Magazin
EUROPSKO ZAJEDNIŠTVO

Novi Marshallov plan: Temelji za opstanak i oporavak
Objavljeno 23. svibnja, 2020.
KORONAKRIZA I RASPODJELA NOVCA: PRORAČUN EU-a I AKTIVACIJA GOLEMIH FINANCIJSKIH SREDSTAVA...

Trebamo Marshallov plan za Europu - napisala je nedavno Ursula Von der Leyen za njemačke novine Welt am Sontag. Von der Leyen je u svom komentaru uvjerena u to da će se Europa brzo oporaviti. "Mnogi milijuni koji moraju biti uloženi danas kako bi se izbjegla veća katastrofa povezat će generacije", napisala je predsjednica Europske komisije.

Zemlje članice EU-a prije izbijanja epidemije koronavirusa nisu bile ni blizu dogovora o proračunu za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Temelj za raspravu bio je prijedlog Komisije iz svibnja 2018. godine, oko kojeg su se zemlje članice tradicionalno podijelile na one bogatije, koje ulažu u proračun više nego što iz njega dobiju i koje traže što manji proračun, te one siromašnije, koje žele sve suprotno od toga. Međutim, to je bilo prije pandemije, koja će ostaviti zasad nesagledive ekonomske i socijalne posljedice i Komisija je najavila da će uskoro objaviti novi prijedlog MFF-a za sljedeće sedmogodišnje razdoblje.

I onda se počelo govoriti o mogućnosti da koronakrizom pogođena Europa, napose Europska unija, krene u brzi oporavak svojeg gospodarstva na način kako je to provedeno netom nakon završenog Drugog svjetskog rata - preko ovodobne verzije Marshallova plana.

AMERIČKA POMOĆ
Podsjetimo, Marshallov plan bio je američki plan obnove zapadne Europe nakon Drugog svjetskog rata, nazvan po tadašnjem američkom državnom tajniku Georgeu Marshallu. U razdoblju od 1948. do 1953. SAD je pomogao u obnovi zapadne Europe s više od 13 milijardi dolara. U tadašnjem Marshallovu planu sudjelovalo je 16 zemalja. Njegova je provedba bila vrlo uspješna i bruto društveni proizvod zemalja primateljica američke pomoći rastao je godišnje po stopi od 15 do 25 posto.

Tu treba spomenuti i podatak kako je 14. studenoga 1951. godine tadašnji predsjednik SAD-a Harry Truman zatražio od Kongresa slanje ekonomske i vojne pomoći Jugoslaviji. Zahvaljujući Trumanovu angažiranju pomoć je odobrena, pa su u Jugoslaviju idućih godina poslane žitarice, sjeme i nafta. Stiglo je i oružje, jer je Jugoslavija ušla u američki program vojne pomoći Mutual Defence Aid Programme, a neki izvori tvrde da je jugoslavenska vojska od Amerikanaca dobila praktički sve, osim atomske bombe.

Osim što se radilo o golemom ekonomskom uspjehu, Marshallov je plan bio i veliko političko postignuće - napomenula je Hope Harrison, pofesorica na Sveučilištu George Washington. Prvi put u povijesti europske su zemlje istinski surađivale, čime je bio i popločan put prema Europskoj uniji, zajednici država koje se zauzimaju za mir i demokraciju, pridonoseći na taj način i miru u svijetu. "Najvažniji aspekt Marshallova plana bila je američka poruka da se europske zemlje - ako žele pomoć - moraju složiti oko zajedničkog plana obnove. Poruka iz Washingtona otprilike je glasila: Recite nam što vam treba, otvorite se u gospodarskom smislu jedni prema drugima, raspravljajte o zajedničkim prioritetima, i mi ćemo vam pomoći", rekla je Hope Harrison.

Inače, sintagma "Marshallov plan", nakon što se njegov prvotni program uspješno realizirao i Europa zahvaljujući američkim dolarima brzo oporavila nakon Drugog svjetskog rata, u niz je navrata iznova aktualizirana, u drugim i drukčijim okolnostima što se tiče ne samo Europe/Europske unije nego i u širem kontekstu interesne ekonomske povezanosti s drugim neeuropskim zemljama. Primjerice, prije osam godina naveliko su se u medijima provlačile špekulacije da se priprema "Marshallov plan" za Europu težak 200 milijardi eura, o čemu je tada prvi počeo pisati španjolski list El Pais. Međutim, iz Bruxellesa su tada poručili kako je riječ o praznim insinuacijama.

