskvu?
Objavljeno 11. srpnja, 2020.

Nikoga nije iznenadilo što su stanovnici Ruske Federacije s golemom većinom na lipanjskom referendumu omogućili Vladimiru Putinu da doživotno ostane na vlasti te postane nešto poput Josipa Broza, Idija Amina ili Kim Il-Sunga. Da je najveću potporu dobio u Čečeniji, to nije nitko posumnjao. Otkada im je ponovno izgradio prethodno sravnjeni sa zemljom glavni grad Grozni, Čečenci ruskog vođu više obožavaju nego Džohara Dudajeva i Mehdija zajedno.

TEŽAK ŽIVOT
Gotovo odmah iza poltronskih čečenskih 97 posto za Putina nalazi se susjedna ruska republika Dagestan čiji su siromašni i zaboravljeni stanovnici najdražem vođi koji čvrstom rukom vlada iz daleke Moskve poklonili 89,19 posto, kako sirot nikada ne bi sišao s vlasti.

Nema sumnje da u ovakvoj odluci birača ima puno mazohizma, tako svojstvenog narodima koji su ne tako davno jedva preživjeli socijalni eksperiment komunističke diktature, gulaga, gladomora, kolhoza i sovhoza, psihuški, glajhšaltunga, političke represije i gušenja slobode. U Kremlju itekako dobro znaju za komplekse i strahove svojih podanika te njima fantastično manipuliraju. Koliko je shizofren pa i perverzan politički poredak u Rusiji govori i već spomenuti referendumski rezultat koji se u potpunosti kosi s vrlo kompliciranom situacijom u toj ruskoj republici koja se nalazi na sjevernom Kavkazu na krajnjem jugozapadu zemlje.

Dagestan ima izlaz na Kaspijsko more te graniči s Kalmikijom, Čečenijom i Stavropoljskim krajem unutar ruskih granica te Azerbajdžanom i Gruzijom kada je riječ o vanjskim granicama. Zemlja je to vrlo visokih planina (četiri njih premašuju visinu od 4000 metara) u kojoj muslimani čine golemu većinu. No, ono što je čini posebnom jest iznimna etnička heterogenost, obično se spominje trideset jezika koji se u Dagestanu govore. Osim toga, u tom dijelu svijeta ljudi još uvijek žive u čvrstim rodovskim zajednicama.

Prema svim mogućim kriterijima Dagestan spada među najsiromašnije sastavnice Ruske Federacije. Epidemija koronavirusa, niske cijene nafte i gospodarske sankcije koje Moskva trpi zbog okupacije ukrajinskog poluotoka Krima te hibridne invazije na Donbas čine život u tom kutku svijeta prilično teškim. S obzirom na lokalne običaje u toj egzotičnoj ruskoj provinciji mnogi mali biznisi nisu registrirani, odnosno djeluju na crno, zbog čega ne mogu očekivati da će dobiti državnu pomoć tijekom koronakrize koja je buknula i na Kavkazu.

No, to nije sve što tišti Dagestance. Naime, od Drugog čečenskog rata (1999.-2009.) koji je završio vojnim porazom Čečenaca to jest njihovim prelaskom na Putinovu stranu, Dagestan je postao prizorištem većih i manjih borbi između ruskih sigurnosnih snaga i islamističkih pobunjenika. Najbolja moguća stvar za sigurnost Ruske Federacije bio je osnutak Islamske Države na tlu Sirije i Iraka što je poput magneta privukla sve islamske radikale koji su masovno napustili sjeverni Kavkaz kako bi poginuli za kalifat. Iako u Dagestanu nekog većeg terorizma nema, ruske sigurnosne snage naoružane do zuba, uz potporu helikoptera i oklopnih vozila, često prečešljavaju taj teritorij i svaki puta nekoga ubiju. Bivši pripadnici ruskih snaga svjedoče kako postoji naredba da nitko od navodnih ekstremista ne smije ostati živ. Zaštitnici ljudskih prava upozoravaju kako se predstavnici režima i ne trude objasniti zbog čega su ti ljudi ubijeni te kojim su navodnim terorističkim organizacijama pripadali. Mjesni gospodarstvenici se bune kako se spomenutim vježbanjem strogoće uništava ugled te regije i onemogućuju ulaganja. Ponašanje ruskih sigurnosnih snaga tumači se strahom Moskve od povratka islamističkih veterana iz Sirije. Očito Rusi pušu na hladno, koristeći brutalne metode jer im se tako može. Ne treba zaboraviti da su Dagestanci u prošlosti posebno loše prošli u sudaru s imperijalističkim ambicijama Ruskog Carstva, a jedan od najvećih u povijesti je šejh Šamil koji je vodio ustanak protiv Rusa. Što je sve taj narod proživio izvrsno je opisao u svojoj knjizi "Muslimani u Rusiji" iz 1943. endehazijski autor, Hrvat i musliman, kojeg trenutno obožavaju u Sarajevu, Mustafa Busuladžić. Tobožnje klevetanje bratskog Sovjetskog Saveza bio je glavni razlog zašto su ga komunistički partizani strijeljali već u lipnju 1945.

