Učionica
MAĐARSKI UMJETNIK I IZVOĐAČ PÉTER LÓRÁNT TÓTH GOSTOVAO JE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU

Stopama Radnótija - pjesničko hodočašće „Put duše“
Objavljeno 25. travnja, 2020.
U čast 110. rođendana Miklósa Radnótija i 75. godišnjice njegove smrti – njegove pjesme svjedočanstva su života

Ugledni i nagrađivani mađarski umjetnik i izvođač Péter Lóránt Tóth gostovao je na Filozofskom Fakultetu Osijek 3. ožujka 2020. gdje je održao „izvanredan“ sat književnosti naslovljen … lélek vagyok, élni szeretnék! (…duša sam, želim živjeti!). Susret je organiziran u sklopu „Programa gostujućih profesora za mađarsku kulturu“ koji financira Ministarstvo vanjskih poslova i vanjske trgovine Vlade Mađarske.

U čast 110. rođendana Miklósa Radnótija i 75. godišnjice njegove smrti, Péter Lóránt Tóth ostvario je plemenit pothvat. Tijekom svojevrsnoga pjesničkog hodočašća koje nosi naziv Put duše prisjetio se pjesnika tragične sudbine i ostalih radnika na prisilnom radu koji su dijelili istu sudbinu s Radnótijem. Tóth je krenuo iz srpskoga Bora 31. kolovoza 2019., pješačio je istim putem od 850 kilometara kojim su nedužni ljudi i pjesnik Radnóti morali proći u prisilnom maršu. U Abdu kod Győra, na posljednju stanicu gdje je pjesnik s dvadeset i jednim zarobljenikom smaknut hitcem u potiljak, stigao je 24. rujna 2019.

U masovnoj grobnici, nakon ekshumacije i identificiranja pjesnikova tijela, u njegovoj odjeći nađena je bilježnica s posljednjim pjesmama koje je pisao tijekom marša. Ta je zbirka kasnije nazvana Borskom bilježnicom i smatra se jednim od najvećih ostvarenja mađarske lirike.

Na „izvanrednom“ je satu književnosti Péter Lóránt Tóth uz slikoviti opis Radnótijeva puta izrecitirao izbor pjesama iz Borske bilježnice. Putnik lirike – kako ga je Tóth nazvao nakon svojeg pothvata – istaknuo je nadnaravni napor i nevjerojatnu ustrajnost pjesnika da unatoč svim mukama nastavi pisati pjesme koje su oživjele još jednom i u Osijeku. Naime, na svakoj stanici, na svakoj trasi prisilnih radnika, Tóth je bio dočekan lokalnim Mađarima koji su priredili prigodan program u čast Radnótija i time dali potvrdu i dokaz uvjerenju da su njegove pjesme svjedočanstva života, a ne smrti i pokazuju kako se može zadržati ljudskost usred zvjerskih okolnosti.

Jedna od tih stanica na trasi kolone bila je upravo u Baranji, u selu Dražu pored Batine, gdje su logoraši prešli Dunav. Kako se kolona približavala Dražu, naišli su na dva vola koja su u potpunosti zapriječila usku cestu pa se kolona morala prilagoditi njihovu ritmu. To je za logoraše bilo svojevrsno olakšanje jer su mogli mnogo sporije hodati, čuvari ih nisu mogli tjerati na prisilni marš. Taj je detalj Radnóti ovjekovječio u trećoj pjesmi ciklusa Razglednice. Zanimljivo je da je on sam nazvao taj ciklus baš na srpskom jer ih je počeo pisati još u planinama iznad Bora, a i zbog kratkog oblika jer su stranice njegove bilježnice bile otprilike veličine razglednice.
Ádám WALKÓ