Tri godine poslije, tijekom 2015., tri zapadnoafričke zemlje (Liberija, Sijera Leone i Gvineja) pogođene tadašnjom epidemijom ebole tražile su od međunarodne zajednice da pokrene "Marshallov plan" kako bi im pomogla u gospodarskoj obnovi i potpunom zaustavljanju epidemije te zarazne bolesti. Pokazalo se kako je i to bio "račun bez krčmara". Od svega što se tada govorilo jedino konkretno rješenje ponudio je i u djelo sproveo a tko drugi nego Međunarodni monetarni fond, poznatji po skraćenici MMF. Prvo su tri zemlje koje su zazivale Marshallov plan dobile 100 milijuna dolara u svrhu smanjena svojih dugova, a nekoliko mjeseci poslije MMF je odobrio Sijeri Leoneu povećanje kredita i smanjenje duga za ukupno više od 187 milijuna dolara.

RASPODJELA NOVCA
Zapravo je problem s novim verzijama Marshallova plana bio i ostao novac, odnosno izvori financiranja, u što se SAD odavno više ne želi miješati, a to mu osobito na pada na pamet otkako je u Bijeloj kući Donald Trump. Zato svake takve formulacije, planovi i programi novog Marshallova plana ostaju unutar Europske unije, koja ima kapacitete i načine da pronađe milijarde eura kao bi svoj "Europski Marshallov plan" stavila u funkciju te ga brzo i efikasno provela u djelo, pod samo jednim uvjetom - da se sve članice EU-a, skupa s investitorima, bankama (i američkim!) i MMF-om dogovore oko novca.

U tom i takvom širem kontekstu treba gledati i sadašnju situaciju oko proračuna EU-a za iduće sedmogodišnje razdoblje. S tim u vezi, Europska komisija (EK) najavila je da će 27. svibnja predstaviti revidirani prijedlog sedmogodišnjeg proračuna i plan za oporavak gospodarstva od posljedica pandemije koronavirusa. Predsjednica EK-a Ursula von der Leyen više je puta izjavila kako u sedmogodišnjem proračunu vidi glavni alat EU-a i neku vrstu europskog Marshallova plana za oporavak od posljedica COVID-19.

Prijedlog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) od 2021. do 2027. predstavila je prethodna komisija još u svibnju 2018., kada nitko nije mogao ni pomisliti na pandemiju koja je u velikoj mjeri zaustavila život i gospodarske aktivnosti. I prije izbijanja zaraze članice su bile daleko od dogovora i tradicionalno podijeljene na one koji u proračun uplaćuju više nego što iz njega dobiju i žele što manji proračun te onih koje žele veći proračun jer iz njega više dobivaju nego što uplaćuju. No EK u promijenjenim okolnostima priprema novi prijedlog i instrument za oporavak od posljedica pandemije.

Von der Leyen je u svom govoru na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta iznijela glavne elemente revidiranog prijedloga VFO-a i plana za oporavak od koronakrize. Paket mjera za oporavak sastojat će se od dva dijela - višegodišnjeg proračuna i instrumenta za oporavak koji će se financirati zaduživanjem na tržištima kapitala uz jamstvo država članica.

Povrh VFO-a, EK predlaže i dodatni proračunski prostor tako što će se utvrditi maksimalan iznos sredstava koje EK može posuditi na tržištima kapitala uz jamstvo država članica. Sva sredstva iz instrumenta za oporavak bit će usmjerena kroz programe EU-a, što znači kroz europski proračun, pa će i Europski parlament imati ulogu u upravljanju tim sredstvima.

Novac će se trošiti kroz tri stupa ili prioriteta. Većina će ići u prvi stup, novi Instrument za oporavak i otpornost iz kojeg će se financirati ključne javne investicije i reforme u skladu s europskim prioritetima, odnosno prelazak na klimatski neutralnu, digitaliziranu i otpornu Europu.

TRI TEMELJNA STUPA
To će se realizirati kroz Europski semestar, godišnji ciklus koordinacije gospodarske i proračunske politike u EU-u u kojem se usmjeravaju zemlje EU-a prije nego što donesu političke odluke na nacionalnoj razini. Taj će instrument biti dostupan svim članicama bez obzira na to jesu li dio eurozone ili izvan nje. Bit će usmjeren na dijelove Unije koji su najteže pogođeni i koji imaju najviše potrebe za jačanjem otpornosti.

U okviru prvog stupa EK predlaže dodatnu kohezijsku omotnicu, izvan uobičajene koja se definira VFO-om. Kriterij za dodjelu tih sredstva bit će težina gospodarskih i socijalnih posljedica koronakrize.

Drugi stup namijenjen je pokretanju gospodarstva i privatnih ulaganja u ključne sektore i tehnologije poput mreže 5G, umjetne inteligencije, čistog vodika, obnovljivih izvora energije.

EK je u prethodnom prijedlogu VFO-a predložila program InvestEU, koji bi ujedinio mnoštvo financijskih instrumenata EU-a koji su trenutačno dostupni za potporu ulaganjima. Riječ o nastavku Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) iz plana bivšeg predsjednika EK Jean-Claudea Junckera.

