Vratio nam se domaći nogomet u svom punom “sjaju”. Nakon gotovo tri mjeseca stanke zbog epidemije koronavirusa ljudi su se zaželjeli nogometa, ali bile su potrebne samo dvije utakmice polufinala Kupa da bi nas se sve skupa podsjetilo zbog čega HNL nije popularan kako bi se to željelo.

Podsjetilo nas se zbog koga se zapravo domaće prvenstvo igra. Umjesto užitka i razglabanja o igri i kvaliteti utakmica (koje su bile zanimljive, nap. a.) na naslovnicama će se opet naći - omrznuti hrvatski suci. Način na koji je Igor Pajač iz Zeline oteo Osijeku radost ulaska u finale Kupa bezobziran je i gadljiv čak i za hrvatske prilike, u kojima smo naviknuti na beskrupuloznu hegemoniju sudačke organizacije. Ta perfidna akcija koju je izveo Pajač odvijala se pred očima predsjednika HNS-a Davora Šukera, koji je bio među malobrojnim osobama koje su imale mogućnost biti na tribinama Rujevice. I sada ostaje pitanje hoće li HNS i njegov predsjednik imati snage i hrabrosti napokon krenuti u konačni obračun s karcinomom koji desetljećima uništava domaći nogomet. Sudačka je organizacija “glavni faktor” u HNL-u, ona si je dala za pravo postati krojačem klupskih i trenerskih sudbina a da joj pri tome nitko ništa ne može ili neće. Koliki su klubovi ostajali bez trofeja, ispadali iz Lige, koliki su treneri ostajali bez posla zbog sudačkih previda, a “ljudi u crnom” mirno jašu dalje i uništavaju nam razne snove. I nikakvi nam VAR-ovi tu neće pomoći, jer vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. I zato se toj hegemoniji mora stati na kraj. Načinu ophođenja ljudi iz sudačkog miljea treba ozbiljan reset. Nakon skandaloznih Pajačevih odluka na Rujevici jednostavno bi svi morali - otići. Pajač i njemu slični više nikada ne bi smjeli suditi utakmice domaćeg prvenstva, ali nije problem samo u njima. On je mnogo dublji i pitanje je postoji li u HNS-u prava snaga kako bi ga se riješilo. Problem je i u sudačkim instruktorima, koji se u javnim istupima u televizijskim emisijama posvećenima suđenju pretvaraju u loše odvjetnike koji nas svim silama žele prevariti kraj zdravih očiju. Na kraj se mora stati raznim Vitkovićima, Šetkama, Kovačićima i njima sličnima koji pokušavaju od nas napraviti budale tumačeći i prilagođavajući pravila jedne jednostavne igre onako kako njima i njihovim štićenicima odgovara. Događaji s Rujevice morali bi nešto pokrenuti u tom smislu, jer kada sudac tako hladnokrvno posve preokrene tijek utakmice kako je to učinio Pajač, onda je posve jasno da je domaći nogomet dodirnuo dno. Zapravo, to i nije nekakva revolucionarna novost. Svi koji s imalo više pozornosti prate hrvatski nogomet za taj problem znaju odavno, ali u HNS-u su, mrtvi-hladni, zabijali glavu u pijesak. I ne samo to, nego bi oni koji su se usudili podignuti glas protiv nepravde bili još žešće kažnjavani na terenu i izvan njega. Ovog proljeća to se događa Osijeku, sutra će to biti netko drugi, a prekosutra treći, ako se toj aždaji konačno ne odreže glava. I zato su potrebne agresivne mjere kako bi se taj opasni karcinom domaćeg nogometa konačno izliječio. Nikakva kazna neće pokriti štetu koju je Pajač nanio hrvatskom nogometu u cjelini, jer otklanjanje posljedice nikada nije bilo dovoljno dobro. Riješiti treba uzrok, a on je u nedodirljivosti hrvatskih sudaca. Mogućnosti postoje. Prva je sveobuhvatna promjena kadra u sudačkoj organizaciji, koja vapi za svježim idejama i novim ljudima, a druga, jednostavno, uvođenje stranih sudaca dok se konačno ne riješi problem s domaćima. To bi bili jedini razumni potezi jer trenutačna je situacija postala - eodrživa.