Koronakriza traje već više od dva mjeseca. Kako se pandemija, u nekom sadašnjem inventurnom stanju, odrazila na turizam u predsezoni, pitali smo dr. sc. Aljošu Vitasovića, voditelja Katedre za turizam na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli.

U kojem segmentu su štete najveće, hotelijerstvu, uslužnim djelatnostima...?

- Nažalost, mi imamo strukturni problem u cjelokupnom gospodarstvu, a ne samo u turizmu. Upravo izravna i neizravna ovisnost o turizmu rezultat je nesustavnog pristupa u razvoju ne samo sektora turizma. Turizam i njegov udio u BDP-u i udio u bruto dodanoj vrijednosti s više od četvrtine radnog kontingenta koji je uključen u turistički sektor godinama upozoravaju na moguće probleme. Turizam je od svog postanka najosjetljiviji na rizike. Danas imamo situaciju u kojoj je izložen cijeli svijet gotovo prvi put u suvremenoj povijesti u mirnodopskim uvjetima. Svaka kriza djeluje na transformaciju turizma i nakon svake krize imamo promjenu u pojavnim oblicima turizma i sadržaju turističkog proizvoda. Ono na što je struka već godinama upozoravala jest to da je Hrvatska svoj vrhunac s ovakvim turističkim proizvodom već dosegnula.

U Hrvatskoj se turizam promatra gotovo isključivo kao ekonomsku pojavu, a on je prije svega sociološka pojava. Promatranje turizma kao formule "cijena puta količina" rezultira stvaranjem koristi samo za uski krug, stoga je potrebna nadgradnja da korist osjeća i stanovništvo. Jer danas je stanovništvo prisiljeno raditi u turističkom sektoru ne imajući alternativu, a kamoli osjećati neke izravne učinke turizma na svakodnevni život. Turizam bi trebao osigurati povećanje kvalitete života domicilnog stanovništva i samih turista, odnosno turizam bi trebao ostvarivati novostvorenu dodanu vrijednost. To može samo ako je ekstenzija i nadgradnja svih gospodarskih aktivnosti jedne zemlje. Tada bi rizične situacije bile disperzirane, a ne usmjerene na jednu djelatnost.

Predsezona je izgubljena i teško je izdvojiti bilo koji segment koji nije bio pogođen. Iako nam je predsezona dala uvid u strukturu otkaza rezervacija prema smještajnom obliku, što nam može pomoći u pripremi za odvijanje turističkih aktivnosti tijekom ljeta. Jednostavno, dogodilo se to da imamo izrazitu vertikalnu i horizontalnu integraciju gospodarstva koja je usmjerena i ovisi o plasmanu proizvoda i usluga u turizmu, a on je nesiguran. Dakle, poduzetnici su opterećeni kreditnim davanjima, radnici ovise o plaći, dio stanovništva živi od tzv. rente i iznajmljivanja i to sve skupa predstavlja jedan balon i neprekinuti krug koji ovisi o novčanom toku, kojeg trenutno nema.

Krenulo je s popuštanjem mjera ograničenja, što je sad u tom smislu najvažnije za turizam?

- Ono što je najvažnije jest zadržati odgovornost i oprez. Turizam je izravno vezan uz osjećaj sigurnosti i on se uvijek posljednji i oporavlja. Uvažavajući sigurnost kao dominantan motiv za odlazak na putovanje, Hrvatska ima prednost jer uglavnom je autodestinacija, ali ovisimo o okruženju, odnosno o odlukama susjednih država hoće li otvoriti svoje granice i državama hoće li dopustiti odlazak svojih stanovnika na godišnji odmor. Dakle brendiranje Hrvatske kao covidfree destinacije pozitivno formira image zemlje na globalnom tržištu i daje sigurnost u dolasku. Međutim, ono što je bitno naglasiti je da i jedna zaražena osoba u kratkom roku generira stotinu novozaraženih. Nadalje, postavlja se pitanje koje aktivnosti i sadržaje osoba može koristiti dok je na odmoru, a uz uvažavanje epidemioloških uputa. Ono što je presudno za turizam je sigurnost i mogućnost mobilnosti, a prednost Hrvatske je upravo u blizini emitivnih tržišta i osjećaja brzog povratka u slučaju nepredviđene situacije. Međutim, gosti koji dolaze u RH jesu obitelji s malom djecom i umirovljenici, a obje strukture su izrazito osjetljive na nesigurnost izazvanu virusom. Dakle, u ovoj situaciji turizam ovisi o važećim epidemiološkim mjerama, mogućnostima turističkog sektora da se prilagodi postojećim mjerama i samoj želji ljudi da uopće otputuju.

