Završio je treći tjedan nastave na daljinu, odnosno škole od kuće, koja se zbog krize izazvane koronavirusom prvi put u Hrvatskoj izvodi online. Budući da je situacija oko pandemije neizvjesna, još uvijek je nepoznato i hoće li se učenici i studenti uopće vratiti u klupe.

Naravno, kada smo suočeni s nečim nepoznatim i potpuno novim, rastu i nesigurnost te nervoza jer previše je nejasnoća. Odgovornost se zbog nesnalaženja prebacuje, posebice na društvenim mrežama, s učitelja/profesora na roditelje odnosno na učenike. Stoga je reagirala i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević. Upozorila je da vrednovanje i provjeravanje znanja u ovim okolnostima djeci ne bi trebalo dodatno otežavati situaciju, nego bi ono trebalo biti poticajno. Piše dalje, javili su joj se roditelji zbog problema preopterećenosti učenika. Odgovorili su joj prozvani učitelji upozorivši je “da uopće ne razumije kako ova nova škola funkcionira”. I doista, neprikladno je svu odgovornost svaljivati samo na nastavnike, jer obrazovanje i odgoj djece “problem” je svih sudionika u procesu, odnosno društva u cjelini. A i prosvjetarima je uostalom nastava na daljinu potpuna novost.

Nadalje, ono što se često zaboravlja jest da su ipak najvažniji učenici, čije su reakcije na novi oblik nastave različite. Od početnog entuzijazma, u kojemu su online nastavu shvatili kao nekakav model neplaniranih praznika, došli su do svjesnosti kako svoje zadatke i obveze moraju ispunjavati ma gdje god bili.

Tako se i osnovnoškolac Šimun požalio: “Na početku je bilo sve super zanimljivo, a sada je sve teže jer se sve duplo, ma troduplo, piše i rješava nego na normalnoj nastavi, a i po svojim prijateljima vidim da smo svi još malo zbunjeni i izgubljeni. Sve me ovo živcira i umoran sam već od svega, a ni roditelje se više ne usuđujem pilati jer su živčaniji od mene”, požalio se Šimun.

A ono problematično jest i ocjenjivanje. Naime, četiri su scenarija vrednovanja učenika u virtualnim učionicama o kojima Ministarstvo znanosti i obrazovanja razmišlja i nema rješenja – da se ocjene zaključe na temelju trenutačnog stanja u imeniku, da se uvedu državni ispiti, zatim usmena ispitivanja i, kao najvjerojatniji ili najmanje vjerojatan – da ocjenjivanja uopće ne bude. Zatim, termin održavanja državne mature već je prolongiran, a po svemu sudeći taj bi se ispit mogao pisati tek na jesen, što dovodi u pitanje i upise na fakultete.

Ipak, iako ozbiljni, svi ti problemi ujedno su i izazov, naročito u kontekstu reforme školstva, jer škole od kuće, takozvane dopisne, nisu već dugo, zbog mnogih razloga, nepoznanica u dijelovima pojedinih zemalja. Samo treba vremena...