U konkurenciji svih najboljih klubova bivše države uz Hajduk i Dinamo sudjelovalo je još sedam hrvatskih predstavnika, među kojima su po učestalosti i uspjesima prednjačili NK Rijeka, NK Osijek i NK Zagreb. Osječki "bijelo-plavi" nastupali su u 16 jugoslavenskih državnih prvenstava sa skromnim učinkom protiv tandema nedohvatljivih, s Maksimira i Poljuda (ukupno samo 16 pobjeda u 64 ogleda), a najbolji plasman ostvarili su pod vodstvom Milana Đuričića osvajanjem šestog mjesta 1984. Vinkovčani, pak, nikad nisu zaboravili svojih pet prvoligaških sezona, a osobito veličanstvenu (5:0) pobjedu sastava Tonka Vukušića nad Čelikom iz Zenice (5:0), lipnja 1982., u odlučujućem susretu za ulazak u Prvu saveznu ligu, odigranu pred 15.000 gledatelja.
Prije nekoliko tjedana, također u Magazinu, objavili smo priču o dijelu osječke nogometne povijesti iz razdoblja između dva svjetska rata i ondašnjeg poraća, prisjetivši se pritom poglavito momčadi Slavije i Građanskog te velikana Gustava Lechnera, Franje Glasera i Ernesta Dupca. Nekako istodobno mladi kolega Dalibor Keler na stupcima sportske rubrike našeg svakodnevnog izdanja podsjetio je čitatelje na najnovije, velike europske iskorake NK Osijek, ostvarene u desetljećima nakon Domovinskog rata. Nametnulo mi se, samo po sebi, zaviriti u osječku nogometnu prošlost u velikom vremenskom prostoru - između tih dviju epoha.
HAJDUK PA DINAMO
Na to me potaknulo i često spominjanje rezultatske tradicije susreta(nja) nogometaša Osijeka s najjačim hrvatskim klubovima, poglavito onih s Poljuda i Maksimira. Naime, statistika je ograničena samo na rezultate iz nacionalnog prvenstva samostalne Hrvatske, čime se, pak, pogotovo u odnosu prema svim najjačim europskim nacijama, čitateljstvu ne nudi prava dimenzija te tradicije. Reći će netko, dijelom i opravdano, da se ne možemo uspoređivati s tradicijom engleskih, talijanskih i(li) španjolskih klubova, koji se oduvijek nadmeću u istoj državi, a naši se najbolji sastavi, nakon 45 sezona u "Jugi", od 1991. natječu u Hrvatskoj ligi, što je ipak sasvim drugi, neprijeporno slabiji oblik natjecanja. Možda bi, baš zato, i statistički podatci iz razdoblja od 1946. do 1991., kad se međusobno nadmetalo ukupno 48 klubova, mogli biti itekako zanimljivi svima koji prate i vole najvažniju sporednu stvar na svijetu! Od kojih je jedan posebno indikativan - osim Hajduka i Dinama, naime, u Prvoj saveznoj ligi NIKADA među tri prvoplasirana sastava nije bio ni jedan iz Hrvatske...
Splićani i Zagrepčani na taj način čvrsto su držali i status člana tzv. velike četvorke YU nogometa. Jer Hajduk je sedam puta bio prvak (‘50., ‘52., ‘55., ‘71., ‘74., ‘75., ‘79.), a šest puta završavao je prvenstvo kao doprvak, s tim što je čak devet puta bio kup-pobjednik (sedamdesetih je pet godina uzastopce osvajao tadašnji "Pokal Maršala Tita"!), a Dinamo je šampionski tron dosezao u četiri navrata (‘48., ‘54., ‘58., ‘82.), u čak 11 navrata zauzimao je drugo mjesto, a pritom je sedam puta pobjeđivao u kupu. Prevedeno, to znači da je splitski klub s nenadmašnom tradicijom (1911.) bio ukupno najuspješniji hrvatski predstavnik u prvenstvima bivše države na ovim prostorima.
Iako neki matematički pokazatelji idu na ruku maksimirskim "modrima", koji su ukupno osvojili 59,451 posto mogućih bodova, a "bili" manje - 57,774 posto.
