Sa Davorom Gopcem nikad nije dosadno. Gobac i njegov bend Psihomodo Pop poput su vina - što stariji to bolji. Fraza jest otrcana, ali Gobac i Psihomodo Pop niukom slučaju nisu. Naprotiv, i danas se doimaju k‘o mladići u najboljim godinama pa se čini da će trajati u najmanju ruku kao i Rolling Stonesi - ako ne baš vječno, onda svakako barem još koje desetljeće.
Bilo kako god, nedavno su Psihomodo Pop objavili novi spot za pjesmu "Banana", peti singl s albuma "Digitalno nebo", koji je ovjenčan Porinom za najbolji album rock glazbe. Osim Porina u kategoriji najboljeg rock albuma godine, PP su osvojili i Porin za najbolji video, za naslovnu pjesmu "Digitalno nebo", u režiji Radislava Jovanova Gonza, "našeg Spielberga iz Novog Zagreba" kako ga opisuje Gobac. Sve u svemu, i više nego dovoljno razloga za još jedan intervju s Davorom Gobcem...
Polako, ali sigurno, Psihomodo Pop se približava vrijednom jubileju - 40 godina na glazbenoj sceni. Kakav je osjećaj trajati skoro četiri desetljeća? Smije li se netko poput tebe uopće umiroviti...?
- Pa dobar je osjećaj trajati 40 godina na sceni. Kad smo počinjali nitko se od nas nije ni nadao da će to tolko potrajati. To je čak bilo i nadrealno vjerovat, da ćemo trajat 40 godina. A šta se tiče penzije, mislim da to u našem poslu ne postoji. Zaprav je penzija onda kad više nemreš funkcionirat ili umreš.
SAVRŠENO JE DOSADNO
S obzirom na dva posljednja studijska albuma, nema dvojbe, Psihomodo Pop je u formi kakvoj nije bio od možda prvog albuma davne 1988. godine. U čemu je tajna i tebe i benda, odakle novi elan, ta dugovječnost, ali posljednjih godina i evidentan novi stvaralački zanos koji daje odlične rezultate, pjesme, albume, osvaja Porine, uveseljava naciju, pardon, fanove...?
- Mislim, tajna naše dugovječnosti kao dobre faze zadnje, je u tome što volimo to što radimo, već smo zreli, imamo dosta iskustva i imamo odličan management.
Kad sad pogledaš i razmisliš o prijeđenom putu, dosadašnjoj karijeri, bili što mijenjao ili je sve što si napravio i postigao ono pravo na što nemaš zamjerki?
- Glupo mi je reć da sve što smo napravili nema nijednu zamjerku i da je sve savršeno. Al ja mislim da ni ne treba bit savršeno, bilo bi dosadno. Savršene stvari su dosadne. Mi definitivno nismo savršeni (smijeh). Pa ne bi mislim da bih mijenjao generalno ništa, postigli smo cilj koji smo hteli. Ali recimo da ponovo živimo ovaj život, sve radimo, volio bi da snimimo recimo duplo više albuma nego u ovom životu.
Boris Leiner je nedavno objavio knjigu "Sve bio je ritam". Kakva su tvoja sjećanja na rane godine punka i Novog vala, odrastao si u tom vremenu, u tom "posljednjem analognom desetljeću" u pop i rock kulturi, što bi izdvojio kako najznačajnije postignuće toga vremena, što je Psihomodo Pop baštinio iz tog poletnog doba?
- Pa to je svakako bilo dobro vreme u prošlosti za rokenrol. Mi baštinimo iz tih vremena vjerojatno to da sami pišemo svoje pjesme i da ganjamo kroz svoje idole ipak nekakvu svoju originalnost i tu neposrednost prema publici. Mislim, mi smo punk generacija. Kad sam imao 13-14 godina, punk rock je bio špica. Mi smo svi ta generacija ‘64., zaprav pankeri.
Mislim da iz onog vremena baštinimo i to što pjevamo na našem jeziku pa nas svi razumiju. Danas gomila, čak i dobrih mlađih bendova pjevaju na nekakvom engleskom, koji je čak malo i sumnjiv. Ko zna kaj bi to bilo kad bi zbilja to Englez čuo.
ZEZALICA S VOĆEM
Vratimo se u vrijeme sadašnje. Nešto o novom spotu za pjesmu "Banana", već petom singlu s albuma "Digitalno nebo" ? Odakle ideja za spot, tko ga je snimio, režirao itd, malo tehničkih detalja...?
- "Banana" je spot koji je napravio Dalibor Barić, čovek koji je jedno desetak godina mlađi od nas i koji zaprav razumije tu našu problematiku, tu "Bananu" kao jednu punkersko surfersku zezalicu s nabrajanjem voća. Odmah je pogodio i stajling i sliku, sve je šareno, sve paše Psihomodu i malo pop artisktički sve skupa, a opet moderno jer je pokretna slika. Mislim, meni je to bilo super i mislim da nam je to jedan odličan spot, onak dobra šala za ljeto.
Album "Digitalno nebo" ove je godine ovjenčan i Porinom za najbolji album rock glazbe. Tvoje mišljene o Porinu i općenito nagradama takve vrste?
- Moje mišljenje o Porinu je da je potrebna takva jedna nagrada, glazbena, i tak. Ja već godinama govorim da imam sam jednu primjedbu tj. zamjerku, a to je: zašto to ne bi postala novčana nagrada? Pa kad već dobiš Porin, ono da i dobiš neke novce! Jer vani kad dobiš Grammyja možda, ne znam dal se dobivaju novci, ali poslije toga si siguran da buš prodal ono dva milijuna nečega.
