Vezani članci
TEMA TJEDNA: VLADINE KRIZNE MJERE ZA SPAS GOSPODARSTVA (I)
INTERVJU: ERNEST VLAČIĆ
U ovom trenutku teško je predvidjeti dugoročne ekonomsko-financijske posljedice jer još uvijek ne znamo kako će se odvijati epidemiološka situacija. Također, jako je važno na koji način će reagirati donositelji odluka, kako u sferi fiskalne i monetarne politike, pri čemu su za nas svakako najvažnije europske institucije. U ovom trenutku nema jasne situacije jer su trenutne mjere uglavnom vezane za fiskalnu potrošnju pojedinih država - kaže izv. prof. dr. sc. Saša Drezgić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, te voditelj Centra za podršku pametnim i održivim gradovima Sveučilišta u Rijeci, te dodaje:
- Međutim, možemo razmatrati dva scenarija. Prvi je, primjerice, vezan za optimističnu verziju nestanka virusa do ljeta te kraj pandemije. U takvom scenariju možemo očekivati uspostavu gospodarskih odnosa, međutim učinci krize sigurno će se osjetiti u određenom razdoblju jer se očekuje godišnji pad BDP-a na razini oko 10 % po pojedinim zemljama, ovisno o strukturi ekonomskog sustava.
Također, fiskalne pozicije dugoročno će biti narušene, što ograničava ekonomski rast zbog neizbježne redukcije javne potrošnje te povećanog poreznog opterećenja u pojedinim zemljama.
Druga, manje optimistična, verzija koja se spominje vezana za naizmjenična razdoblja manjih i većih restrikcija dovest će do ozbiljnijih gospodarskih poremećaja te znatno većeg pada BDP-a i u kratkom i u dugom roku. U takvom scenariju, mnoge ekonomski i fiskalno osjetljive zemlje mogle bi zabilježiti značajan pad životnog standarda građana. Već sad se može zamijetiti koliko su učinci krize asimetrični, a to se jasno pokazalo i u prethodnoj ekonomsko-financijskoj krizi koja je u Hrvatskoj najduže trajala, dijelom i zbog potpuno pogrešnih anticikličkih mjera ili njihova izostanka.
S obzirom na razmjere pandemije, odnosno ekonomske krize njome izazvane, dojam je da bez državnih kriznih mjera teško da se gospodarstva mogu oporaviti?
- Tako je, bez intervencije države svako bi gospodarstvo kolabiralo do neslućenih razmjera. Naime, ovakav događaj u financijskom sektoru, odnosno sektoru osiguranja ili rizika, naziva se i forcemajoure - dakle viša sila, koju jednostavno mora podnijeti javni sektor. U ovom slučaju, radi se o fundamentalnom narušavanju tržišnih odnosa jer dolazi do istovremenog pada i ponude i potražnje na tržištu. Također su važni i učinci neizvjesnosti, u kojima ni jedan privatni subjekt ne može donijeti racionalnu odluku te održava status quo. Međutim, upravo tu prijeti opasnost, s obzirom na to da poslovanje trpi cijenu hladnog pogona, da poduzeća prestanu s aktivnostima što bi značilo ubrzano urušavanje ekonomskog sustava. Država, s druge strane, nema problema s neizvjesnosti jer računa na prihode u dugom roku te, stoga, svojom potporom, može zaštititi privatni sektor te građane od svih posljedica trenutne krize, ali i odgoditi štetne poslovne odluke.
PRAVODOBNI POTEZI
Kakvo je Vaše mišljenje o paketima kriznih mjera koje je donijela Vlada RH?
- Jasno je da je prvi paket kriznih mjera bio donesen na brzinu i nedovoljno promišljen. Stoga je izrazito pohvalno da je Vlada, donošenjem drugog paketa, imala i političke mudrosti, ali i dovoljno apsorpcijskog kapaciteta da čuje stavove akademske zajednice i struke. Stoga, u ovom trenutku mjere su zasigurno na granici kapaciteta hrvatskog gospodarstva.
