Patlidžani su neobično povrće koje pruža niz jedinstvenih zdravstvenih prednosti. Mogu pomoći u prevenciji osteoporoze, ublažiti simptome anemije, poboljšati kognitivne funkcije i zdravlje kardiovaskularnog sustava. Patlidžani štite zdravlje probavnog sustava, potiču mršavljenje, pomažu u boljoj kontroli dijabetesa, reguliraju razinu stresa i mogu smanjiti rizik od nastanka raka.

Modri patlidžan uzgajan je u Kini, Indiji i Japanu još prije 3000 godina, odakle je u 13. st. stigao u Europu, a k nama je došao u 16. stoljeću.


Patlidžan je jednogodišnja biljka koja naraste do jedan metar, velikih krpastih listova i krupnih karakterističnih ljubičastomodrih cvjetova. Plod je okrugla, jajolika do kruškasta mesnata boba, dužine do 30 cm, svijetloljubičaste do tamnoljubičaste boje, a ponekad čak i bijele. Meso je zelenkastožuto, sirovo miriše na gljive.


Cvate od svibnja do lipnja. Biljka u rastu nema posebnog mirisa, a plod je gorkasta okusa. Raste u vrtovima i u plantažnom uzgoju. Upotrebljava se plod, iz kojega se može iscijediti sok, a svi zeleni dijelovi biljke su otrovni. U pučkoj medicini koristio se korijen za liječenje astme, a listovi za unutarnja krvarenja, ali zbog mogućnosti otrovanja to se više ne prakticira u liječenju.


Postoji mnogo sorti patlidžana, od rano sazrijevajućih (plodovi su osrednji, a oblik kruškast i jajolik) do onih koji dozrijevaju kasnije s većim plodovima.


Zeleni dijelovi biljke sadrže otrovni sastojak solanin, koji u većim količinama izaziva teže posljedice. Zapadna pučka medicina patlidžan upotrebljava za liječenje: masnoća u krvi, katara u želucu i crijevima, jače izlučivanje žuči te kod otrovanja. U Australiji sok patlidžana upotrebljavaju za liječenje opeklina i raka kože.


Patlidžan se preporučuje za detoksikaciju organizma, što je bitno u oporavku nakon težih bolesti, a preporučuje se slabokrvnim osobama, za razne dijetoterapije, poglavito nakon preležanih težih bolesti i dugih tretmana antibioticima, za poticanje funkcije žuči i bolji rad jetre, smanjivanje razine kolesterola u krvi, za tegobe s mokrenjem i bolesti prostate, srčanim bolesnicima.


Patlidžani su jako dobar izvor željeza i kalcija, minerala koji su ključni za održavanje zdravlja koštanog sustava. Ujedno sadrže i kalij koji je ključan za adekvatnu apsorpciju kalcija. Istraživanja su pokazala da patlidžani mogu ublažiti simptome osteoporoze, ojačati kosti i povećati gustoću koštanog tkiva. Zbog visokog udjela vlakana i niskog udjela ugljikohidrata, patlidžani su odlični za regulaciju razine šećera u krvi i inzulina. Ako je razina inzulina stabilna, prestat će nagle promjene razine šećera u krvi.


Patlidžan je povrće s niskim udjelom ugljikohidrata, ne sadrži masti i ima samo 20 kalorija po šalici. Bogat je vlaknima zbog čega pridonosi osjećaju sitosti.

Prema nekim istraživanjima, klorogenična kiselina prisutna u plodu učinkovito doprinosi smanjenju masnih naslaga.


To su prednosti koje ga čine odličnim saveznikom u borbi protiv suvišnih kilograma. Gorke tvari u patlidžanu zaslužne su za suzbijanje grčeva želudca te ostalih želučanih i crijevnih tegoba. Plodovi patlidžana bogati su vlaknima koja štite probavni trakt i pomažu u održavanju funkcionalnosti i zdravlja cijelog probavnog sustava. Stručnjaci potvrđuju da patlidžan, zahvaljujući antivirusnim svojstvima klorogenične kiseline, može biti od velike koristi u prevenciji i liječenju mnogobrojnih bolesti izazvanih virusima.


Pri kupnji birajte teže plodove. Radije kupite nedozrele, nego prezrele patlidžane. Kod prezrelih plodova gorak okus je izrazit i neugodan te će takvi primjerci biti gotovo nejestivi. Nedozrele plodove dovoljno je ostaviti nekoliko dana na sobnoj temperaturi i tada će biti savršeni za upotrebu. U kori patlidžana je sadržana velika koncentracija hranjivih tvari te se prilikom pripreme ne preporučuje guljenje i bacanje kore jer tako umanjujete njegove hranjive vrijednosti.


Patlidžan možete pripremati na različite načine – kuhanjem na pari, pirjanjem, prženjem, pohanjem, a osobito je popularna priprema na roštilju.