NK RIJEKA PA NK OSIJEK
Zbog statističke cjelokupnosti, pak, bitno je naglasiti i to da su jugoslavenski prvaci najčešće bili beogradski klubovi, Crvena zvezda (18 puta) i Partizan (11), s tim što je "crveno-bijelima" proslava pobjednika kupa pripala 12 puta, a "crno-bijelima" u samo pet navrata. Osim toga, YU prvaci bili su još samo Vojvodina (Novi Sad), 1966. i 1989. godine, FK Sarajevo, 1967. i 1985., gradski rival Željezničar bio je nedostižan 1972., a skopski se Vardar upisao na tu listu u spornoj sezoni ‘86/87. s dvije proglašene tablice.
Osim Hajduka i Dinama u prvenstvima Prve savezne lige od hrvatskih klubova još su se natjecali NK Rijeka, NK Osijek, NK Zagreb, Lokomotiva (Zagreb), Dinamo (Vinkovci, sada Cibalia), Trešnjevka (Zagreb) i RNK Split. Ukupno, u apsolutnom zbroju, najuspješniji su bili Riječani, koji su u prvenstvu sudjelovali 29 puta, sastav "bijelih" iz zagrebačke Kranjčevićeve predstavljao se u 19, a Esekeri u 16 sezona. I njihov učinak kroničari su (pr)ocijenili na temelju postotka osvojenih bodova, pa je Riječanima pripalo 47,717, "zagrebašima" 40,794, a Osječanima nešto više, 42,912 posto. S deset prvoligaških prvenstava mogu se pohvaliti u Lokomotivi (40,816 posto bodova), vinkovački Dinamo s pet (44,412), Trešnjevka s tri (33,929) i RNK Split s dvije sezone i osvojenih 42,708 posto mogućih bodova. Dakako, među najzapaženija ostvarenja hrvatskih klubova u tom razdoblju treba uvrstiti i dva uzastopna trofeja jugokupa, koje su Riječani osvojili 1978. i 1979.
Zadržimo se ovom prilikom na slavonskim prvoligašima tog razdoblja, na osječkom i vinkovačkom. "Bijelo-plavi" su najviše uspjeha imali u prvenstvu 1983/84., kad su bili visokoplasirani, šesti, a trenirao ih je domaći stručnjak Milan Đuričić. Zabilježili su te sezone (u 34 nastupa) po 12 pobjeda i poraza, uz deset remija i gol-razliku 36:39. Nijednom iz početnog sastava (34) nije izostajao borbeni stoper Branko Žeravica, a osim njega najčešće su na teren istrčavali Davidović (31 put), Džeko (30), Baketa (30), Šmudla (24), Kalinić (32), Karačić (21), Lulić (21), Lepinjica (24), Rakela (26), Dilber (30), Todorović (21) i Kukurić (26) te Č. Maras, Kasalo, Iličić, Meter, Popović, Maričić i Piršl. Uz dva deseta mjesta (‘54. i ‘86.), 1987. Osijek je, u specifičnom prvenstvu, s dvije tablice, zbog oduzetih bodova većini klubova osumnjičenima za namještanje utakmica, bio šesti u "minus" tablici, ali 11. s kompletnim bodovima ostalih. Na osmo mjesto Osijek se plasirao u prvenstvu ‘88./89., a stepenicu niže ostao je na kraju oproštajne sezone, odigrane u jesen 1990. i u proljeće već burne 1991. godine.
Vinkovčani su, tijekom pet sezona (od 1982./1983. do 1986./1987.) u pravilu zauzimali mjesta pri dnu tablice. Zanimljivo je da je u slavonskim obračunima s Osijekom Dinamo pobijedio četiri puta, a triput je izgubio i isto toliko ogleda okončao neriješenim ishodom, uz povoljan omjer postignutih i primljenih pogodaka (18:13).
SKROMNO I OČEKIVANO
S uvjerenjem da čitateljima nije bilo suhoparno i nezanimljivo pročitati ono što sam im ovom prilikom ponudio o osječkoj nogometnoj prošlosti, koristeći se vlastitom dokumentacijom i dostupnom impresivnom internetskom arhivom, došli smo i do onih podataka o kojima sam nešto napisao u uvodu. Dakle, do odnosa najboljeg slavonsko-baranjskog prvoligaša s udarnim tandemom CRO nogometa, Hajdukom i Dinamom, ali i s NK Rijeka.