U tehničkom smislu, sigurno su neke odluke mogle biti kvalitetnije, ali to nije za zamjeriti s obzirom na dinamiku kriznih procesa. Također, ima vremena i za korekcije. Najvažnije je da je država omogućila odgodu zatvaranja poduzeća te redukciju zaposlenosti, što ima pozitivne učinke i na kraći i duži rok. Treba napomenuti da je s ovakvom gospodarskom strukturom s velikim ponderom turizma, relativno nepovoljnom fiskalnom pozicijom te neugodnom situacijom vezanog deviznog tečaja te visoke euriziranosti, Republika Hrvatska velikim dijelom u vrlo ograničenom području kad je riječ o rasponu mogućih mjera. Stoga velike nade leže na podršci EU-a, jer ako ostanemo prepušteni sami sebi, u relativno kratkom roku potrošit ćemo preostale fiskalne i monetarne kapacitete. Također, treba reći, da bi bez ovakve intervencije ekonomski ciklus bio još nepovoljniji za nas. To smo dobro vidjeli od 2009. godine kada nam je fiskalna pozicija, odnosno rast javnog duga i deficita, bila dramatično narušena zbog izostanka bilo kakve intervencije. Drugim riječima, dodatnim zaduživanjem samo smo sanirali posljedice krize. Bolje je biti proaktivan.
Koji bi zapravo trebali i morali biti prioriteti u spašavanju posrnule ekonomije?
- U ovom trenutku nema prioriteta. Svim gospodarskim entitetima treba pomoći i dati vremena, ako bude potrebno, za transformaciju aktivnosti. Sigurno je da je turizam najteže pogođen i u kratkom i dugom roku. Međutim, moguće je da će pojedini sektori ojačati. Pri tome bi svakako trebala pomoći i država, posebno ako govorimo o poljoprivredi te prerađivačkoj industriji. Jasno se pokazuje koje su strateške grane te se pokazuje da država ni u dobrim vremenima ne smije ignorirati određene dugoročne odrednice te eventualne rizike. Tu nije riječ o upletanju u tržišne odnose, već o određenoj regulaciji djelovanja tržišta na način da se vodi računa o zaštiti standarda građana te smanjenju rizika od mogućih vanjskih i unutarnjih poremećaja.
Za sada rebalans proračuna nije prioritet Vlade. Može li i koliko rebalans pomoći...?
- Rebalans proračuna je nužan, jednostavno zato jer će se dramatično smanjiti prihodi države. Stoga država mora, u kratkom roku, smanjiti rashode te voditi računa o prioritetima proračunske potrošnje. A ona je jasna, sanacija zdravstvenih te ekonomsko-financijskih posljedice krize. Međutim, ako se kriza produži, mora se vratiti javna investicijska potrošnja u važnim sektorima, jer ćemo bez ulaganja dodatno produžiti ekonomsku stagnaciju.
Kad je riječ o izvorima financiranja, ono što se očekuje je bezgranična potpora EU-a. Takva pozicija EU-a čini mi se kao jedina oportuna i u ekonomskom i u političkom smislu.
Naime, postavlja se pitanje razloga postojanja takve supranacionalne strukture ako ne pruža utočište svojim članicama. Izostanak pomoći vrlo vjerojatno označio bi i raspad političkog sustava. Stoga takav razvoj događanja smatram malo vjerojatnim. U ovom trenutku velika je šteta što nismo u eurozoni. Međutim, u ovakvim situacijama, tzv. novoj normali, moguće je postaviti različita pitanja. Ako su suspendirani Maastrichtski kriteriji, zašto ne bismo zamislili ulazak u eurozonu po posebnim uvjetima? U konačnici, fiskalne vlasti u cijeloj Europi vrlo su limitirane zbog visoke razine javnog duga. Bez intervencije ECB-a ni jedna zemlja ne može provoditi mjere potpore u dugom roku. Stoga, nalazimo se u okviru zone političkih odluka, gdje su moguća i ekonomsko-financijska rješenja koja do sada nisu bila zamisliva. To je i dobro jer su dosadašnja ograničenja EU-a, posebno fiskalna pravila, također bila politički uvjetovana, nerijetko na štetu slabije razvijenih zemalja te zemalja u krizi.
POTENCIJALI POSTOJE
Koje koristi, da se tako izrazim, možemo izvući iz ove pandemije, i u kojim područjima najviše?
