Objavljeno 7. srpnja, 2020.
NAŠICE
Našičanka Petra Visković provela je tri mjeseca na Tajlandu volontirajući, učeći djecu engleski jezik te upoznavajući život na istoku. Na put je krenula iz Zagreba preko Beča i nakon 20 sati stigla u Bangkok, gdje počinje njezina životna avantura. Bila je smještena unutar fondacije Father Ray u Pattayi, udaljenoj sat vremena od Bangkoka. Petra je provodila dane volontirajući od ponedjeljka do petka, učeći engleski jezik djecu s posebnim potrebama i studente strukovne škole. Uz to je i dva puta tjedno volontirala u dječjem vrtiću.
- Fondacija je poput internata, djeca dolaze iz svih krajeva Tajlanda i pruža im se smještaj, hrana i obrazovanje - kaže Petra i naglašava kako su svi volonteri jako cijenjeni, a učitelji jako poštovani.
Petra navodi kako je život na Tajlandu znatno usporeniji i opušteniji, a Tajlanđani su nasmijani, miroljubivi i uvijek prijateljski raspoloženi.
- Tajlanđani jako poštuju hijerarhiju, ujutro dižu zastavu, a od malih nogu roditelji im usađuju ljubav prema domovini. Riječi protiv kralja i kraljevine ne mogu se čuti jer su strogo kažnjive. Većinom su budisti, a najčešći izraz im je ‘mai pen rai‘, što znači ‘bez brige/nema na čemu/sve je dobro‘ - kaže Petra.
Petru je na Tajlandu zatekla i epidemija koronavirusa, koja joj je skratila boravak za mjesec dana.
- Sve su se škole preventivno zatvarale, pa tako i naša. Iskoristila sam te dane za put na jug zemlje. Uvelo se evidentiranje ljudi i mjerenje temperature nakon dolaska i odlaska s otoka, dezinfekcija ruku ispred svih trgovina, obvezno nošenje zaštitnih maski te ograničenje izlaska poslije 22 sata. Turisti su počeli odlaziti kući te se počela osjećati zabrinutost stanovnika koji se bave turizmom - pripovijeda Petra, koja je planirala posjetiti i Vijetnam, Kambodžu i Bali, ali zbog zatvorenih granica nije mogla nastaviti putovanje. Zbog epidemije ukinut je gradski prijevoz, ograničene su brodske linije, aviokompanije su ukinule neke letove te je Petrin povratak kući trajao 35 sati. Unatoč nedaćama koje su ju snašle, kaže kako bi ovo iskustvo opet ponovila.
- Iskustvo je životno, a uspomena je bezbroj, od djece s kojom sam se zbližila do ljudi i kulture koju sam upoznala. Ovo iskustvo ne može se ponoviti ni prepričati, nego samo proživjeti - kaže Petra.
Magdalena Kunac
U restoranima nema noževa
Na Tajlandu nitko ne hoda, svi se voze motociklima, koji su im glavno prijevozno sredstvo. Iako je velika gužva, nitko ne trubi jer smatraju da je to nepristojno.
Petra kaže kako Tajlanđani dane provode u hladu, odnosno u sjeni, a izlaze tek kada sunce zađe.
- Tajlanđani su ljubomorni na bijelu put te koriste svakakve preparate za izbjeljivanje. Dok mi imamo solarije, oni imaju kremu za sunčanje sa svojstvom posvjetljivanja - kaže je Petra, dodajući kako se preferira svijetla put jer daje određeni status u društvu.
Tajlanđani su poznati po uličnoj hrani, a u njezinoj pripremi često koriste čili. Svježe voće i povrće prodaje se na svakom koraku, a mnoge je voćke Petra na Tajlandu prvi put u životu vidjela i okusila. Jela su uvijek narezana na veličinu zalogaja, a korištenje noža u restoranu nije opcija jer se smatra ubojitim oružjem.