U vremenu kada je sport zbog pandemije koronavirusa u stanju mirovanja zanimljivo se prisjetiti europskih avantura nogometaša Osijeka od hrvatske samostalnosti. Igrali su bijelo-plavi europske utakmice i prije nego li je utemeljena Hrvatska liga. Bili su to susreti Srednjoeuropskog kupa u okviru kojeg je, recimo, u Gradskom vrtu gostovao i veliki Milan.

No u cjenjenijim europskim natjecanjima bijelo-plavi su se pojavili tek sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća. Prvi izlazak na europsku scenu dogodio se u ljeto 1995. godine, a taj premijerni nastup dogodio se u okolnostima koje su bile izvanredne, kao što su i danas. Naime, tog kolovoza 1995. godine Hrvatska je krenula u oslobađanje svojih teritorija u vojno-redarstvenoj akciji Oluja, a kako je Osijek bio na prvoj liniji bojišta, nogomet se u njemu nije mogao igrati, pa su bijelo-plavi bili beskućnici i svoj prvi europski nastup bili prisiljeni odraditi u Zagrebu.

Osijek je prvi plasman na europsku scenu osigurao u sezoni 1994./95. U zimu 1994. godine na čelo kluba, koji je bio u iznimno teškoj financijskoj situaciji, došao je Branimir Glavaš, a za trenera je imenovan Ivo Šušak i odmah su se počeli stvarati temelji momčadi koja će u sljedećoj sezoni do posljednjeg kola biti u borbi za titulu prvaka. Inače, tada je sportski direktor Osijeka bio Zdravko Mamić, a kroz tu 1994. godinu u klub su se vratili Robert Špehar, Mirko Lulić, Miroslav Žitnjak, Miroslav Bičanić i Bakir Beširević, dovedena su pojačanja poput Dragana Vukoje, Ive Ergovića, Ivice Beljana i Almina Osmanagića te je uz postojeće domaće snage Stjepana Vranješa, Dragana Vukoju, Antuna Labak, Davora Rupnika, Ivicu Kuleševića stvorena jaka momčad. Plasman u Europu osiguran je kolo prije kraja pobjedom nad tada jakom Marsonijom, koju su predvodila braća Mujčin, Veldin Karić i drugi, a nakon toga se putovalo na Poljud u borbi za titulu. Hajduk je bio jači, slavio s 3:0, pa se Osijek na kraju morao zadovoljiti trećim mjestom. No nakon tog uspjeha u ljeto je došlo do turbulencija. Odstupili su Glavaš i Šušak, a u prvi europski izazov bijelo-plave je poveo novi predsjednik, danas pokojni Antun Novalić. Momčad je napustio i najbolji strijelac Robert Špehar, a kao njegova zamjena iz Dinama je doveden Igor Pamić. Momčad je opet bila jaka, pa se s optimizmom iščekivao europski iskorak.

Za trenera je imenovan Ivica Matković, a kao njegov savjetnik angažiran jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka Tomislav Ivić. Osijek je morao u pretkolo Kupa UEFA, a ždrijeb mu baš nije bio naklonjen jer mu je dodijelio jaki Slovan iz Bratislave, za koji su u to vrijeme odreda igrali slovački reprezentativci od kojih su najpoznatiji bili Dušan Tittel, vratar Ladislav Moilnar, Igor Demo, Marian Zeman, Robert Tomašek i Stefan Rusniak. I nisu se Osječani dobro proveli u ta dva susreta. Prvi se igrao u Bratislavi, a obilježen je čudnim odlukama trenera Ivice Matkovića, koji se odlučio centarfora Igora Pamića instalirati na stopersku poziciju. Koliko je to bio mudar potez rekao je rezultat jer je Slovan već nakon 15 minuta imao 2:0, do poluvremena je zabio i treći pogodak, a susret je završio visokim porazom Osječana sa 4:0. Istina, imali su bijelo-plavi u nastavku neke prilike, ali su one ostale nerealizirane, pa je uzvrat u Kranjčevićevoj bio tek formalnost. Osijek je držao "nulu" u prvom poluvremenu, a u nastavku su Slovaci zabili dvaput i s čistih 6:0 u dva susreta otišli dalje, a Osječani su tako neslavno završili svoj europski debi. Koban za osječku momčad bio je napadač Stefan Rusniak koji je u ta dva suserta zabio tri pogotka.