- Smatram da će ovakav jedan šok, uz neizmjernu tugu zbog žrtava pandemije, imati i jako puno pozitivnih učinaka. Prije svega u daleko snažnijem angažmanu znanosti pa i posljedičnom razvoju. Pritisak prema tehnološkom napretku u svim smjerovima, a posebno u zdravstvu, dovest će do značajnih prednosti u dugom roku. Posebno mi se čini da ekonomska struka nikad nije imala ovakve potencijale, jer su se skinuli okovi s određenih postulata te ideoloških stavova te se diskutiraju i primjenjuju različita rješenja kao pragmatičan odgovor na probleme. Stoga, bez obzira na epidemiološki razvoj, smatram da globalne ekonomije imaju izuzetne potencijale za prevladavanje ekonomske krize. Nadam se da će tako biti i na prostoru EU-a, unatoč ograničenjima kompleksne političke strukture i suprotstavljenih interesa.
U cijeloj priči i mi imamo prostora za napredak. Postaje jasno da nas trebaju voditi samo kapacitirani pojedinci koji jedini mogu transformirati naše neučinkovite, posebno javne sustave. Nije naš zdravstveni sustav prvorazredan, ali se vidi da bi mogao biti ako se na čelne pozicije postave prvorazredni pojedinci. Zamislimo da u skorije vrijeme imamo takve pojedince u svim sustavima. Na kraju, kriza će trajati dok traje zdravstvena ugroza. Međutim, posljedice krize ne moraju biti dramatične ako prevlada ekonomska racionalnost i struka.
(D.J.)
MARINKO ŠKARE
EUROPI JE POTREBAN NOVI MARSHALLOV PLAN
Svjetski je BDP sa 3 % u 2008. pao na -0,1 % u 2009. godini. Izgubljeno je oko četiri trilijuna američkih dolara. Dok razgovaramo, 8. travnja, troškovi krize iznose -4,54 % svjetskog BDP-a, ili -4,11 trilijuna američkih dolara. Dakle, već danas su ekonomski troškovi pandemije veći od onih iz 2008. godine - objašnjava prof. dr. sc. Marinko Škare, s Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, te dodaje:
- Troškovi će ovisiti o trajanju pandemije, ali postoje tri scenarija. Prvi je taj koji sam spomenuo i koji je već u tijeku (1.1. - 1.4.2020.), drugi nas čeka (1.4. - 1.8.2020.), kada će svjetski BDP pasti na -8,69 % (-8,9 trilijuna dolara), a slijedi i treći (1.8. - 31.12.2020.), uz pad svjetskog BDP-a na -12,72 % (-12,8 trilijuna dolara). Stanje je dramatično, ali koliko, to će ovisiti o tijeku pandemije i poduzetim ekonomskim mjerama.
Koliko je ovom kriznom stanju, i recesiji koja slijedi, važna intervencija države, a u europskom slučaju Europske unije? Je li se kasnilo s reakcijom na pandemiju?
- Globalna kriza treba globalno rješenje, a globalna rješenja mogu nuditi samo države ili asocijacije (EU, OECD…). Europska unija i cijeli svijet pali su na ispitu. Nisu učinili ništa, čak su u početku pokušali smanjiti stvarne brojke recesije, za koju su znali da će doći, a to čine i danas. EU se suočava s globalnom svjetskom krizom, a prepušta svakoj zemlji članici da se sama nosi s posljedicama krize. Ovo što su osigurali novčane pomoći, to je samo da se opravdaju. Svjetski lideri i čelnici podcijenili su razmjere krize i, što je najgore, to još uvijek čine, nesvjesni posljedica. U početku su se s podsmijehom odnosili prema svakom tko bi spomenuo riječ recesija (kao i u Hrvatskoj), a sada su se skrili i pozivaju na solidarnost govoreći o najvećem izazovu s kojim se svijet susreće nakon Drugog svjetskog rata. A gdje su bili prije? Plesali su uz orkestar koji je i dalje svirao na Titanicu! Pojedinačne nacionalne gospodarske krizne mjere neće biti dovoljne bez novog Marshallova plana na razini EU-a, a možda i globalno. Državna intervencija u vrijeme ekonomske krize je nužnost.