Von der Leyen je najavila i osnivanje novog Instrumenta za strateška ulaganja, koji bi trebao pojačati europsku otpornost i autonomiju u strateškim sektorima, poput farmaceutskog. Novi paket sadržavat će i instrument za solventnost, koji će biti namijenjen za dokapitalizaciju zdravih poduzeća diljem EU-a, a koja su se našla u poteškoćama zbog mjera uvedenih radi suzbijanja pandemije.

Treći stup odnosi se na lekcije koje moraju biti naučene iz ove koronakrize, što znači da će trebati ojačati programe čija se vrijednost dokazala u krizi, primjerice RescEU i Obzor Europa te popraviti one programe koji nisu dobro funkcionirali. Paket predviđa i stvaranje namjenskog zdravstvenog fonda, instrumenta za pretpristupnu pomoć te za susjedstvo i međunarodnu suradnju.

Sve u svemu, radi li su o novom Marshallovu planu ili nekom (vidimo kakvom) drugom obliku ambiociozne financijske pomoći, nema dvojbe kao je Europska unija shvatila razmjere krize jer samo zajedničkom akcijom, dogovorom i efikasnim planom i programom može se sanirati šteta od koronakrize i stvoriti čvrste temelje za oporavak i razvitak EU-a u godinama koje slijede.

Priredio: Darko JERKOVIĆ

GORAN BUTURAC

KLJUČNO JE ULAGATI U NOVE TEHNOLOGIJE

 

Prednosti su Hrvatske u tome što u pojedinim sektorima ima bogatu tradiciju u proizvodnji (poput proizvodnje hrane, farmaceutske industrije, kemijske industrije, brodogradnje, turizma...), prirodne resurse, relativno kvalitetan ljudski potencijal i iskustvo u proizvodnji. No, unatoč svim tim prednostima, Hrvatska nedovoljno proizvodi - kaže dr. sc. Goran Buturac, s Ekonomskog instituta u Zagrebu, te dodaje:

- Rast proizvodnje kakav smo imali do pojave koronavirusa nije rezultirao realnom konvergencijom prema zemljama Europske unije, nije imao znatnije učinke na rast zaposlenosti i njime nismo mogli pokriti sve izdatke državnog proračuna za kamate. Hrvatska, od osamostaljenja pa sve do danas, nije uspjela realizirati snažniji gospodarski rast. Pojava koronavirusa donosi nam dodatne poteškoće jer smo znatan dio ekonomije bazirali na uslužnom sektoru, prije svega na turizmu, koji je veoma osjetljiv na vanjske čimbenike. Razvijajući rentijersku ekonomiju, zapostavili smo proizvodnju u realnom sektoru.

KORIST OD KORONE
Kako bismo mogli poboljšati konkurentnost?

- Upravo je konkurentnost ključna za oporavak i rast gospodarstva. Jer možemo imati najljepšu zemlju na svijetu, s najboljim prirodnim resursima i najpametnijim ljudima, ali ako nismo u stanju proizvesti konkurentan proizvod koji će cijenom i kvalitetom biti prihvatljiv tržištu, onda će nam gospodarstvo tonuti i polako nestajati. Da bi se danas uspjelo na tržištu, potrebno je puno raditi, biti poduzetan i mnogo učiti, jer danas je primjena znanja ključ tržišnog uspjeha i jačanja konkurentnosti.

Koja je uloga novih tehnologija u jačanju proizvodnje?

- Bez ulaganja u nove tehnologije, u istraživanje i razvoj i u inovacije, nemoguće je osigurati konkurentan proizvod na tržištu. Nove tehnologije, između ostaloga, smanjuju troškove, povećavaju učinkovitost proizvodnih procesa, osiguravaju veću dodanu vrijednost i u konačnici olakšavaju plasman proizvoda na tržištu. Istraživanje koje smo proveli u Ekonomskom institutu Zagreb prije nekoliko godina pokazalo je tehnološko zaostajanje Hrvatske za prosjekom zemalja Europske unije. Tako su ulaganja u istraživanja i razvoj gotovo deset puta manja nego što je to prosjek EU zemalja. Najveći broj inovacija u Hrvatskoj nalazi se u kategoriji malih modifikacija postojećih proizvoda za postojeća tržišta, što je najmanje zahtjevna aktivnost, dok najmanje ima novih proizvoda koji otvaraju nova tržišta.

Kako u doba koronavirusa poboljšati domaću proizvodnju?