Za razliku od susjedne Čečenije koja je pod vlašću lokalnog silnika Ramzana Kadirova stekla veliki stupanj samostalnosti, zbog čega mnogi misle da je muftijin sin ostvario Dudajevljev san, Dagestan stenje pod moskovskom čizmom. Prije tri godine Kremlj je dolje poslao novog gubernatora Vladimira Vasiljeva koji s Dagestanom ranije nije imao nikakve veze. Sličan transfer dogodio se i u susjednoj ruskoj republici Kalmikiji, jedinoj budističkoj zemlji na tlu Europe, u kojoj je za gradonačelnika glavnog grada Eliste imenovan bivši dužnosnik Donecke Narodne Republike, ruske paradržave u Ukrajini, Dmitrij Trapjeznjikov. Kalmici su bijesni na Moskvu jer im je dotični nasilnik nametnut izvana, a uz to je još umiješan u prljavi hibridni rat koji Ruska Federacija vodi protiv svog susjeda. Izravna vladavina iz Moskve i teritorijalne razmirice sa susjednom Čečenijom izvor su velikih frustracija kod lokalnog stanovništva koje otvoreno kritizira nametnutog gubernatora i buni se zbog poteza koji se na njihovu štetu vuku iz otuđenog središta moći u Moskvi. Zato i čudi ropsko pristajanje na političku ucjenu Vladimira Putina koji je poželio vladati kao Kim Il-Sung.

RUSKA ČIZMA
Povod za ovaj tekst smrt je oca jednog od najpoznatijih Dagestanaca, UFC-ovog borca Habiba Nurmagomedova, kojem je presudio koronavirus. Koliko god nam je taj čovjek možda i nevažan, zanimljivo je da je Nurmagomedov pripadnik zaboravljenog avarskog naroda koji je nekada davno vedrio i oblačio ovim dijelom Europe. Kako lijepo pokazuje povijesni atlas Paula Roberta Magocsija ("Historical Atlas of East Central Europe" iz 1998.) u sastavu Avarskog Kanata na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće bio je i prostor današnjeg Osijeka. Povijesna sudbina je Avare vratila u njihovu kavkasku postojbinu gdje čine najveću etničku skupinu. Njih sve skupa s dijasporom manje je od milijuna, a u Dagestanu čine trećinu stanovnika. Svoj ratnički duh pokazuju velikim interesom za borilačke športove. Kao i ostalim Dagestancima pun im je kufer života pod ruskom čizmom i na rubu civilizacije, ali unatoč tome nemaju ništa protiv da njihov doživotni predsjednik bude baćuška Vladimir Putin iz daleke Moskve.

Piše: Draško CELING
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VODENI SVIJET: LJETO BIBLIJSKIH KIŠA

Od Gunje do Zagreba: Poplave ne biraju mjesto ni vrijeme, ljudski nemar je konstanta

2

ISTARSKO-SLAVONSKE VEZE: KORONA, KULTURA I KOMUNIKACIJA

Priča produženog trajanja čiji je svršetak nedokučiv

3

TEMA TJEDNA - POVIJESNI DOGOVOR: FINANCIRANJE OPORAVKA I RAZVOJA (I)

Europski novac za hrvatski izlazak iz krize