Pandemija koronavirusa je kontekst velikog stupnja nepredvidljivosti - nalazimo se u situaciji neviđenoj od crne kuge, a tadašnje iskustvo ne možemo korisno prevesti za sadašnje potrebe. Zato ljudi traže neku vrstu uvjerenja i sigurnosti. Liberalne i demokratske države sagrađene su na ideji da postoji racionalna osnova za organizaciju društva i upravljanje, pa se opravdanje za političke odluke obično traži u okviru toga što nazivamo “strukom” - kaže kaže za DW sociologinja, dr. sc. Jana Baćević sa Sveučilišta u Cambridgeu.

Vi ste nedavno za Guardian napisali da se “struka” koristi kao neka vrsta štake za političke odluke, to jest da političari biraju one savjete koje ionako žele čuti...

- Da, s tim da to ne znači da su savjeti koje uzimaju u obzir proizvoljni. Ali naglasila sam važnost političkih odluka i korištenje struke kao opravdanja. Kada političari posežu za znanstvenim obrazloženjima, njih ne zanima vrsta znanstvenog dokaza, nego se rukovode drugim pitanjima, a u njih pripadaju i ekonomija, politički rejting, mogućnost da se dobiju sljedeći izbori ili rasporede resursi u društvu - ili kako odgovara određenim grupama ili, u idealnoj situaciji, svima u društvu. Zato, kada se znanost uzima kao opravdanje, najčešće je to tako da opravda ono što su političari već odlučili učiniti ili kada su relativno sigurni što ne žele činiti. Onda često pitaju znanstvenike u stilu: koja je najbolja od ove tri opcije? Nikada ne odlaze po savjet s bjanko-čekom.

Nije li to normalno? Ni najbolji znanstvenik na svijetu nema demokratski legitimitet za donošenje odluka, to mogu samo političari?

- Načelno je tako. Kada bismo imali odgovornu znanost i odgovornu politiku, onda bi bilo jasno kako izgleda dijalog te dvije vrste društvenih aktera i javnost bi imala bolji uvid u to - što sada nedostaje. Za Angelu Merkel se kaže da uvažava savjete znanstvenika - ali kojih?

Misle li političari da građanima bolje zvuči kada kažu da znanstvenici donose odluke, iako ih zapravo donose političari?

- Da. Jer, s političarima se možemo slagati, a ne moramo, i svakako ne moramo živjeti baš onako kako oni misle da bi trebalo - bar u demokratskim i pluralnim državama. Kada vlade pak donose restriktivne odluke kao sada, cijela je poanta u tome da se izvanrednim mjerama osigura da građani nemaju uobičajeni opseg interpretacije. To je nužno, jer ne može se reći primjerice da ne bi trebalo izlaziti iz kuće, ali radite kako hoćete. Samim tim vlasti se za takve odluke moraju pozvati na princip koji nije proizvoljan, na znanost. (Razgovarao: Nemanja RUJEVIĆ/DW/1.05.2020)