Kultura
UMJETNOST JE VIŠE OD PRUŽANJA LJEPOTE

Ljudsko umjetničko stvaranje zapravo je lakmus-papir trenutka koji živimo
Objavljeno 7. travnja, 2020.
Umjetnost je tu da upozorava, prikazuje, komunicira i u konačnici memorira nas

Odavno znamo da je umjetnost više od pružanja doživljaja ljepote. Kako bismo stvari do kraja pojednostavili, mogli bismo reći da je ljudsko umjetničko stvaranje zapravo lakmus-papir određenog trenutka, a povijest toga bilježenja trenut(a)ka je mapiranje lanca uzroka i posljedica. Često se koristimo sintagmom da je ponavljanje majka znanja i da se od povijesti uči.


U trenutku kada svijetom hara jedna od najgorih pandemija modernog doba, možemo posvjedočiti snazi umjetničkog bilježenja trenutka - ako ne kao upozorenje nama koji živimo taj trenutak, onda kao podsjetnik onima koji dolaze. Umjetnost je ipak tu da upozorava, prikazuje, komunicira i u krajnjem slučaju memorira nas i ovo naše postojanje, kakvo god to bilo.

Zemlja će jednom...

Aktualna je izložba u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti, otvorena 12. ožujka, Zemlja će jednom biti Sunce autora Davora Sanvincentija - otvorena u samo predvečerje zatvaranja muzeja u sklopu preventivnih mjera zaštite od virusa i tamo stoji postavljena, sama kao u izolaciji i čeka neka sigurnija vremena. Sama izložba, koja je autoru donijela nagradu "Vlastimir Kusik" na prošlom, 26. slavonskom biennalu Ravna ploča, progovara o vremenu koje sad živimo, o suodnosu čovjeka i njegova prirodnog habitata, o svijetu nakon svijeta i o putovanjima koja živimo prije nego što se dogode. Govori o vertikali Zemlja, čovjek i svemir, govori o klimatskim promjenama i kataklizmi izazvanim našom neodgovornošću. Isto tako govori o ljepotama svijeta i uma, o poeziji i znanosti, o spoznajama i povezivanjima. Kroz radove vizualizirana je i konceptualizirana ta nejednaka suegzistencija nas i našeg prirodnog svijeta, u malom i velikom obujmu tog pojma. Jedan od radova na izložbi - Mjesta koja ćemo disati - zapravo su mjesta budućnosti, mi ih tek naslućujemo, mjesta koja su ogoljena od (strane) ljudskog življenja, zbog ekološke katastrofe koja nam je možebitno suđena. Rad je u nastajanju i sastoji se od serije digitalnih kolaža, snimljenih polaroidom, koji prikazuju začudne prirodne ljepote - mjesta u isto vrijeme stvarna i nestvarna - kao naslikana rukom baroknog majstora koji svojim umijećem oku i umu otvara fizičke svodove nebeskih prostranstava, ali i s gorkim okusom katastrofe. Uz polaroide dva se 16-milimetarska filma - fragment zima i fragment ljeto - projiciraju na prazna snježnobijela slikarska platna. U prvom - zima - gledamo šumovit pejzaž, pokraj jezera, nejasnih obrisa i kroz gusti snijeg koji pada. U jednom se trenutku pojavi osamljeni šetač i njegov pas i gledamo ih dok odlaze nama nevidljivom stazom, brzim hodom. Vjetar se glasno sam sa sobom prepire na koju stranu da puše, grane drveća se saginju i opet vraćaju kao u plesu kroz padajući snijeg. Odjednom rez i kadar iz bližeg rakursa. Sada gledamo muškarca - možda je to isti čovjek? - kako se probija kroz padajući snijeg, pogrbljen i s teretom na leđima. Čini se da nosi sijeno. Možda ogrjev… Jedna mu ruka pridržava teret, druga štapom održava koncentraciju i stabilnost hoda. Slika ujedno romantičarski zavodljiva u svojoj ljepoti koliko i uprizorenje nečeg većeg izvan kadra.

Čovjek i okruženje

Razmišljajući o ovom radu, prisjetila sam se sličnih primjera iz povijesti umjetnosti gdje radovi ili cijele epohe na specifične načine progovaraju o suodnosu čovjeka i njegova ekološkog okruženja. Iz istraživanja povjesničara ekologije već je desetljećima poznata tema Malo ledeno doba koje se smješta u razdoblju od kasnog srednjeg vijeka pa sve do sredine 19. stoljeća. U Europi su se tada izmjenjivala duga razdoblja neobično ledenih zima te kišnih i nerodnih ljeta, što je dovelo do nepovoljnijih životnih uvjeta u velikim dijelovima Europe, ali i svijeta. Neki od izravnih i posljedičnih rezultata bili su propali usjevi i gladi, ratovi, socijalni nemir, vjerski ratovi, pandemije, lov na vještice i traženje krivnje u marginaliziranim društvenim grupama, da spomenemo samo nekoliko. Bilo je to predindustrijsko doba u kojem je čovjek imao samo ograničenu kontrolu i moć nad svojim okruženjem, malo ledeno doba bilo je prirodno izazvan fenomen, a čovječanstvo se tada moglo samo pokušati prilagoditi. Čak su analize po svjetskim muzejima pokazale da slike s prikazima prirode iz tog razdoblja imaju mračniji kolorit od drugih razdoblja jer su i slikari prenijeli na platna što su primjećivali oko sebe. Društvena uređenja koja su se uspjela prilagoditi ovim klimatskim uvjetima profitirala su. Dobar primjer toga je zlatno razdoblje nizozemske republike u 17. stoljeću i vidljivo u primjerima slikarstvu. U to vrijeme novi slikarski žanr pejzaža dobio je podvrstu zimski pezjaž, koji je bio iznimno popularan u nizozemskom baroku. Ti su majstori slikanje snijega i zime uzdigli do visokih standarda profanog realizma u scenama svakodnevnih radnja lokalnog stanovništva, no s dubokim simboličkim podlogama.

