Premda se mjerama popuštanja pokušava donekle sanirati šteta u turizmu prouzročena koronakrizom, gubitci su golemi i teško nadoknadivi. Koji su sektori u turizmu RH pretrpjeli najveće štete, i koliko je u sadašnjim uvjetima uopće moguć oporavak do kraja sezone, do kraja godine, pitali smo dr. sc. Sandu Čorak, sa Instituta za turizam u Zagrebu?

- Posljednjih godina u turizmu naglašavamo kako je potrebno sagledati cjelovite učinke, dakle i fizički promet, u obliku dolazaka i broja noćenja i financijske učinke, i to na razini cijele godine. Iako zbog zdravstvene krize turizam nije mogao startati uobičajeno, sasvim je sigurno da ima prilike to bar djelomice nadoknaditi do kraja godine. Iako se u ovim kriznim gospodarskim vremenima za Hrvatsku često naglašava prevelika ovisnost o turizmu i njegova osjetljivost, želim naglasiti kako, s jedne strane, mnoga područja nemaju drugih mogućnosti, a s druge strane turizam se i jako brzo oporavlja, a i kao horizontalni sektor povezan je s drugim sektorima koji također ovise o uspjehu turizma. Dakle, nisu gubitnici samo ugostitelji i hotelijeri, nego su tu i transport i trgovina, a zatim i kultura, poljoprivreda te još mnogi drugi sektori. Svi su oni ovisni o ostvarenom turističkom prometu i pretrpjeli su značajne gubitke u prvom dijelu godine.

Najveći dio naših turističkih prihoda ostvaruje se u razdoblju između lipnja i rujna, uz neznatno jačanje pred i posezone posljednjih nekoliko godina. Svakim danom svjedoci smo sve većeg prelaska stranaca preko granice - krenuli su Slovenci, a sad već znamo da će od 29. svibnja dolaziti i gosti iz drugih bližih zemalja - Češke, Slovačke, Austrije, Mađarske, BiH, a i drugih zemalja, ovisno o epidemiološkoj situaciji. Zbog sigurnosti, kao temeljnog preduvjeta dolaska i potrebe održavanja fizičke distance, jasno je da će nautički turizam, a zatim i kamping, imati solidnu sezonu, a vjerujem da će se vrlo dobro iznajmljivati vile i kuće za odmor i to ne samo na području Jadrana.

Ova je godina obilježena pretpostavkama - ako ne dođe do drugog vala koronavirusa u rujnu, a posluži nas dobro vrijeme, možemo očekivati i vrlo dobru posezonu. Svakako bismo trebali biti zadovoljni ostvarenjem i od 50 % prošlogodišnjih prihoda, a sve iznad toga bilo bi odlično. Sigurnosno uspješna sezona 2020. bila bi i najbolja reklama za 2021., u kojoj možemo očekivati uobičajenu konkurentsku utakmicu, a u toj utakmici odnos kvalitete i cijene najvažniji je faktor.

Umijeće upravljanja krizom je jedno, no kako upravljati oporavkom nakon krize, također je važno pitanje? U Vašem radu "Kako se prirediti za oporavak? Imamo li novu šansu za turističko (re)pozicioniranje?", između ostaloga pišete i kako će vrijeme oporavka nakon koronakrize hrvatskom turizmu otvoriti neke nove šanse, ali donijeti i nove izazove. Možete li to malo šire elaborirati?

- Krizni trenutci kao što je ovaj u kojem se nalazimo, pružaju mogućnosti za neke nove početke, odnosno za repozicioniranje kojem hrvatski turizam zapravo već godinama teži. Želimo se odmaknuti od slike jeftine ‘sunce i more‘ destinacije, i u tome smo, razvojem posebnih oblika turizma već djelomice i uspjeli, posebice kada je riječ o gradskom i kulturnom turizmu. Zahtjevi tržišta su nam i prije, a sada će to biti i još očitije, pružali mogućnost zaokreta prema održivom turističkom razvoju koji uzima u obzir sve ‘zelene‘ i ekostandarde.

Za sve ono što nam donose klimatske promjene, turizam, transport i poljoprivredna proizvodnja među prvim su ‘optuženim‘ sektorima, pa se tu očekuju i najveće promjene u budućnosti. Znanstvenici u mnogobrojnim radovima objavljenim posljednjih nekoliko mjeseci, argumentiraju kako će se turizam vrlo brzo vratiti na stare staze prekomjernog razvoja, dok drugi vide prave šanse za transformaciju turizma koji, koristeći lokalne resurse i svoje kreativne snage, može razviti niz posebnih proizvoda - vodeći se time zaključila sam kako je ‘zdravo, zeleno i zanimljivo‘ primjer onih brend elemenata koji hrvatskom turizmu zaista mogu otvoriti neka nova vrata. Za razliku od mediteranskih konkurenata koji su razvijali velike odmorišne resorte izvan urbanih zona, hrvatski turizam pretežno se odvijao u primorskim gradovima i manjim mjestima koja nisu pogodna za prekomjerni dolazak turista. Možemo se nadati da će naša turistička politika, osobito ona na lokalnoj razini, prepoznati potrebu zaokreta prema održivom razvoju, što podržava i Europska komisija (13.05.2020.), dosadašnja, a vjerojatno i buduća strategija razvoja turizma u zemlji.

