Krajem ‘50-ih i početkom ‘60-ih godina prošloga stoljeća Škoda je imala iskustva i u konstrukciji terenskih komercijalnih vozila. U tadašnjoj Čehoslovačkoj javio se nedostatak kompaktnih, laganih i svestranih vozila s izraženim terenskim voznim svojstvima. Zato je čehoslovačko ministarstvo poljoprivrede u Mladu Boleslavu uputilo upit o mogućnosti konstruiranja vozila koje će udovoljavati zahtjevima poljoprivrede, šumarstva, rudarstva, kao i vojnim svrhama, posebice u doba hladnog rata.

Škoda je počela razvoj vozila s kodnom oznakom Type 998 Agromobil, u siječnju 1961. godine. Taj projekt dobila je tvrtka AZNP (Automobilové závody národní podnik), a razvijala ga je u suradnji sa zavodom Česká Zbrojovka Strakonice, poznatim proizvođačem oružja, bicikala i motocikala. Proizvodnja novog model trebala se odvijati u pogonu Strakonice, jer su kapaciteti AZNP-a već u potpunosti bili iskorišteni. Ipak, tri prototipa Type 998, izrađena su u Mladá Boleslavi, a koristili su brojne komponente iz Škodinih standardnih modela.

Konstrukcija Agromobila bila je usmjerena na funkcionalnost. Vozilo je bilo kompaktno, dugačko 3,47 m i široko 1,7 m, karoserija je bila samonosive konstrukcije s natkrivenom platformom, otvorenim bočnim stranicama i ceradom koja je prekrivala kabinu za vozača i suvozača. Tovarni prostor bio je dug 1,98 m i širok 1,59 m, a platforma visoka 70 cm. U kombinaciji s ceradom visokom 1,24 m stvoren je tovarni prostor zapremine 3,9 m3, pristupačan za brz utovar i istovar.

Postojala je mogućnost postavljanja dvije uzdužne klupe u tovarni prostor, na koje se moglo smjestiti do osam osoba, što je uz vozača i suvozača činilo kapacitet od ukupno deset osoba. Jedna od posebnosti bilo je i vjetrobransko staklo koje se moglo preklopiti prema naprijed, čime se ukupna visina (bez cerade) mogla smanjiti s 1,94 m na 1,41 m, što je Agromobil činilo podobnim za vožnju kroz šumu, ili transport zrakoplovom.

Vozna svojstva u off-roadu bila su izvrsna, a proizlazila su iz kratkog međuosovinskog razmaka od svega 1,9 m i kratkih prevjesa, što je davalo napadni i silazni kut od gotovo 45 stupnjeva. Razmak najniže točke vozila od tla bilo je 290 mm prazno vozilo, odnosno 230 mm pod punim opterećenjem, a sustav ovjesa činile su neovisne trapezne noge sprijeda i visoke torzijske poluge straga, što je omogućavalo neobično dug hod kotača s dijagonalnim gumama dimenzija 6.00-16.

Za pogon je korišten benzinski 4-cilindarski OHV motor s vodenim hlađenjem, preuzet iz modela Škoda 1202. Imao je radnu zapreminu od 1221 ccm i razvijao 45 KS (33 kW). Postavljen je uzdužno, iza prednje osovine, a između sjedišta vozača i suvozača. Korišten je mjenjač s četiri stupnja prijenosa koji je pokretao stražnji diferencijal s ograničenim proklizavanjem preko prirubnice, a prema potrebi, u pogon se mogao uključiti i prednji diferencijal s mogućnošću blokade. Prijenosni omjer glavnog pogona bio je 1:1.3, a postojala je i mogućnost redukcije, s prijenosnim omjerom 1:2,28. Uz to, na stražnjem dijelu vozila bilo je PTO vratilo koje je služilo za pokretanje opreme za terenske i šumske radove.