Natalija Vorobjova Hržić više je od spisateljice, ona je slavna filmska glumica Sovjetskog Saveza, prevoditeljica i konzultantica za ruski jezik. Iz Rusije se prije gotovo pola stoljeća doselila se u Zagreb i odmah je postala neizostavan dio hrvatskog kulturnog života. U svom raskošnom salonu u središtu grada, ukrašenom profinjenim umjetninama, već godinama okuplja hrvatske umjetnike, intelektualce i političare.


U svojoj bogatoj karijeri napisala je više od 20 romana i zbirki pjesama za koje je dobila brojna priznanja u Hrvatskoj i Rusiji. 1998. u Moskvi izlazi prva zbirka njezinih pjesama, Na žici postojanja, a 2020. objavljuje zbirku autobiografskih priča „Ništa nikada nikamo ne odlazi“. Iako autorica smatra da nam upravo zaborav pomaže preživjeti i ići dalje, odlučuje zabilježiti neke trenutke svog odrastanja, školovanja i postajanja jedne od najpoznatijih ruskih filmskih zvijezda. No Natalija Vorobjova Hržić nije sebična autorica, ona nas u svojim pričama podsjeća i na svoja druženja s velikanima hrvatske, ali i svjetske kulture, poznatim redateljima, slikarima, pjesnicima.


Autorica ne štedi ni sebe ni druge, otkriva ono što bi mnogi rado prešutjeli jer smatra da ličnost stvaraju i udarci i kušnje. A ona upravo o kušnjama i udarcima piše u ovoj knjizi, a njih je, vidjet ćete, bilo mnogo.


Ovo je njezina druga zbirka priča u izdanju Mozaika knjiga. Prvi naslov Zrnca pijeska na obalama vječnosti objavljena 2016. godine postigla je veliki uspjeh, a na hrvatskom je još, između ostalog, objavila roman Žena u crnom rublju, zbirku poezije Proročanski prsti i zbirke pjesama U obnaženim zrcalima i Na galijama vjekova. N.Vek.