EKONOMIJA EKONOMISTIMA
Kako komentirate pakete kriznih mjera koje je Vlada RH predstavila proteklog tjedna?
- Mjere u ekonomskoj politici znače da imate mjerljiv cilj i instrument. Ovdje su predstavljeni instrumenti (bez pravih brojki, uz Excel izračune da će to koštati 39 milijardi kuna), no što je s mjerljivim ciljevima? Mjera 1: Odgoda i/ili obročna otplata poreza i doprinosa tri mjeseca - kako će se to odraziti na poduzetnike i građane? Koliko poduzetnika zbog toga neće ići u stečaj? Koliko građana neće biti ovršeno? Gdje su brojke? Nema ih jer ih nitko nije ni izračunao. Znači, pumpate novac u gospodarstvo kroz nešto što zovete mjerama, a i ne znate kakav će biti njihov mjerljivi učinak. Štogod, to nisu prave mjere, nisu sveobuhvatne, nisu mjerljive, nisu donesene konzensusom, nego su rezultat agresivnog nadglasavanja pojedinih interesnih skupina, nisu solidarne i ne štite najugroženije. Privremene su (kratkoročnog učinka) i neefikasne, a sve to će se vidjeti ako se pandemija produži do kolovoza (iskreno se nadam da neće). Naravno da se moglo bolje, ali za to trebate ekonomske stručnjake, a ne neoliberale, političke ekonomiste novog kova, borgove i druge koji se bore samo za svoje interese, zaboravljajući na najugroženije dijelove društva. Prave ekonomske stručnjake već 30 godina "držimo u ladicama" i tretiramo ih kao višak ili nepotrebne (ismijavamo ih po forumima i portalima) i zato smo danas tu gdje jesmo, a gdje ćemo biti nakon pandemije, ovisit će upravo o tome hoćemo li borbu protiv ekonomske krize prepustiti onim ekonomistima kojima će interes biti borba za ekonomiju i društvo, a ne ciljane elite. Potrebni su ekonomski realisti umjesto ekonomskih oportunista, koje imamo posljednjih 30 godina, za borbu protiv ove ekonomske krize.
Tko će najviše stradati - građani, poslodavci, poljoprivrednici, trgovci, turistički sektor...?
- Izgubit će najugroženiji kao i uvijek - socijalne skupine i mali obrtnici i poduzetnici, poljoprivrednici, svi oni koji nemaju cehovsku, klansku, klijentističku podršku, nego su prepušteni samima sebi. Što je s bankama? Davat će moratorij, kako velikodušno. Zašto ne smanje kreditne obveze poduzetnika, poljoprivrednika, obrtnika i građana za izgubljene prihode i plaće? Ionako ubiru dobit tijekom svake krize, pa zašto ne budu solidarni, kad se već svi pozivaju na to, pa omoguće poduzećima i građanima reprogram kredita u kojem će im smanjiti kreditne obveze (otpisati) za jedan veći dio. Minimalno je oko 45 % prihoda turističke sezone izgubljeno, a koliko će biti do kraja sezone, ovisi o kretanjima pandemije.
RJEŠENJA POSTOJE
Koje još hitne mjere treba donijeti, i može li i koliko pomoći rebalans proračuna?
- Rebalans proračuna zakonska je obveza. Ako znate da se obveze iz proračuna neće izvršiti, a već sada znate da neće, rebalans se radi automatizmom. Rješenje je usmjeriti novac onim sektorima koji tijekom pandemije ipak rade - proizvodnja stakla, medicinskih pomagala i opreme, organizirati kanale distribucije za OPG-ove i poljoprivrednike, osigurati radnu snagu za poljoprivrednike kako bi dio ekonomije funkcionirao. Potrebno je uvesti univerzalni osobni dohodak za najugroženije građane (one bez primanja) i univerzalni operativni minimum za poduzetnike, obrtnike i poljoprivrednike (one koji su ostali bez prihoda zbog krize, a ne za one koji su zbog lošeg prijašnjeg poslovanja bez prihoda). Selektivnost mjera je ključ. Dio gospodarstva koji zbog pandemije ne može raditi treba hibernirati i izraditi krizne strategije za svaki gospodarski subjekt (scenarije); njihove obveze svesti na minimum (u visini univerzalnog operativnog minimuma), uz uvjet da se ponašaju prema razrađenim poslovnim scenarijima - plan dobavljača, prihoda i rashoda, ciljani kupci i alternativna tržišta, redefiniranje cjenovne politike i još puno toga. Realni sektor treba restrukturirati, a javni racionalizirati. Izvori postoje, zaduživanje, međunarodne pričuve, mirovinski fondovi..., ali bez novog Marshallova plana kriza će biti teška.
