Goran Draksler, slatinski ultramaratonac i član Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije Glasnici istine, trebao je 23. svibnja sudjelovati na Mazatorskoj 24 sata utrci u Slavonskom Brodu. Pandemija koronavirusa, međutim, onemogućila je vrijedne organizatore te utrke iz Ultramaraton-kluba Mazator iz Slavonskog Broda da organiziraju taj događaj kako je planirano, ali ne i da ga provedu.

Naime, „masovna“ utrka nije održana, ali jedan se trkač ipak pojavio na stazi, pa je utrka postala „one man edition“. Jedini natjecatelj utrke na 24 sata na atletskoj stazi u Slavonskom Brodu, uz podršku tehničkog osoblja, bio je ultramaratonac Marko Bićanić, član Mazatora, koji je na stadionu "Stanko Vlainić Dida" trčao kružnom stazom dugom 400 metara.

Draksler je veliki dio svojih priprema u obliku stotina istrčanih kilometara posvetio upravo ovoj utrci kako bi podigao ljestvicu svoje izdržljivosti. Budući da je na kraju nije bilo, odlučio je istoga dana na pomoćnom igralištu NK Slatine započeti svoju osobnu utrku na 24 sata i ona je također priznata kao službena. Njome je na sebi svojstven način dao podršku svome prijatelju Bićaniću u Brodu.

I Goranu je trebala podrška u njegovoj utrci, a najveća su bili njegovi Glasnici istine, kao i maratonke i maratonci iz ostalih klubova koji su došli u Slatinu i naizmjenično trčali uz Gorana kako bi mu pomogli i podržali ga u ostvarenju njegova cilja – istrčati oko 400 krugova ili 150-160 kilometra za 24 sata, do nedjelje u 8 sati.

– Kad je nastupila noć i ostalo mi je još 12 sati trčanja, vidio sam da će to biti teško ostvariti i više mi nikakva kilometraža nije bila u glavi, moj je cilj bio samo da ostanem na nogama i završim trku. U tri sata zbog jakog pljuska sklonili smo se u kućicu na 15-minutni odmor, a onda nastavili utrku. Zahvaljujem svima koji su me podržali, posebno jednoj ekipi iz Našica, koja je došla i bila cijelu noć sa mnom, neki su trčali sa mnom i 30 do 40 km. Mnogo mi je značila i sama njihova prisutnost. Tina Jeđud Vukovski u dva je navrata došla s rođendana i obavila masaže na 80 i 120 kilometara, što mi je mnogo pomoglo. Možda sam sat vremena trčao sam, sve ostalo vrijeme sa mnom su naizmjenično trčali prijatelji i maratonci.

Tijekom utrke oko 500 ljudi dolazilo je na stadion i bodrilo neumornog trkača, bili su tu rekreativci, ozbiljni trkači, djeca, i brojni drugi građani.

– Ovih istrčanih 153 km posvećujem svom prijatelju Marku, ‘mazatorima‘ koji su mi omogućili ovu utrku, Gradu Slatini, predstavnicima medija koji su me pratili i svim prijateljima koji me podržavaju - rekao je Goran, kojemu je ovo vremenski i po prijeđenim kilometrima bila najduža i najteža utrka, a iza sebe između ostalog ima već 18 istrčanih maratona, 117 polumaratona te šest utrka od 100 km.
P. Žarković