Dok u Rusiji, baš kao i u ostatku svijeta, hara pandemija koronavirusa, većina hrvatskih nogometaša koji kruh zarađuju igrajući u ruskim prvoligašima, vratila se u domovinu. Kako više nema grupnih okupljanja i treninga, 23-godišnji Požežanin Filip Uremović, nekadašnji branič Cibalije, zagrebačkog Dinama i mlade hrvatske reprezentacije iz tatarskog Kazanja, koji je 820 kilometara istočno od Moskve, došao je u svoju rodnu Zlatnu dolinu.
Poštovao samoizolaciju
- Rusiju sam napustio u posljednji tren, baš prije zatvaranja granica - kaže Uremović, koji je imao zanimljiv povratak iz ruske Republike Tatarstan. Sa suigračem iz Rubina Silvijem Begićem te mladim hrvatskim reprezentativcem Kristijanom Bistrovićem i Slovencem Jakom Bijolom (CSKA), iznajmio je privatni zrakoplov kako bi se dokopali Zagreba.
- U vrijeme bez nogometa željeli smo biti sa svojim obiteljima. Na zagrebačkom aerodromu propisana mi je mjera samoizolacije koju sam do kraja ispoštovao - ističe požeški nogometaš koji je u redovima prvoligaša Rubina posljednje dvije godine.
U ovo koronadoba financijska kriza zahvatila je i inače dobrostojeće ruske prvoligaške klubove, pa je većina uvela mjere štednje. Režu se plaće, a nogometaši dobrovoljno pristaju na umanjenje od 50 posto. Uremović, koji je jedan od ponajboljih Rubinovih igrača, napominje kako će plaća za ožujak, travanj i svibanj biti upola manja, a Uprava kluba obećala im je kako postoji mogućnost povrata tih sredstava u budućnosti. No, igrači, kao i trener Leonid Slutski te stručni stožer, ne znaju točno kako će na kraju ispasti, jer još ništa nisu potpisali.
- Ovo vrijeme nije loše samo za nogometaše, nego za sve ljude. Ekonomska situacija nije sjajna i ako treba stisnuti zube nekoliko mjeseci, mislim da nitko zbog toga neće propasti. Čitam u novinama da u Liverpoolu ne smanjuju plaće, no igrači zauzvrat daju novac u humanitarne svrhe, ali politika svakog kluba razlikuje se, i možda neki bogati klubovi nemaju potrebu rezati plaće. Moj klub financiraju naftaši i znamo kakva je trenutačna situacija s cijenama nafte, pa manje plaće nisu iznenađenje. Nitko ne voli izgubiti novac, ali ako je vrijeme takvo, izdržat ćemo - pojašnjava Uremović.
San je Dalićev poziv
Za sada je sigurno da su ruski prvoligaši na prisilnom odmoru do 31. svibnja, čeka se odluka o nastavku prvenstva koje bi do 2. kolovoza trebalo završiti. Prije korone odigrana su 22 kola, od ukupno 30. Momčad Rubina ne stoji bajno na tablici, 14. su od ukupno 16. klubova i s istim brojem bodova kao i Orenburg. Prilično je gusto, jer čak je sedam klubova unutar sedam bodova. Na vrhu devet bodova od Ćorluknog Lokomotiva bježi Zenit, a začelje drži Ahmat iz Groznog, najveći konkurent za eventualno ispadanje iz lige... No, kako je ovo neobično doba, postoji mogućnost da zapravo ni jedan klub ne napusti elitno rusko društvo.
Ruska Federacija nije mala, a život u svakom njezinom kutku zanimljiv je, a što je čovjek dalje od najvećih gradova, poput Moskve, Sankt Peterburga, ili Jekaterinburga - još zanimljiviji. Uremoviću je zanimljivo u prijestolnici ruske Republike Tatarstan.
- Na Kazanj sam naviknuo, sviđa mi se grad, a ljudi su dobri. Ruska liga je odlična i može se napredovati, profesionalno, ali i izgrađujemo se kao osobe. Nogometni kamp našeg kluba udaljen mi je desetak minuta od stana, što je fantastično kada se uzme u obzir da je većina ruskih nogometnih baza daleko od gradova. Jedini je prigovor vezan uz prometnu izoliranost, jer svi letovi prema našem dijelu svijeta idu preko Moskve. Nekada je postojao izravni let za Beograd, što mi je blizu doma, a šuška se da bi ga u bližoj budućnosti opet mogli vratiti, što bi bio pun pogodak - priča Požežanin, koji ugovor s Rubinom ima do lipnja 2024. godine. Za sada je zadovoljan u Kazanju, ali uvijek je željan novih izazova.
Uremović je bio mladi hrvatski reprezentativac, ali ta priča je završena. Naravno, zbog godina. Jedina vrsta u kojoj bi mogao zaigrati je ona A, ali za nju još čeka poziv...
- Naravno da kao svaki igrač očekujem poziv izbornika, i bio bih sretan kada bi stigao. Veliki je ponos i čast igrati za svoju zemlju. No, treba biti realan i priznati kako je teško probiti se do hrvatske A selekcije. Imamo mnogo dobrih igrača i konkurencija je velika na svakoj poziciji, no vidjet ćemo što će se dogoditi.
Uremović u Požegi dane provodi uživajući u obiteljskom okruženju, ali i radno. Svakodnevno trenira i nada se kako će se uskoro smiriti situacija s pandemijom koronavirusa, a ljudi se vratiti u uobičajeni ritam života. A kad se sve vrati u normalu hvata prvi zrakoplov za Kazanj, klub u kojemu je vrlo popularan i jedan od oslonaca igre Rubina. U Rusiji dobiva pohvale za svoju igru, proglašavaju ga jednim od najboljih braniča lige, Požežanin nije imun na komplimente, ali čvrsto stoji na zemlji.
- Još uvijek trebam i mogu napredovati. Jedno je statistika, a drugo biti na terenu i znati da možeš još bolje. Na dobrom sam putu, moram samo ovako, ali i još bolje nastaviti - zaključio je skromni Uremović, koji do daljnjeg ostaje kod kuće pripremajući se u svojoj Požegi za nastavak ruskog prvenstva.
Slobodan Kadić
Obitelj Soprano i domaća kuhinja
Hrvatski branič vrijeme u rodnom gradu provodi uz omiljene serije. Najdraža mu je Obitelj Soprano, pa ih ponovno gleda, a na pitanje nedostaje li mu poznata tatarska i istočnjačka slastica čak-čak, odgovara: "Ne". Probao je tu slasticu nekoliko puta, ali može i bez nje, jer ipak mama Andreja kuha najbolje i prema željama. Boravak kod kuće uvijek je prilika za uživanje u domaćoj hrani.
Filip Uremović
hrvatski nogometaš
- Treba biti realan i priznati da je teško probiti se do hrvatske A selekcije. Imamo mnogo dobrih igrača i konkurencija je velika na svakoj poziciji, no vidjet ćemo što će se dogoditi.
INTERES ŠKOTSKOG CELTICA
Lani je u Kazanj stigla ponuda za Uremovića od škotskog Celtica vrijedna, navodno, pet milijuna eura, ali su je Rusi glatko odbili. Prema pisanju ruskih medija Rubin bez deset milijuna nije htio niti početi pregovore. Uremoviću je u ugovoru klauzula od 12 milijuna eura odštete, ali koliko je realno da će klub to doista dobiti, pokazat će iduće godine.