Epilog je za Esekere očekivano skroman, odnosno lako se prepoznaje dugogodišnja nadmoć Hajduka i Dinama, s tim što je, zajedno s Riječanima, još u jugoslavenskoj tvorevini ukomponirana - CRO velika četvorka! Najuvjerljiviju pobjedu Dinamo je nad Osječanima postigao već u prvoj sezoni, kad je bilo 6:2, a zanimljivo je da je na igralištu "Kraj Drave" zagrebački sastav, na putu osvajanja titule prvaka ‘53./54., deklasirao Esekere s čak 5:2. Nakon toga, dakako pod imenom NK Osijek, osječki nogometaši više nisu doživljavali katastrofe od dinamovaca. Još je dvaput bilo 1:3 (‘88. i ‘90.), a svi ostali susreti okončani su tijesnim ishodom.
Zato je, međutim, Hajduk znao biti nemilosrdan, pogotovo u davnim pedesetima, kad je Proleter gubio sa 0:8 i 0:5, što se više nije ponovilo. Izuzevši, možda, ‘82. (1:4) i dvaput 0:3 (‘84. i ‘91.). Kuriozitet se dogodio u prvenstvu 1988./1989., kad je osječka momčad svladala Splićane u oba susreta: 1:0 i 2:1. U ogledima s Riječanima, pak, "bijelo-plavi" su sebi samo jednom (‘84./85.) dopustili luksuz rezultatskog debakla, 0:5 na Kantridi.
Piše: Dragutin KERŽE
Vinkovčani su, tijekom pet sezona (od 1982./1983. do 1986./1987.) u pravilu zauzimali mjesta pri dnu tablice...
"Bijelo-plavi" su najviše uspjeha imali u prvenstvu 1983/84., kad su bili visokoplasirani, šesti, a trenirao ih je domaći stručnjak Milan Đuričić.
Statistika: 1946. - 1991.
Topnici: Davor i Andrija
Golgeter Proletera u tri sezone prvog prvoligaškog predstavljanja osječkog nogometa nije bio Franjo Rupnik, nego - Andrija Vekić. Zatresao je suparničke mreže 27 puta, a tada već bivši reprezentativac Frane, jedan od najboljih nogometaša svih vremena u gradu na Dravi, zabio je osam. No prvi golgeter NK Osijek u Prvoj saveznoj ligi bivše države bio je Davor Šuker (39), ispred veznjaka i majstora slobodnih udaraca Ante Rakele (37). Iza njih na toj su “vječnoj listi”, a ispred Androša, inače utemeljitelja Škole nogometa u Gradskom vrtu (‘82.), Ivan Lukačević i Branko Karačić sa po 28 pogodaka. Slijede ih Jasmin Džeko (26), Dragan Lepinjica (21), Goran Alar (19) i drugi.
1945.: Prvo prvenstvo
Tek što je završen Drugi svjetski rat, a u sklopu Fiskulturnog sleta, od 3. do 9. rujna u Beogradu, odigrano je prvo nogometno prvenstvo nove države. Prema kup-sustavu, dakle na ispadanje, sudjelovale su momčadi Jugoslavenske armije te republika BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Srbije i Pokrajine Vojvodine. Naslov prvaka pripao je Srbima, koji su u finalu svladali JA, treća je bila Hrvatska, ispred Vojvodine. No prema dvostrukom bod-sustavu, “ono pravo”, počelo je tek u sezoni 1946./1947.
Rekord: 15.000 i Halil
Zlatnim slovima u bogatu povijest kluba osnovanog prije više od sto godina kao Cibalia (1919.) upisan je i zapaženi uspjeh momčadi - Dinama. Pod tim imenom, naime, vinkovački nogomet pet je sezona bio jugoprvoligaš, a promocija u to društvo i danas se često spominje u nogometnim razgovorima kibica u gradu na Bosutu. Stadion Mladosti bio je 6. lipnja 1982. načičkan kao nikad prije, a oko 15.000 gledatelja na brazilski način popratilo je fantastičnu 5:0 pobjedu nad zeničkim Čelikom, tada izravnim konkurentom za naslov drugoligaškog prvaka. Blistao je trostruki strijelac Sulejman Halilović, Maršaleka su matirali i Ivica Tunjić i Nenad Lušić, a Tomislav Radić u završnici je obranio kazneni udarac. Od tada je mag Tonko Vukušić (pomoćnik Marijan Nosić) (p)ostao je u Vinkovcima trener svih trenera!