Kakva je to utakmica bila! Mjesec dana se u Gradskom vrtu nestrpljivo iščekivao okršaj s Rijekom, a kada je dočekan, potpuno je opravdao očekivanja.

Za igrače i navijače Osijeka bio je to poseban događaj zbog načina na koji su bijelo-plavi eliminirani u polufinalu Kupa na Rujevici koji je preboljen, ali nije zaboravljen. Publika nije štedjela goste od njihova prvog pojavljivanja na travnjaku, a momčadi je trebalo malo vremena da u takvom naelektriziranom ozračju pronađe sebe. No, kad se dogodilo, Osijek je do kraja jurio 200 na sat.

Iako je vrijeme bilo teško za igru, suparnici su gledateljima podarili odličnu utakmicu. Tempo je bio visok, igralo se čvrsto, prštalo je na sve strane, a u svemu nisu izostali ni nogometni elementi lijepi za oko. Na kraju je odlučio jedan pogodak, ali to se može zahvaliti raspoloženim vratarima, što se posebno odnosi na riječkog čuvara mreže Ivora Pandura, koji je svojim intervencijama nerijetko Osječane i njihove navijače bacao u očaj. No težak rad koji je Osijek pružio na terenu na kraju se isplatio u obliku vrlo vrijedne i slatke pobjede. Slatke jer je bar djelomice sanirana rana iz Kupa, a vrijedne zbog toga što je Osijek ostao ravnopravan sudionik ludo neizvjesne utrke za drugo mjesto. Uopće ne sumnjamo kako su navijači te večeri sa stadiona otišli vrlo zadovoljni onim što su vidjeli.

- Teška je to bila utakmica za nas, prije svega zbog psihološkog aspekta. Imali smo poseban motiv igrati protiv Rijeke nakon onih trauma iz Kupa, pa je trebalo napraviti dobar balans između strasti i potrebe u pripremi utakmice. Nervoza se kod nas osjetila na početku susreta koji je pripao Rijeci, ali nakon 20-ak minuta smo se stabilizirali i do kraja susreta smo bili bolji suparnik i zasluženo pobijedili. Derbi je opravdao očekivanja jer susret je bio na europskoj razini u pitanju tempa i žestine - rekao je Ivica Kulešević, trener nogometaša Osijeka.

Momčad mu je doista djelovala kao - momčad. Nije bilo slabog mjesta, a naglašena je bila kolektivna etika. Možda je nepravedno govoriti o pojedincima jer svi su svoje zadaće odradili na visokoj razini, ali izdvojili bismo Igora Silvu i Merveila Ndockyta prije svega zbog njihova shvaćanja nogometa. Kroz godine smo se naviknuli od hrvatskih igrača kako je prva opcija lopta unatrag. No, kod Silve i Ndockyta prva je misao lopta unaprijed, što je vrlo ugodna promjena i Osijekovoj igri daje kvalitetniju dimenziju jer imaju pobjednički mentalitet. Osim toga, Osijek je postao momčad kojoj je vraški teško zabiti pogodak. Ne samo zato što se igra kvalitetna obrana nego zato što se igra daleko od Ivušića. Još prošle jeseni Kulešević je govorio o tome kako treba smanjiti broj primljenih pogodaka jer je to jedini put do uspjeha. Nakon koronastanke bijelo-plavi su kapitulirali samo jedan jedini put, a ni to nisu trebali. I eto pobjedničkog niza. Šest susreta bez poraza (unutar kojeg su četiri pobjede) dovelo je Osječane iz ponora na prag raja. Pobjedom nad Rijekom zadržali su pritisak na drugoplasiranu Lokomotivu, Hajduku umaknuli dva, a Rijeci četiri boda.

- Sve smo bliži drugom mjestu, iako još uvijek nismo matematički osigurali plasman u Europu. Završnica sezone bit će baš uzbudljiva - smatra Kulešević.

Uglavnom, Osijek je još jednom pokazao kako je čak i ozbiljno oslabljen sposoban odigrati utakmicu na vrlo visokoj razini. Svaka bi momčad u HNL-u osjetila izostanak iskusnih veznjaka tipa Laszla Kleinheislera i Vedrana Jugovića, no Osječani su taj hendikep uspjeli nadoknaditi golemom požrtvovnošću i velikom količinom trčanja.

- Nisam to želio potencirati uoči susreta, ali imali smo problem sa širinom kadra zbog ozljeda i kartona. Na klupi smo uglavnom imali mlade snage koje nisam želio gurati u vatru na ovako zahtjevnoj utakmici. Trkački smo bili odlični, izražen je bio kolektivni duh - kaže trener bijelo-plavih.

Taj kolektivnih duh najbolje se osjetio na igri Mirka Marića. Čovjek je u neizvjesnoj utrci za prvog strijelca lige, ali je u toj utakmici sve podredio momčadi i pobjedi. Više je razigravao negoli se upirao zabiti, pa su navijači te večeri dobili novog junaka. Antonio Mance bio je u teškoj golgeterskoj krizi, 264 dana je trajao post čovjeka koji je prošlog ljeta postao najskuplji ulazni transfer NK Osijek. Kraj tih njegovih "noćnih mora" s realizacijom došao je u pravom trenutku. Ne samo što je zabio nego je bio i latentna opasnost za raspoloženog Pandura. Pucao je pet puta prema vratima Rijeke, jednom je pogodio vratnicu, a triput mu je Pandur uspijevao zaustaviti pokušaje, no jedan, itekako vrijedan je ušao. Nagrađen je i zbog toga što nije silio pogodak, nego je dao doprinos i u organizaciji napada.

- Sretan sam zbog njega. Opet se puno zauzimao razvlačeći obranu Rijeke i pritišćući njihov posljednji red, a konačno mu se i posrećilo da prekine golgeterski post. Nadam se kako će mu to biti važan vjetar u leđa za sljedeće utakmice - zadovoljno je komentirao Kulešević.

Trener ima puno razloga za zadovoljstvo nakon pobjede nad Rijekom. Osijek izgleda baš dobro, a još kada se u momčad vrate ozlijeđeni i suspendirani, može biti još samo bolji. Zato u završnicu sezone, koja će biti itekako uzbudljiva, bijelo-plavi ulaze u dobrom raspoloženju. Ako će nastaviti igrati na razini kao protiv Rijeke, za njih neće biti nemogućih misija.