Kako se velike krize, pa sad i ova pandemija koronavirusa, odražavaju na politiku, na političku stabilnost pojedinih država i vlada, pa i Hrvatske, pitali smo Davora Gjenera, političkog analitičara iz Zagreba.

Winston Churchill je prije 80. godine u parlamentu izrekao glasovitu rečenicu: Nemam ništa ponuditi osim krvi, teškog rada, suza i
znoja...

- Kad morate donositi teške političke odluke, jako je važno da imate politički legitimitet, da institucije države uživaju povjerenje građana i da se većina u političkom tijelu slaže da, iako im izvršna vlast trenutno ne može obećati ništa drugo nego trpljenje, ona pritom vodi optimalne politike o kojima postoji suglasnost. Nije slučajno što se u Italiji, u kojoj je relativno nisko povjerenje u institucije, a izvršna vlast ima upitan legitimitet, raspao i zdravstveni sustav i što vlada ne uspijeva voditi racionalnu politiku zaštite zdravlja, a da je istovremeno u Njemačkoj rezultat djelovanja javnih vlasti bitno bolji, a zdravstveni sustav u mnogo boljoj kondiciji. Zanimljiv je i primjer Slovenije, u kojoj je dotadašnji premijer, prije početka zdravstvene krize, iznenada podnio ostavku, a vlada je više od mjesec dana nastavila funkcionirati kao tehnička, dakle s ograničenim ovlastima i u iščekivanju hoće li doći do raspuštanja parlamenta i izazivanja novih izbora, ili će u postojećem parlamentu biti formirana nova parlamentarna većina. U takvim uvjetima vlada je kasnila s reakcijom na krizu, a nije imala ni legitimitet poduzimanja odlučnih mjera za zaustavljanje epidemije. Nova, desna, vlada od prvog je dana započela odlučnu politiku, za koju je bila uvjerena da ima legitimitet, i doista su se prvi rezultati vrlo brzo vidjeli.

Iako je u Hrvatskoj bilo donekle nezgodno što su se izbori za predsjednika najveće stranke vladajuće koalicije odvijali upravo u vrijeme početka zaoštravanja zdravstvene krize, izrazito je važno za daljnje politike Vlade bilo to što je tim sadašnjeg premijera te izbore dobio s golemom većinom. Time je učvršćen legitimitet Plenkovićeva kabineta, jer do sada se sve vrijeme nagađalo kako su za premijera Plenkovića opasniji izazov protivnici u vlastitoj stranci nego parlamentarna opozicija. U ovakvim situacijama legitimitet se stječe upravo onako kako ste sugerirali u pitanju: churchillovskom politikom, što s jedne strane podrazumijeva odlučnost prema izazovu, a s druge iskrenost i otvorenost prema političkom tijelu.

Nakon tri tjedna kriznog stanja, kakav dojam ostavljaju nadležne institucije RH, Vlada, ministri, premijer Plenković, Krizni stožer... čini se da djeluju organizirano, efikasno...?

- Najvažniji učinak ove krize i odlične reakcije Vlade na nju je znatan porast povjerenja hrvatskih građana u institucije. Stječe se dojam da na nacionalnoj razini svatko zna što mu je raditi, a da ljudi u institucijama doista daju najbolje od sebe. Veliko otkriće bio je ministar zdravlja, prof. Vili Beroš. Vrhunski kirurzi obično su dobri upravljači, jer znaju brzo donositi odluke i delegirati posao. Vođa liječničkog tima, kad mlađem kolegi ili medicinskoj sestri, u koje ima povjerenje, prepusti da obave neki posao, o njemu više ne razmišlja, jer za to nema vremena, a zna da će oni to obaviti. Beroš je, usto, vrhunski komunikator. Djeluje kao kirurg koji vam otvoreno govori kakva je prognoza ishoda zahvata koji treba izvesti, koji vas kao pacijenta priprema na najgore, ali to čini tako da znate da se možete prepustiti u njegove ruke. Neki kažu da je preciznost i jasnoća njegova diskursa, a i njegova uvjerljivost, posljedica iskustva što ga ima kao sudski vještak, kad nestručnjacima uvjerljivo mora obrazložiti stručne medicinske fenomene.

Mnogi su mislili da je rečenica premijera Plenkovića, kad je izgovorena, da smjenjuje ministra Milana Kujundžića zato što on nije zdravstveni sustav pripremio za izazove što ih donosi mogućnost zaraze COVID-om 19 tek opravdanje političke odluke. Vidi se da je premijer ispravno ocijenio globalni rizik, a novi ministar od prvog je dana organizirao tim najboljih hrvatskih stručnjaka koji se mogu suočiti s tim izazovom.

Većina građana vjerojatno vidi da su mjere što ih Stožer poduzima izrazito promišljene, ali balansirane. Taj je tim vrlo svjestan da će mjere trajati dugo, da će biti iscrpljujuće i za građane i za gospodarstvo, i ne povlači ih bez promišljanja. Mjere se donose "humanistički", promišljajući da one budu efikasne, ali da ne "zagorčavaju život" građanima više nego što je to potrebno.

Ugodna iznenađenja su to što se novi predsjednik Republike u krizi ponaša na najprimjereniji mogući način: jasno govori o tome da odgovornost i zaslugu za suočavanje s krizom snosi izvršna vlast, a svojim nastupima i potporom on joj dodatno potvrđuje legitimitet.

