Novosti
TRI PRIČE IZ SLAVONIJE

Slavonci u doba koronavirusa: Spoznali smo koliko je život krhak i nepredvidljiv
Objavljeno 25. svibnja, 2020.
U vrijeme kada kreće “novo normalno”, bitno je ne zaboraviti sve što su nas naučili protekli događaji

DAMIR JAKŠIĆ, PRAVOSUDNI POLICAJAC

Više sam bio s obitelji, to su sve neki fini ljudi

 

Damir Jakšić je 24 godine pravosudni policajac, ali već je dvije godine na bolovanju. U dobi od 18 godina umjesto na fakultet, kako ga je otac savjetovao, otišao je u obranu domovine, gdje je prvo bio u specijalnoj policiji, a potom u 109. vinkovačkoj brigadi. Iako među osnivačima HDZ-a u vinkovačkom kraju, danas je neovisni vijećnik u Gradskom vijeću, kritičar vladajućih zbog čijih pitanja i inzistiranja na odgovorima sjednice traju do poslijepodne... Nedavno je postao popularan na društvenim mrežama jer ga je snimila nadzorna kamera na ulazu u trgovački centar kako je kleknuo i pomolio se, sretan što je napokon ušao. Na ulazu na Gradsko vijeće dezinficira, kaže, ne samo ruke nego i ostale dijelove tijela, pa i pazuhe.

 

"Za koronavirusa radim na programu za bolje Vinkovce, gdje bi svatko trebao imati posla i egzistenciju bez obzira na političku ili bilo koju drugu pripadnost. Želim ujediniti sve napredne ljude kako bi Vinkovci krenuli naprijed. Poštujem upute Stožera i koliko god sam u mogućnosti, pridržavam ih se. U nekim stvarima je teško, ali snalazimo se već nekako. Teško mi je bilo kada kafići nisu radili jer sam navikao na druženje i volim popiti kavu, opustiti se ili pročitati novine, a volim pogledati i dobru utakmicu na TV-u. Do sada sam obavio mnoge poslove kod kuće i na vikendici koje inače odgađam zbog nedostatka vremena. Više vremena provodim s obitelji i vidim da su zaista neki fini ljudi... Na vikendici se opustim radom u prirodi i poslije obavezno ide neki roštilj, kad čovjek ogladni", kaže Damir Jakšić i dodaje kako su mu jako nedostajali susreti s prijateljima pa se koristio društvenim mrežama iako, kaže, ništa ne može zamijeniti stvarno društvo u kafiću ili drugdje. Jakšić kaže kako se od početka pandemije promijenio, pa mu je porasla kosa, ulijenio se, jer je u početku, priznaje, većinu vremena provodio u ležećem položaju, i misli da se malo i udebljao. "Spoznao sam neke stvari o vrijednosti zdravlja i obitelji te o prolaznosti života i o tome kako je život krhak, da ga jedan sitni nevidljivi virus može samo tako ugasiti. Mislim da će ovo vrlo brzo proći u Hrvatskoj, ali bitno je da se virus ne vrati na jesen. Također, kada prođe, bit će jako važno da ljudi nastave s higijenskim navikama te da budu oprezni jer virus se može u svakom trenutku vratiti. Naravno, kraj koronakrize namjeravam proslaviti s prijateljima uz roštilj, piće i sve što uz to ide", zaključuje Damir Jakšić, dodajući kako slobodno vrijeme najradije provodi s kućnim ljubimcem, psom Gromom, koji je to ime dobio jer se boji grmljavine.
Miroslav Flego

STJEPAN KOŠKI, VATROGASAC

Izvanredne okolnosti nama su - normalne

 

Najpoznatiji valpovački vatrogasac Stjepan Koški, dobro poznati borac protiv vatrene stihije, s 46-godišnjim stažem, koji iza sebe ima više od 500 intervencija na spašavanju ljudskih života i imovine, još zbraja dojmove iz protekla dva mjeseca, otkad su na snagu stupila nova pravila života, u vremenu pandemije COVID-19.

Kao zamjenik načelnika Kriznog stožera Grada Valpova, nije poput ostalih građana bio pošteđen izlazaka iz svoga doma, nego je cijelo vrijeme bio na raspolaganju sugrađanima, brinuo se sa svojim timom da se poštuju i provode odluke i naputci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, obilazio teren i paralelno s tim odrađivao svoju ulogu čelnika valpovačkih vatrogasaca. Sada se pak na isti način prilagođava novonastalim okolnostima, u "novom normalnom" razdoblju, no i dalje nastoji osvijestiti svojim sugrađanima potrebu da ostanu savjesni i odgovorni prema sebi i drugima.

