Epidemiolozi diljem svijeta svakim danom bilježe sve veći i zabrinjavajući broj djece oboljele od koronavirusa! Ova je rečenica samo jedan u nizu primjera negativnih, ali i lažnih vijesti kojima smo svednevice bombardirani. Naime, pri odabiru događaja koji će postati vijest, mediji se često vode zajedničkim interesom, a to je senzacionalizam pod svaku cijenu, umjesto objektivnosti i istine. Koliko je lažna vijest utkana u novinarsku struku govori i izreka "If it bleeds, it leads" ("ako krvari, to vodi"), koja upućuje na to da će urednik prije odabrati negativnu nego pozitivnu vijest.

Pa iako i sama publika često izražava nezadovoljstvo količinom negativnog sadržaja u medijima, rezultati znanstvenih istraživanja pokazuju kako će u praksi ipak, makar podsvjesno, prije odabirati takve sadržaje, zato i ne čudi kako se u borbi za publiku brojni mediji prilikom odabira, ali i same prezentacije vijesti, velikim dijelom vode upravo načelom negativnosti. Navedenu tezu najbolje je potvrditi aktualnim primjerima, pa se i Deutsche Welle zapitao je li, primjerice, istinito sve što se piše o koroni? Jer epidemija je bilo i prije, ali još nikad nije bilo takvih drastičnih mjera, što stvara plodno tlo i za širenje raznih teorija zavjere. Na Sveučilištu Münster istražili su kako funkcioniraju takve teorije u doba pandemije, pa su od siječnja do ožujka analizirali približno 120 tisuća objava na stranicama raznih njemačkih medija na Facebooku. Njihov spektar je širok, ali mnogo je i onih koji šire mržnju svake vrste i svakako se žele razlikovati od "službenih" medija i političke elite. Glasine koje se šire u pravilu su kombinacija stvarnih informacija i raznih teorija. Primjerice, o tome da je virus stvoren u jednom kineskom vojnom laboratoriju, ili američkom, ali nema nikakvog dokaza za tvrdnju da je virus stvarno potekao odande, još manje da je umjetno stvoren, a najmanje kao biološko oružje. Isto tako, Albanci nisu, kako to neki mediji tvrde, genetski otporni na koronavirus. Lista koronagluposti koje kruže internetom poduža je. Neke su jednostavno smiješne, a neke su zastrašujuće. Ali mnoge glasine nisu tako ekstremne, nego su promišljeni način za potkopavanje povjerenja građana u institucije države u kojoj žive. Dakako, eskalacija negativnih vijesti, kao i senzacionalizam u kontekstu koronakrize nije zaobišao ni Hrvatsku, iako za to nije bilo nikakvog posebnog razloga, budući da su Nacionalni stožer i Vlada krizno stanje, komunikaciju te mjere oporavka držali pod kontrolom.

Sve u svemu, globalne pandemije uvijek su bile popraćene glasinama i teorijama zavjera. U središtu širenja lažnih vijesti, kako u prošlosti tako i danas, stajale su vijesti o izvoru i načinima širenja zaraze. "Teorije zavjere u pravilu opisuju kako razne grupacije koje djeluju u tajnosti pokušavaju kontrolirati ili uništiti neku instituciju, državu ili čitav svijet", kaže profesor Michael Butter sa Sveučilišta u Tübingenu. Kada je kuga poharala Europu sredinom 14. stoljeća, nitko nije znao odakle je zaraza krenula. Ubrzo su počele kolati priče o trovačima bunara. I brzo su pronađeni "krivci" - Židovi, sa svojim paklenim planovima za upravljanjem svijetom! Konkretno, jedna neobjašnjiva zaraza dobila je političku pozadinu i eksplodirala u pogromima i protjerivanju Židova. A uzročnik je bila - štakorska buha! No, ovakve teorije zavjere nisu specijalnost nekih davnih vremena opterećenih bremenom praznovjerja i neznanja. Između 1918. i 1920. tzv. "španjolska gripa" izazvala je između 25 i 50 milijuna smrtnih slučajeva, više nego sam Prvi svjetski rat. Njezin izvor otkriven je tek u tridesetima - podtip ptičje gripe H1N1, a do tada je bilo uvriježeno mišljenje da je "‘španjolska gripa‘ plod njemačkih vojnih laboratorija". No neslavni rekorder po broju dezinformacijskih kampanja svakako je bolest imunosnog sustava AIDS. Sovjetska tajna služba KGB 1983. lansirala je glasinu kako AIDS kao biološko oružje potječe iz laboratorija u Fort Detricku, gdje su Amerikanci eksperimentirali na zatočenicima, manjinama i homoseksualcima te da su kasnije tvrdili da je izvor zaraze u Africi. Iako su znanstvenici iz ostatka svijeta tu tezu okarakterizirali kao glupost, ova teorija zavjere još se do danas tvrdokorno drži na životu.

Zato je talijanski Politico napravio pregled lažnih vijesti od 15. stoljeća do izbora Donalda Trumpa za američkog predsjednika. Kako se navodi, lažne vijesti pokazale su svoju ružnu stranu u Trentu, u Italiji, na uskrsnu nedjelju 1475. godine. Dvogodišnji dječak Simonino je nestao, a franjevac Bernandino da Feltre u propovijedima je tvrdio da su dječaka oteli Židovi koji su ga ubili, a krv iskoristili kako bi proslavili Pashu. Nacistička propagandna mašinerija oslanjala se na iste priče o Židovima koji piju krv kršćanske djece. Jedna antisemitska web-stranica i danas prepričava priču o Simoninu kao da je u potpunosti istinita.