Trpe li zbog donesenih kriznih mjera Ustavom zajamčena prava građana?

- Sve mjere suočavanja s epidemijom ili pandemijom nužno zadiru u ljudska prava. Ograničavanje ljudskih prava, prema hrvatskom Ustavu (članak 17.), u slučaju rata ili ugroženosti prirodnom katastrofom, može se poduzeti isključivo uz suglasnost Sabora, i to dvotrećinskom većinom. Ako bi bilo nemoguće sazivanje Sabora, tada se takve mjere mogu poduzeti na prijedlog koji supotpisuju premijer i predsjednik Sabora, a potvrđuje ga predsjednik Republike. Za razliku od nekih drugih država, koje su zabranu okupljanja tumačile kao razlog da se njihov parlament ne može sastajati, Hrvatski sabor redovito zasjeda. Opozicija mora djelovati kao kontrola vlasti, a nastup većine opozicijskih zastupnika u prethodnih nekoliko dana, kojim su oni poduprli rad Vlade, ali bez bianco potpore svakom postupku, ono je što u ovakvim okolnostima opozicija mora raditi.

Ugodno je iznenađenje da smo se u ovoj krizi pokazali kao država koja je funkcionalnija nego što smo očekivali, da je postalo očito kako u sustavu imamo nekoliko "centara izvrsnosti" (ministar zdravstva, ministar unutarnjih poslova), i da je očito mnogo više kompetentnih ljudi u sustavu nego što nam se to prije krize činilo.

Nakon što ga je SDP bio pretekao, ponovo raste rejting HDZ-a, stranka "profitira" u krizi, a porastao je i rejting Plenkoviću. Što to pokazuje u onom političkom smislu, ali i kad je o percepciji javnosti, birača riječ?

- Posve je logično da premijeru raste potpora. Rasla bi mu i samo nakon unutarstranačkih izbora, ali, naravno, prije svega zbog odličnog rada onog dijela Vlade koji vodi politiku zaštite zdravlja i zaustavljanja epidemije. Usto, potres u Zagrebu je nesreća koja je prije svega pogodila lokalnu zajednicu, ali je dodatno otežala funkcioniranje cijele države. Pritom, zbog potpune nekompetentnosti lokalne (odnosno regionalne, jer Zagreb je županija) vlasti nacionalna je razina preuzela glavni teret suočavanja s popotresnom krizom. Najveći teret iznijeli su vatrogasci (dakle MUP), vojska, ali i tijela središnjih vlasti i Krizni stožer, jer dok su zagrebački gradonačelnik i njegov pročelnik za upravljanje u kriznim situacijama slali oprečne poruke građanima i povećavali njihovu zabrinutost i zbunjenost, središnja se vlast pobrinula za smještaj onih koji su ostali bez doma. Zbog lošeg funkcioniranja zagrebačkih vlasti, sve su snažniji pritisci da obnovu u Zagrebu, koja će slijediti i biti izrazito komplicirana i skupa, ne vodi gradska vlast, nego središnja država.

Sve to dokazuje kako je snažno poraslo povjerenje u institucije.

Kakav će na kraju biti politički učinak Vladina suočavanja s krizom, danas je nemoguće predvidjeti. Kako sada stvari stoje, potpora Vladi i najvećoj stranci vladajuće koalicije raste, a rast će i dalje ako Vlada nastavi biti ovako uspješna, i pogotovo ako joj ekonomske mjere za sprječavanje krize budu uspješne kao dosadašnja zdravstvena politika. To nije garancija za uspjeh na izborima. Vi ste na početku razgovora spomenuli Churchilla. On je bio sjajan krizni upravljač u ratu i ostao je jednom od najvažnijih britanskih povijesnih ličnosti. Ipak, nakon rata je Britancima bilo dosta politike odricanja, pa je Churchill nakon pobjede u ratu izgubio parlamentarne izbore.

S obzirom na niz kriznih mjera kojima se ograničavaju sloboda kretanja, okupljanja, kontakti..., puno je bure izazvao Vladin prijedlog dopuna Zakona o elektroničkim komunikacijama, koji će omogućiti nadzor lokacije mobitela. U pripremi je navodno i zakon koji bi suspendirao Zakon o radu?

- Mislim da treba slušati najvažnijeg živućeg hrvatskog ustavnog pravnika, profesora Branka Smerdela. Ograničenja sloboda su nužna u ovakvoj situaciji. Važno je da se ograničavanje prava i sloboda ne odvija bez kontrole, da Sabor zasjeda i provjerava Vladine politike. Suspenzije dijela Zakona o radu, kao i drastičan rebalans proračuna, kojim će se suspendirati neka prava zaposlenih u javnom sektoru i u javnoj administraciji, ekonomska su nužnost. Već sada zaposleni u malim i srednjim poduzećima i realnom sektoru snose golem teret ekonomskih posljedica zdravstvene krize, a pravi udar tek slijedi. Nemoguće je ostaviti postojeća prava zaposlenih u javnom sektoru i očekivati da javni sektor ne sudjeluje u snošenju krize. Fiskalno je to sasvim neodrživo. (D.J.)