Ovo razdoblje hlađenja prekinuto je sredinom 19. stoljeća i dolaskom industrijalizacije svijet se ponovno počeo klimatski gibati. No od tada do danas ne govorimo o globalnom hlađenju, nego o globalnom zatopljenju. I ovaj put nismo mi ljudi tek "žrtve" prirode, nego smo mi orkestratori vlastite, iako otete kontroli, sudbine. Buđenjem suvremenog svijeta ušli smo u razdoblje ljudske prevlasti nad svim drugim vrstama i nad prirodom samom. Danas tehnikom rekreiramo umjetno sunce i umjetni snijeg, usred ljeta se možemo klizati i skijati dok usred zime možemo biti osunčani i topli. I kratka usporedba ovih dvaju umjetničkih radova govori o ovoj izuzetno ozbiljnoj temi i entropiji prirodnog uređenja. No ne treba dići ruke od vlastite sudbine - to nas umjetnost i uči. Preživljavanje je ono što nas čini ljudskim. Ljudski znači imati i tijelo i duh, a on je nepokolebljiv. I mala digresija za kraj: nisu svi ishodi malog ledenog doba bili negativni: glasoviti je Antonio Stradivari u ovom razdoblju izrađivao svoje poznate violine - drvo koje je koristio za izradu instrumenata pri sporijem je rastu zbog zime bilo gušće, što je na kraju pridonijelo prepoznatljivom vrhunskom zvuku. Možda to i nas u bućnosti čeka.

Piše: Valentina RADOŠ

BRUEGELOVI “LOVCI U SNIJEGU”

Užitak u hladnoći koja prijeti životu

Godine 1565. bila je jedna od najhladnijih zabilježenih zima. Svijet je postao snježan, ptice su se smrznule, kao i voćke, stari i mladi ukipljeni od mraza. Najpoznatija slika iz ovoga vremena je Lovci u snijegu flandrijskog slikara Pietera Bruegela st. (1525.-‘69.; Kunsthistorisches Museum, Beč). Zimski prizor prikazuje tri lovca koja se sa psima vraćaju iz lova, umorna i iscrpljena. U srednjem se planu ističe čitav niz drugih detalja: crkva i kuće zamaskirani su u bijelo, zamrznut je mlin, vijugava rijeka je ledena i ljudi se kližu, igraju karling i hokej sa štapovima. No detalj koji je najznakovitiji, bar za ovu našu temu, u stražnjem je planu: planine na horizontu trag su skrivenog značenja, planine koje očito ne pripadaju pejsažu Flandrije… No zašto su tako istaknute? Možda je pravi predmet ove slike klimatska promjena? Te planine najvjerojatnije su umjetnikovo sjećanje na Alpe, iz vremena kada je išao iz rodne Nizozemske u Italiju i tada je prelazio taj visoki i hladni planinski lanac. U ovoj slici ta brda kao da klize dolje prema selu u blizini Antwerpena, prema ljudima i kao da guta sve pred sobom. Ovo možda zvuči kao tek slikovito opisivanje prikaza na umjetničkoj slici, no u to vrijeme to je bila izvjesna stvarnost - u gorskim su se predjelima Europe ledenjaci polako širili. I ljudi su se tomu prilagođavali, pa i pronašli užitak u hladnoći koja prijeti životu, ali izaziva vitalnost i prkos preživljavanja.

Valentina Radoš

viša kustosica

Ne treba dići ruke od svoje sudbine, to nas umjetnost i uči. Preživljavanje je ono što nas čini ljudskim, a to znači imati i tijelo i duh, a on je nepokolebljiv. Digresija: nisu svi ishodi malog ledenog doba bili negativni: glasoviti je Stradivari u ovom razdoblju izrađivao svoje violine
Možda ste propustili...

HRVATSKO DRUŠTVO PISACA

Komemoracija za Bekima Sejranovića

AUTOPORTRETI IZ FUNDUSA MUZEJA LIKOVNIH UMJETNOSTI

100 godina žene su na osječkoj slikarskoj sceni

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

SVEČANI KONCERT ZA DAN DRŽAVNOSTI ISPRED HNK

Uz orkestar i zbor Opere nastupili i solisti te dramski umjetnici i članovi Baleta

2

HRVATSKO DRUŠTVO PISACA

Komemoracija za Bekima Sejranovića

3

AUTOPORTRETI IZ FUNDUSA MUZEJA LIKOVNIH UMJETNOSTI

100 godina žene su na osječkoj slikarskoj sceni