Inače dobro je da takve nagrade postoje zato da bi se popularizirala muzika, pogotovo neki pravci koji nisu tak komercijalni. Mislim da to treba postojat, al bilo bi dobro da su zbilja vrednije nagrade, osim nekakve časti i skulpturice, da dobiš i neku kintu.
KARANTENA I SLIKANJE
Malo o vremenu u kojem živimo. Kako se snalažiš u tzv. novom normalnom, koronakrizi i pandemjom izazvanim strahovima, traumama, mukama i problemima? Jel bilo teško bez koncerata? Što si zapravo radio u "karanteni", koliko sam čuo dane si provodio slikajući, što znači da inspiracije nije manjkalo?
- Prije neg je karantena počela sam bio bolestan, onda sam ja ozdravio pa je karantena počela pa sam se još malo izležavao deset dana i onda sam skužio da moram nešto počet radit i počel sam slikat. Nakon dost godina kaj nisam sliko napravio sam jedno sedam, osam, devet slika, ne znam ni sam kolko slika. I onda sam počel bauštelu radit na svojoj terasi i to je isto ispalo vrlo korisno, tak da je korona u jednu ruku za mene ispala vrlo korisna. A sad, da je bilo malo paranojice, bilo je i toga.
Što se tiče svirke, falila mi je svirka. I ono, čovjek zaprav malo ispadne iz te stage kondicije koja je dost bitna jer mi imamo dost agresivne koncerte i dost živahne koncerte još dan danas, i po dva sata. Tak da sad kad ponovo krenemo svirat, trebat će par svirki da malo ono, ko sportaš, da uđeš malo u kondiciju.
Inače živimo u kaotičnim, histeričnim i paranoičnim vremenima. Pratiš li sva ta zbivanja oko sebe i kako na njih reagiraš, hladne glave ili i tebe, kao i mnoge druge, pomalo (ili previše) hvata strah od neizvjesne sutrašnjice?
- Pa te vijesti koje su tak, tu i tam kataklizmične... Mislim, pratim o koroni, neš kaj se dešava, al ne mogu reć sad da sam baš prestrašen. Ali da svijet izgleda u neredu i da je bilo i boljih vremena na ovoj planeti, to se slažem (smijeh). Ovo je zbilja onak, prilično zeznuto vreme. I od virusa, i ti potresi, i vreme, sve je poludilo.
Davor Gobac u ovo digitalno doba? Koliko si IN s društvenim mrežama, virtualnom stvarnosti?
- Pa mislim nisam preveć po društvenim mrežama. Tu i tam po Instagramu, Facebook ni nemam, nemam nijednu drugu platformu. Nisam baš prezakačen na to. Čak sam jedan period i imao kad sam se više s tim bavio, sad mi je već malo to sve dosadilo.
ZA KONCERTE SPREMNI...
Kakvo je inače stanje u bandu? Vjerojatno se, kad ste u studiju, svi sjetite vašeg pokojnog bubnjara Tigija...?
- Stanje u bendu je okej. Znaš onu staru, dobru, kad veli: "Kad se svira onda su si svi dobri!". Tigija se naravno sjetimo, on je bio veliki dio života s nama i to će uvijek ostat jedna rupa koju nećemo moć vjerojatno nikad popunit. Ali imamo Tina koji je zbilja naš prijatelj iz prošlosti i koji je volio Tigija, tak da je nekako ipak, u celoj toj tragediji, sretno ispalo.
Novi album, planira li se, ima li motiva, ili vam treba opet malo duža pauza? Što s koncertima?
- Ma ko bi sad razmišljal o novom albumu, jučer je izašel ovaj. Mislim da ću se jedno vreme sad opet bavit slikanjem i svirat ćemo koncerte okolo, a onda će pjesme vjerojatno počet opet prirodno, same od sebe u nekom periodu dolazit.
Koncerti će se svirati, nadam se da će nam to korona dopustiti. Ako bude normalna situacija, koncerti će se najnormalnije održavati. Čak dapače, da je sad normalno vreme, mi bi ovu godinu već odsvirali bar 20, 30 koncerata.
JEDAN BEND I JEDAN PJEVAČ
Ukupno uzevši, kakva je budućnost Psihomodo Popa, ali i Davora Gobca, u glazbi, umjetnosti, s pisanjem (možda knjiga?), sviranjem, stvaranjem...?
- Pa dragi prijatelju novinaru zbilja ne znam kakva je budućnost Psihomodo Popa! Još uvijek ne vidim u budućnost, ali nadam se da ćemo ostati u glazbi, da ćemo ostat prisutni i zdravi. U ovim godinama sve više shvaćaš da ak imaš zdravlje, onda je najmanji problem onda nekaj stvoriti, svirati, putovati. Ja se nadam da će nas poslužit sreća da još dugo vremena sviramo rokenrol.
Psihomodo pop u tri-četiri riječi? Davor Gobac u tri-četiri riječi?
- Psihomodo Pop, evo u dve riječi: Psihomodo Pop, ha ha ha, baš mi je dobra šala!
Pa Psihomodo Pop je hrvatski rokenrol bend koji eto postoji 40 godina, a valjda ćemo stime uć u neku klasiku hrvatskog rokenrola.
A Davor Gobac? Davor Gobac je njihov pjevač! Dijagnoza: pjevač. Zanimanje: jebivjetar.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Postigli smo cilj koji smo hteli. Ali recimo da ponovo živimo ovaj život, sve radimo, volio bi da snimimo recimo duplo više albuma nego u ovom životu...
Mislim da Porin treba postojat, al bilo bi dobro da su zbilja vrednije nagrade, osim nekakve časti i skulpturice, da dobiš i neku kintu...
Šta se tiče penzije, mislim da to u našem poslu ne postoji. Zaprav je penzija onda kad više nemreš funkcionirat ili umreš...