Koliko će svijet koštati, da se tako izrazim, ova globalna kriza, i koliko bi ona mogla trajati, da se malo "poigramo" prognozama?
- Burze i financijski sektor svoje će gubitke prebaciti na građane, državu i realni sektor. Svijet će kriza koštati 12,8 trilijuna američkih dolara (direktni trošak). Indirektni trošak bit će iznad 25 trilijuna dolara. Ukupni troškovi bit će mnogo veći. Ekonomska rješenja postoje, ne treba biti pesimističan, nego prepustiti pravim ekonomistima i struci da odrade posao. A što se tiče trajanja krize, ako ne bude novoga Marshallova plana, kako na razini EU-a tako i cijelog svijeta, tada će se gospodarstva oporavljati najmanje pet - deset godina, ali to će ovisiti isključivo o političkim moćnicima. Rješenja ima, modeli se znaju i ekonomija kao znanost ima odgovor i na ovu situaciju, građani ne trebaju očajavati.
(D.J.) MIRTA FRAISMAN ČOBANOV
OD NAS SAMIH SVE ZAPOČINJE
Partus akademija usmjerena je na pružanje usluga edukacija, grupnih i individualnih treninga izvrsnosti te motivacijskih predavanja. U našem radu naglasak stavljamo na osobno i poslovno vodstvo, pri čemu vođom smatramo svaku onu osobu koja svojim djelovanjem pomaže drugima, bilo da se radi o liderima iz korporacija, malim poduzetnicima, sportskim trenerima, obrtnicima ili voditeljima sportskih organizacija i udruga - pojašnjava Mirta Fraisman Čobanov, direktorica i voditeljica Partus akademije iz Zagreba, te dodaje:
- Konstantno prikupljamo, razvijamo te primjenjujemo metode koje su se u praksi pokazale najefikasnijima, a tiču se područja kognitivne neuroznanosti, leadershipa, psihologije, psihoterapije, coachinga i humanističko-neurolingvističke psihologije. Kreirali smo i New Code Leadership metodologiju TM, koja koristi najbolje tehnike, modele i alate rada iz spomenutih područja kako bismo liderima omogućili ostvarenje vrhunskih rezultata, a da pri tome zadrže integritet i humanost. Pristup kojim se koristimo u našem vodstvu je emocionalno inteligentno vođenje.
PSIHOLOŠKA PODRŠKA
Prošlo je više od 10 godina kako ste započeli edukaciju iz humanističko-neurolingvističke psihologije. Po čemu je ta grana znanosti važna, posebno u kontekstu razvoja ljudskih resursa, te naročito danas, kad zbog pandemije trpi ekonomija, poslovanje, radna mjesta...?
- Humanistička neurolingvistička psihologija bavi se ponajviše osobnim rastom i razvojem pojedinaca te alatima i tehnikama uspješne komunikacije, koje možemo koristiti u svrhu ostvarenja željenih ciljeva, uz dugoročno održavanje kvalitetnih odnosa s drugima. Danas, kada zbog pandemije trpi ekonomija i poslovanje i kada sve veći broj ljudi ostaje bez radnih mjesta ili im se smanjuju plaće, mislim da je više nego ikada u vođenju potrebna empatija, ljudskost te emocionalna i socijalna osjetljivost. Svima nam je teško, ali ne smijemo zaboraviti sada kada je najteže ostati ljudi kako bismo iz ove situacije nastavili dalje sa što je moguće manje psiholoških trauma. Također, neobično je važna kvalitetna krizna komunikacija. Ljudima treba dati jasne informacije, pozitivnu viziju budućnosti u realnim okvirima, smjernice za djelovanje i put izlaska iz krize. Zaposlenike treba ohrabriti, osigurati im tehnologiju i uvjete za rad od kuće, ako je to moguće, ali im osigurati i odgovarajuću psihološku podršku. Ovo je situacija u kojoj se svi trebamo prilagoditi, bili mi kupci ili dobavljači. Također, moramo se pripremiti da nakon ove "krize svih kriza", kako je nazivaju stručnjaci, ništa više neće biti isto.