Zaključujete optimistički navodeći kako će umijeće upravljanja onim čime raspolažemo biti odlučujući činitelj povratka nakon krize. Imamo li za to kapacitete, napose ljudske, stručne, sposobne...?

- Da, zaista će umijeće upravljanja svim resursima u stvaranju turističke ponude biti ključan činitelj povratka nakon krize. U ovome trenutku ponajviše smo ovisni o znanjima i kapacitetima kad je riječ o digitalnom marketingu i sposobnosti isticanja najprivlačnijih odlika naših destinacija. U dugoročnijem razdoblju i pri kreiranju složenih turističkih proizvoda još uvijek nismo razvili dovoljan stupanj suradnje svih ponuđača usluga u turizmu i još uvijek ne donosimo pravovremene odluke na bazi relevantnih tržišnih informacija. No, svakako je važno istaknuti da nam sustav turističkih zajednica pruža izuzetne mogućnosti, jer je upravo na tome sustavu važna zadaća povezivanja, educiranja, poticanja na kreiranje i novitete u turizmu. Sustav nam je potkapacitiran s obzirom na sve zakonom zadane zadaće, pa često nije u mogućnosti pratiti potrošačke trendove u svijetu koji izuzetno utječu i na turizam. Mnogi naši poduzetnici u turizmu također su nedovoljno inovativni i očekuju poticaje od drugih, pa nam neke destinacije, iako raspolažu značajnim i privlačnim resursima, zaostaju. Premalo je oslanjanja na rezultate istraživanja, na znanstvene i stručne kadrove na našim fakultetima i veleučilištima - suradnja gospodarstva, javnog sektora u turizmu i obrazovanja zasad izostaje i svedena je na nekoliko pojedinačnih projekata.

Ukupno uzevši, koliko je RH ipak u povoljnijoj situaciji kad je riječ o turizmu, u odnosu na druge EU zemlje, s obzirom na sadašnju odličnu epidemiološku sliku, sigurnost i upravljanje krizom? Može li se ipak u lipnju, srpnju i kolovozu očekivati neki masovniji dolazak gostiju na Jadran, u Istru, Dalmaciju...?

- Hrvatska je u rijetko povoljnom položaju. Prvo, postigla je odličnu epidemiološku poziciju osiguravajući time sigurnost za goste, što će u ovoj sezoni biti presudan faktor za izbor destinacije, a uz Hrvatsku u sličnoj situaciji jedino je Grčka. Drugo, geografski položaj omogućuje nam da nam gosti iz okruženja mogu doći cestovnim prijevozom, što je također izuzetna prednost. A rekla bih i treće - Hrvatska je i do sada pružala u mnogim segmentima povoljan odnos cijene i kvalitete i mogućnost različitih aktivnosti na prostorno malim područjima, što je za goste koji dolaze automobilom također značajno. U zaleđu obale nalaze se mnogobrojni nacionalni parkovi i parkovi prirode, vinogradi, ceste maslina, mali gradići, kulturne znamenitosti, manifestacije na otvorenome - pa vjerujem da će takva ponuda naći svoje kupce i ovo ljeto.

Vjerujem da i Istra i Dalmacija, kao i Kvarner, mogu očekivati i masovniji dolazak gostiju u srpnju i kolovozu, a njihov dolazak ovisit će o tome što smo postigli u lipnju, kao i o epidemiološkoj situaciji u zemljama iz kojih nam gosti dolaze. I kontinentalne regije, kao što su Lika i Slavonija, pružaju bezbrojne mogućnosti za samostalna istraživanja gostiju, no turističke agencije još ne nalaze svoj poslovni interes za formiranje turističkih paketa, pa se moraju oslanjati na individualan dolazak gostiju. Sustav TZ-a u Slavoniji izuzetno se trudi dobro informirati sve potencijalne goste o dostupnim sadržajima, a vjerujem da će se uskoro realizirati i nedavno završen Strateški marketinški plan koji brendira Slavoniju kao ‘prostor koji ispunjava dušu‘. Dosadašnje asocijacije domaćih i stranih gostiju pretežno su vezane uz percepciju ravnice, a ne i područja bogatog proizvodnog portfelja koji uključuje Dunav i Arheloški park Vučedol kao primjere međunarodno atraktivnih lokacija, ali i brojne parkove, dvorce, svetišta, rijeke. I ono što je turistički najznačajnije - oni su svi locirani na pola sata do sat vožnje automobilom, pa su mogućnosti kreiranja vlastitog itinerara, s obzirom na afinitete, upravo iznimne.

Bilo bi šteta da kao turistička zemlja ne iskoristimo šansu da se tržištu nametnemo kao rijetka zemlja u kojoj se prirodna baština upravo natječe s kulturom za primat na nekom području. Kao u nekom filmskom scenariju naši gosti moraju odlučiti što ih to najviše zanima, i prema tome odlučiti kako da formiraju svoj ‘kadar‘, a taj kadar mogu mijenjati na dnevnoj razini. (D.J.)