 

"Zvuči možda pomalo čudno, ali nama vatrogascima je vrijeme koje je drugima vrijeme izvanrednih i posebnih aktivnosti i okolnosti – normalno vrijeme i vrijeme u kojem smo naviknuti funkcionirati, i na taj smo način prihvatili i pojavu koronavirusa", priča Stjepan Koški. On je, naime, zajedno sa svojom ekipom zbog okolnosti u kojima su djelovali - prjetećih opasnosti od zaraza prilikom intervencija, naviknut djelovati na distanci, sa zaštitnom opremom i krajnje odgovorno prema životima i zdravlju. Za razliku od prijašnjih godina, valpovački su vatrogasci na čelu sa svojim zapovjednikom u protekla dva mjeseca zabilježili samo desetak intervencija, uglavnom tehničkih, od čega je vrlo malo intervencija bilo na otvorenome, što je inače u ovo doba godine velika rijetkost.

"Te intervencije ujedno su nam bile i jedina prigoda kada smo se viđali i susretali. Naime, poznato je da su vatrogasci, osim što su dobra ekipa na terenu u najtežim situacijama, i privatno vrlo druželjubivi, uživaju u svojim susretima i ta razdvojenost nam je svima najteže pala. No velik dio njih, uključujući i dobrovoljne vatrogasce, redovito nas je kontaktirao i stavljao se na raspolaganje ako bude potrebe za intervencijama, tako da ni jednog trenutka nismo imali problema s ljudstvom, ali ni s viškom slobodnog vremena, koje bi nam preostajalo za hobije ili slobodne aktivnosti", povjerio nam je Koški, koji i u vremenu koje dolazi od građana očekuje odgovornost i savjesno ponašanje kako ne bi nepotrebno ugrozili život ljudi oko sebe.
Lidija Aničić

ZDENKO REČIĆ, RAVNATELJ KAZALIŠTA

Nadam se povratku publike svom kazalištu

 

Ravnatelj vinkovačkog Gradskog kazališta Zdenko Rečić striktno se drži uputa Nacionanog stožera kako preživjeti pandemiju koronavirusa jer o tome ne zna ništa pa sluša struku, a čini mu se da je sve preporuke prihvatio i nisu mu problem.

 

"Nedostajali su mi obiteljski prijatelji i druženja uz roštilj, a i kotlovina nas je znala okupiti, falio mi je i tenis, više kao druženje nakon igre nego sama igra. Žao mi je što nas je ovih nekoliko mjeseci unazadilo s projektima za šest do osam mjeseci i razmišljam o optimalnoj opciji vraćanja gledatelja u kazalište, a to bi moglo biti na jesen. Morali smo prolongirati planirane datume premijera, neki projekti su zaustavljeni u samom začetku, a neki nisu pravo ni započeti. Prvih 30-ak dana organizirali smo dežurstva u kazalištu i rad od kuće, tko je to mogao, ali se pokazalo da su gotovo svi kolege s kojima radim u kazalištu bili u rizičnoj skupini, no sve je dobro prošlo. Od kada smo svi na okupu, imamo ‘veliko spremanje‘ i pripreme za puni pogon, mijenjamo planove, termine, otkazujemo planirana gostovanja, dogovaramo nove termine s nadom da i njih nećemo odgađati, osluškujemo što se događa s festivalima", kaže Rečić i dodaje kako ga veseli nastavak suradnje s drugim kazalištima - Osijek, Požega, Sisak, Karlovac, Virovitica, Pečuh, Šibenik, Tuzla - jer je kroz posao pomalo sve prešlo u prijateljski odnos. Ali i s drugima s kojima razmjenjuju predstave, gostovanja i iskustva. Rečiću je žao što kazalište nema prihoda pa se gomilaju dugovi, ali se nada pomoći osnivača - Grada Vinkovaca.

"Nadam se povratku publike svom kazalištu i kako popuštaju zabrane, polako će se sve vratiti u svakodnevicu - dva puta tjedno tenis pa uz pivo rješavanje svjetskih problema, pomalo i državnih, ali bi se ipak završilo na problemima i pitanjima je li bio aut, nisam dobro igrao jer me boli teniski lakat, loptice su previše okrugle, igralište je moglo biti i ravnije, a i mreža je na mojoj strani bila puno viša… Nadam se većem relaksiranju mjera, ali virus je i dalje među nama i s tim moramo živjeti u nadi da će imunolozi što prije pronaći cjepivo. Promijenio sam se u ova dva mjeseca i više sam kod kuće s obitelji, više sam čitao beletristiku, počeo sam piti tursku kavu kod kuće i nastojao se što manje zagađivati raznim prorocima, sveznalicama, teorijama urote i uživao sam u kreativnosti. Pripremamo se za vrijeme nakon epidemije, za povratak publike, nasmijanih i zadovoljnih ljudi i želim u dvorani čuti pljesak, izlazak glumaca na bis. A kada ja to želim, možete mislite koliko to fali glumcima", kaže ravnatelj Rečić.
Miroslav Flego
Najčitanije iz rubrike