Uglavom, lažne su vijesti od početka bile senzacionalističke i ekstremne, pripremljene da zapale strasti i predrasude. I često su završavale nasiljem. No, možda je nasablasnija činjenica koliko su zapravo uporne i moćne. Inače je kroz povijest "prave" vijesti bilo poprilično teško potvrditi. Postojali su brojni izvori, od publikacija političkih i vjerskih vlasti do iskaza očevidaca, ali nije postojao nikakav koncept novinarske etike ili objektivnosti. Zajedno s tiskom širile su se i lažne vijesti, od spektakularnih priča o morskim čudovištima i vješticama, do tvrdnji da su za prirodne katastrofe krivi grešnici. Senzacionalizam temeljen uglavnom na negativnim vijestima, ne nužno uvijek lažnim, uvijek se dobro prodavao. Nakon Gutenberga, sve do kraja 19. stoljeća, kada su se na tržištu pojavile moderne novine, hvalile su se ekskluzivama i reportažama, ali nisu prezale ni od lažnih priča kako bi povećale prodaju. Žuto novinarstvo u tom je vremenu cvalo, a koristili su se lažni intervjui, izmišljeni stručnjaci, i lažne priče kako bi se izazvali željene emocije - bijes ili sućut. No, ako postoji jedna dobra stvar koja proizlazi iz duge povijesti lažnih vijesti i njihovih rezultata, od građanskog nasilja do ratova, jest to što su takve vijesti izazvale nezadovoljstvo dijela javnosti koje je tražilo objektivnost. Tako je nastalo tržište koje je "othranilo" industriju relativno objektivnih medija na prijelazu 19. u 20. stoljeće. No, to su neka davna vremena...

Bez obzira na to što tendencionalizam i senzacionalizam nikada nisu nestali, objektivno novinarstvo postalo je uspješan poslovni model, a relativno donedavno i dominantan model. Sve do internetskih vijesti naše ere novinarske norme nisu ozbiljno promijenjene. Naime, lažne vijesti ponovno su postale snažna sila i u 21. stoljeću. Digitalne vijesti na velika su vrata vratile žutilo u mainstream. Zato je najveći izazov medijskih profesionalaca naći način da se val lažnih vijesti bar obuzda, a koliko je to moguće i zaustavi. Primjerice, nedavno se Zadar našao u središtu zanimanja svjetskih medija. Negativna vijest o tome kako je u Zadru otkazan humanitarni teniski Adria Tour te kako je niz teniskih zvijezda zaražen koronavirusom, probila se senzacionalističkim pristupom i lažima na prominentna mjesta u sve relevantne svjetske medije. Iz fokusa ne treba izbaciti ni interesne skupine u borbi za svakog ovosezonskog turista.

O aktualnoj temi lažnih vijesti precizno se referirao i talijanski novinar Marchelo Foa u knjizi "Gospodari medija", u kojoj kompetentno promišlja o tome što su mediji te navodi: "Stavljaš goleme naslove o masakrima za koje se kasnije dođe do saznanja da nisu bili, veličaš herojske podvige i onda otkriješ da su inscenirani, poklanjaš veliku pozornost stavovima političara, a zanemaruješ mišljenja običnih građana, iako se s vremenom pokaže da su oni bili pouzdaniji. Ne znaš objasniti zašto se neke vijesti pojavljuju na prvim stranicama novina i među udarnim TV informacijama, da bi zatim iznenada potpuno nestale. I to bez ikakvog valjanog razloga. Shvaćaš da što se više govori o nečem ljudi to manje razumiju, da stranice i stranice posvećene istoj stvari, kao i tko zna koliko sati programa, ne uspijevaju proizvesti ništa drugo osim konfuzije...", zaključuje Foa, aludirajući i na ono što već gotovo jedno stoljeće rade spin doktori, osobe koje najčešće mijenjaju imidž političara od negativnog u pozitivni. Iako je prema definiciji pojam spin doktor neutralan, u javnosti se često povezuje s manipuliranjem informacijama, njihovim "friziranjem" i negovorenjem istine.

Sve u svemu, kao ni na koronavirus, Hrvatska nije otporna ni na fake news. Tome smo svjedočili i kroz protekle mjesece kad se Stožeru i Vladi, koji su kvalitetno upravljali krizom, pokušalo imputirati neke “krive poteze”, i dovoditi u pitanje njihov rad na posve neprimjeren način, demagoški i populistički, a k tome još i kroz spektar lažnih vijesti i namjernog podmetanja. Inače za kontrolu ispravnosti i objektivnosti vijesti iz Hrvatske postoje stranice poput Faktografa koje pružaju javnosti samo provjerene informacije i službeni su član IFCN-a (International Fact-Checking Network). Ali kako se onda Hrvatska nalazi među zemljama s najvećim brojem lažnih vijesti? Naime, statistika iz 2018. govori nam da se Hrvati susreću s lažnim vijestima na dnevnoj bazi češće nego većina ostalih europskih zemalja. Pitanje je na koje ćemo još dugo tražiti odgovor, bez obzira i na, iz Europske komisije, najavljene rigorozne kazne.