Može li se i u kojoj mjeri turizam do kraja godine bar donekle oporaviti, i o čemu će to sve ovisiti?

- Prije svega, uz dobro epidemiološko stanje u Hrvatskoj i slobodan dolazak turista, mi ovisimo i o samoj strukturi turista. Općenito gledajući, turisti, najveći broj turista, koji svoj godišnji odmor provode u Hrvatskoj, pripadaju nižoj srednjoj klasi, a oni su već izravno pogođeni krizom ili gubitkom godišnjeg odmora ili smanjenim primanjima. Nadalje, ponovit ću, Hrvatska predstavlja destinaciju za odmor obiteljima s malom djecom i dolazak umirovljenika, a obje grupe predstavljaju ili rizičnu skupinu ili skupinu koja ima nesigurnost uopće donijeti odluku o odlasku iz vlastite zemlje.

Sve projekcije i planovi ne daju naslutiti povratak na stare brojke. Prema projekcijama ministarstva, zadovoljni bismo bili ako bismo ostvarili dvadeset i pet do trideset posto prošlog turističkog prometa. Posljedice ovakve situacije bit će dugoročne te će se osjećati i u budućim godinama. Sagledavajući ovu situaciju, ona nam uvjetuje promjenu u pripremama i pojavnim oblicima turizma u idućim sezonama ako želimo jedan održivi turizam od kojega će koristi imati svi. Ono što je evidentno je disproporcija u otkazu rezervacija - da viša struktura gostiju potražuje sadržaje kao i do sada, a to su kuće za odmor na izoliranim mjestima i ekskluzivitet hotelskih kompanija gdje se rezervacije otkazuju u posljednji trenutak (jer do sada nije bilo moguće uopće putovati). Dakle, već je lani došlo do suglasja na nacionalnoj razini o promjeni sadržaja turističkog proizvoda, koji će evidentno morati respektirati novonastalu situaciju.

Tko bi u nadolazećoj ljetnoj sezoni od stranih gostiju mogao masovnije dolaziti na hrvatski Jadran, jesmo li u prednosti pred drugim zemljama EU-a s obzirom na ipak kontrolirano stanje s pandemijom, sigurnosti...?

- Doći će oni gosti koji su već dolazili u Hrvatsku, a novih gostiju teško da ćemo imati ove godine. Zapravo je teško uopće prognozirati masovniji dolazak, ali Hrvatska je svakako u prednosti nad drugim zemljama EU-a upravo zbog povoljne epidemiološke situacije i blizine glavnih emitivnih tržišta (Slovenija, Njemačka, Austrija, Češka, Slovačka, Poljska…). Pomaci se događaju pa imamo i najave dolazaka avioprijevoznika. Za Hrvatsku bi bilo odlično kada bi se dolasci intenzivirali u srpnju, međutim iz ove perspektive jako dobro djeluje i početak poslovanja u kolovozu, rujnu, pa i listopadu.

Ono što se mora naglasiti je da je Hrvatska zemlja u kojoj na spominjanje turista odmah mislimo na strance, a ne na domaće turiste. Što znači da građani Republike Hrvatske nemaju dovoljno sredstava da otputuju na odmor, a to je upravo bit turizma - povećanje kvalitete života svih. Odnosno, turizam ne stvara dovoljnu razinu koristi za cjelokupno društvo jer nije ekstenzija gospodarskog života zemlje, te nam ova nesretna situacija omogućava da unaprijedimo ne samo odvijanje turizma već cjelokupnog gospodarstva zemlje. (D.J.)