- Uz sve poteškoće koje koronavirus ostavlja na domaću proizvodnju, od otežanog izvoza do pada potražnje za trajnim potrošnim dobrima, ovaj ekonomski šok može biti impuls prema izgradnji jednog novog odnosa prema domaćoj proizvodnji. Važno je osvijestiti značenje potrošnje domaćih proizvoda. Jer, uz izvoz, upravo domaća potražnja “dirigira” i domaću proizvodnju. Pri tome, jedna od strateških grana je poljoprivreda i prehrambena industrija. Uz transparentan i učinkovit sustav potpora, ovu situaciju valja iskoristiti kako bi se napravio red na domaćem tržištu, suzbijanjem nepoštene trgovačke prakse i damping-uvoza loše kakvoće, te kako bi se potaknula domaća proizvodnja.

JAMAC OPSTANKA
Kako proces digitalizacije utječe na proizvodnju hrane u Hrvatskoj? Idemo li ukorak sa svjetskim trendovima?

- Digitalizacija i uvođenje novih tehnologija jamac su opstanka i razvoja domaće poljoprivrede. Neka od zanimljivih inovacijskih rješenja u Europi su digitalne tržnice, muzni roboti u proizvodnji mlijeka, roboti sweeper, koji beru papriku u staklenicima, vineroboti - bespilotna prizemna vozila na solarni pogon koja mogu testirati spremnost grožđa za berbu, upotreba dronova... Ima sjajnih primjera digitalizacije i u Hrvatskoj, no njih je svakako nedovoljno, i nisu rezultat sustavnih rješenja. Hrvatska znatno zaostaje u primjeni digitalizacije u poljoprivredi za najrazvijenijim zemljama EU-a. Stoga valja učiti od drugih. Nizozemska je primjerice još 1990-ih godina pokrenula program digitalizacije poljoprivrede pod sloganom “dva puta više hrane uz upola manje utrošenih sredstava”. Upotrebom traktora bez vozača, dronova, pametnih staklenika i drugih tehnoloških dostignuća danas ta zemlja ima jednu od najrazvijenijih poljoprivrednih proizvodnji u svijetu, pri čemu je vrijednost izvoza ovoga sektora u 2019. godini dosegnula 97,8 milijardi.

U kojoj su mjeri nove tehnologije i digitalizacija važni za budućnost hrvatskog gospodarstva?

- Ulaganje u znanje, nove tehnologije, digitalizaciju i inovacije preduvjeti je jačanja konkurentnosti domaćeg gospodarstva. Digitalizacija proizvodnih procesa, uključujući pri tome i uslužni sektor (poput javne uprave), donosi nam povećanje učinkovitosti, smanjenje troškova, optimizaciju procesa i u konačnici mogućnost realizacije znatno veće vrijednosti proizvodnje.(D.J.)
Marshallov je plan bio i veliko političko postignuće. Prvi put u povijesti europske su zemlje istinski surađivale, čime je bio i popločan put prema Europskoj uniji...
Von der Leyen je najavila i osnivanje novog Instrumenta za strateška ulaganja, koji bi trebao pojačati europsku otpornost i autonomiju u strateškim sektorima, poput farmaceutskog...
Predsjednik SAD-a Harry Truman zatražio je od Kongresa slanje ekonomske i vojne pomoći Jugoslaviji. Pomoć je odobrena, pa su poslane žitarice, sjeme i nafta, a stiglo je i oružje...
Rezolucija parlamenta
Europski parlament donio je rezoluciju u kojoj traži da se poveća višegodišnji proračun EU-a i osnuje fond za oporavak od najmanje dva bilijuna eura (dvije tisuće milijardi), prijeteći vetom ako se njihovi zahtjevi ne ispune. Rezolucija je dobila potporu 505 zastupnika, 119 ih je glasalo protiv, a 69 je bilo suzdržano. Od hrvatskih zastupnika protiv je glasao Mislav Kolakušić, suzdržani su bili Ruža Tomašić i Velibor Sinčić, a svi ostali glasali su za. Zastupnici inzistiraju da novi fond iznosi dva bilijuna eura, do kojih bi se došlo posuđivanjem na tržištima kapitala i izdavanjem dugoročnih obveznica. Taj bi se novac onda usmjeravao zemljama članicama uglavnom kao nepovratna pomoć i u obliku povoljnih zajmova. Parlament ta sredstva traži povrh Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koji također žele povećati. Budući da se gornja granica proračunskih prihoda izražava kao udio u bruto nacionalnom dohotku, a koji će se zbog koronakrize znatno smanjiti, zastupnici traže da se ta granica znatno poveća. Dosada je europski proračun uvijek iznosio oko jedan posto BND-a. (H/DJ)
Možda ste propustili...

KRATKO I JASNO: JANA BAČEVIĆ

Odluke su političke, znanost je opravdanje

NENAD MARČEC: GLAVNI DIREKTOR HDS ZAMP-A

Kad nema posla, nema ni glazbe ni plaćanja za nju

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana