Australski The Birthday Party bili su jedan od najutjecajnijih, a definitivno i najnastranijih post-punk sastava s početka 80-ih, čija se kaotična mješavina rockabillyja, prljavog bluesa, free jazza i punka prožimala s mračnim tekstovima o nasilju, perverzijama i religiji. Te je tekstove pisao i urlao mladi Nick Cave.

The Birthday Party potječu od Boys Next Door, grupe koju su ranih 70-ih u srednjoj školi, zajedno s Caveom, osnovali gitarist Mick Harvey i bubnjar Phill Calvert, kojima su nakon mature pristupili basist Tracy Pew i gitarist Rowland S. Howard. Ubrzo su postali dijelom punk-scene Melbournea koja je bila podijeljena na artističke sastave s koledža i narkomanske rockere, a iako je Cave kraće vrijeme studirao slikarstvo, bili su bliskiji grubim, narkoticima sklonim grupama inspiriranima američkim proto-punkerima kao što su The Velvet Underground, The Stooges i Suicide. Zbog nasilnih koncerata Boys Next Door stekli su reputaciju zbog koje su imali problema s ugovaranjem nastupa i policijom, pa nakon nastupnog albuma “Door, Door” (1979.) u Australiji više nisu imali što tražiti. Nezadovoljni albumom i svim ostalim u vezi s bendom odlaze u London, koji također nije ispunio njihova očekivanja.

- Gledajući iz Australije, London je bio poput svijeta iz bajke gdje se svake noći može otići na sjajne koncerte. Došli smo nabrijani na takav raj, a našli smo grad koji se nalazio u jednom od najdosadnijih razdoblja u povijesti rock’n’rolla. Dva dana po dolasku pošli smo vidjeti paket-koncert grupa Echo & the Bunnymen, The Psychedelic Furs, The Teardrop Explodes i drugih, za koje smo mislili da rade sjajne ploče. Nismo mogli vjerovati svojim očima, bili su tako loši i dosadni - mnogo godina kasnije prisjetio se Cave.

Iz prijezira prema onome što su zatekli u Engleskoj nastao je The Birthday Party. Zbog antipatije prema tamošnjoj sceni i ogorčenja zbog nesnošljivih uvjeta života u Londonu, postali su još ekstremniji, te su po mračnom humoru i provokativnim nastupima uživo postali junaci sastavima poput Butthole Surfers i The Jesus Lizard. U frontalnom napadu na publiku Cave bi vrijeđajući posjetitelje urlao poput povampirenog Jima Morrisona, gitare su bučno prštale dok je Pew - utegnut u kožnu kaubojsku odjeću - neumorno udarao po basu. Usprkos smislu za humor, zbog mračnog i ponekad morbidnog izgleda svrstavali su ih među gotičke grupe kao što je The Sisters of Mercy, koje su zdušno mrzili.

Prvi album, “The Birthday Party”, objavili su 1980., a iako je bio vrlo dobar, samosvojniji i još uzbudljiviji bili su “Prayers on Fire” iz 1981. i “Junkyard” iz sljedeće godine. Pjesme kao što su “Nick the Stripper”, “Dead Joe” i “Big-Jesus-Trash-Can” dodatno su istaknule njihov smisao za crni humor i groteskno, a iščašeno je drndanje po instrumentima sve više poprimalo blueserski štih. Premda hvaljeni od kritike i s rastućim krugom obožavatelja, nisu privukli pozornost šireg slušateljstva, pa su se i dalje borili za opstanak.

Dodatne nevolje donijelo ime je Pewovo uhićenje 1981. zbog vožnje u pijanom stanju i krađe (na nekim dionicama “Junkyarda” zamijenio ga je Barry Adamson iz Magazinea). Krajem iste godine iz benda je istupio Calvert jer mu bubnjanje, navodno, više nije bilo na visini zadatka, a palica se prihvatio Harvey, najuredniji i najtrjezniji član benda, već tada više nego sposoban prihvatiti se gotovo bilo kojeg instrumenta. Već prilično frustrirani Londonom, The Birthday Party po posljednje poglavlje svoje kratke i turbulentne karijere odlaze u Berlin. Život u Zapadnom Berlinu bio im je bolji u ekonomskom i umjetničkom smislu, no interni sukobi - problemi s narkoticima i osobne nesnošljivosti - postali su neizdržljivi. Cave je imao zadnju riječ prilikom pisanja pjesama, čemu se, kao povremeni tekstopisac, opirao Howard.

Iako su prije raspada, početkom 1983. objavili dva maestralna EP-ja, “The Bad Seed” i “Mutiny!”, njihova se glazba sve više približavala onome iz čega je nastala Caveova uspješna solistička karijera. On je tijekom idućeg desetljeća do kraja razvio rano nasljeđe grupe The Birthday Party, a njihova neukrotiva anarhičnost i dalje nadahnjuje mlade bendove diljem svijeta.