S obzirom na Vaše bogato iskustvo, kakvo je danas stanje u RH kad se radi o edukacijskim treninzima iz područja poslovnog i osobnog rasta i razvoja?
- Moje desetogodišnje iskustvo rada s velikim brojem lidera i menadžera iz različitih djelatnosti pokazuje kako se u Hrvatskoj osposobljavanje svih struktura menadžmenta i dalje većinom oslanja na klasično svladavanje menadžerskih vještina. U to ulaze vještine planiranja i postavljanja ciljeva, organizacijske vještine, vještine upravljanja ljudskim resursima, vještine vođenja te vještine kontroliranja. U okviru vještina vođenja, naglasak je na vještinama uspješne komunikacije, delegiranja, primanja i davanja povratne informacije, motiviranja te razvoja djelatnika. U manjim kompanijama, sportskim organizacijama, školama, vrtićima i neprofitnim organizacijama... situacija je još i lošija. Tamo se najčešće gotovo uopće ne provodi osposobljavanje. Iako su navedene vještine nužne i potrebne svakom lideru, često se zaboravlja kako za uspješno vođenje nisu vještine te koje čine razliku, već osoba koja ih provodi. Vjerujem kako bismo trebali okrenuti paradigmu odmah na početku. Želimo li biti uspješni u vođenju i jedne osobe, bilo koje grupe ljudi, tima, odjela, poslovne, umjetničke ili sportske organizacija, trebamo krenuti od sebe, a ne od vještina vođenja.
ZADRŽIMO OPTIMIZAM
U sadašnjem teškom stanju ugroze zdravlja, ali i ekonomije, od pandemije koronavirusa, što biste poručili građanima, poslovnim ljudima, svima koji su u strahu za vlastito zdravlje, posao, radna mjesta, plaće...?
- Svima bih voljela poručiti da najprije krenu od sebe, jer od nas samih sve započinje. Dakle, dovesti se u dobro stanje je ono što nam treba biti prvotni cilj. To možemo postići raznim tehnikama disanja, s pomoću vođenih meditacija za opuštanje tijela te s pomoću tehnika mindfulnessa kojima čistimo naš um od negativnih misli. Bombardiranje vijestima koje svaki dan upijamo preko raznih medija dovodi do preplavljivanja našeg mozga informacijama, pri čemu je teško razlučiti bitno od nebitnog i istinito od onog lažnog. Naš mozak daje veću važnost negativnim informacijama, tako da 3 % smrtnost ne čuje isto kao 97 % preživljavanje. Nažalost, mediji nam prenošenjem vijesti na većinom negativan način u tome ne pomažu. Trebamo se ponašati odgovorno poštujući preporuke nadležnih tijela i na taj način usporiti širenje zaraze. Možemo raditi na jačanju našeg imuniteta jer svakodnevnom brigom o našem zdravlju povećavamo šanse pozitivnog ishoda ako i dođe do zaraze. Također trebamo nastojati prihvatiti situaciju onakvu kakva jest, kao i osjećaje koji nas preplavljuju. Tek nakon što smo to učinili, svatko od nas treba pronaći svoj način suočavanja sa situacijom, pazeći pri tome da taj način ne šteti nama, našem zdravlju i okolini. U tome nam može pomoći uspostavljanje novih rutina, postavljanje dnevnih zadataka i ciljeva, druženje s obitelji ili prijateljima preko digitalne komunikacije, prethodno navedene tehnike upravljanja emocijama.
Svi trebamo zapamtiti da uvijek postoje neke stvari na koje možemo utjecati, nešto dobro što svatko od nas može učiniti i tako pridonijeti općem dobru. Zbog toga, umjesto fokusiranja pažnje na sve moguće negativne posljedice koje su trenutno izvan naše kontrole, radije osvijestimo naš mali krug utjecaja i nastojmo ostati zdravi i optimistični.
(D.J.)