Splitski glazbenik Elvis Sršen, umjetničkog imena NoA, krajem prošle godine predstavio je svoj debitantski album naslovljen “Iluzija”, koji je sastavljen od njegovih pjesama koje su nastajale godinama. Najveći dosadašnji uspjeh tog samoukog pjevača, multiinstrumentalista, aranžera, skladatelja, tekstopisca i producenta, duet je s Ivanom Kindl u pjesmi “Mi”, i suradnja s članovima pratećeg benda velikoga Princea - New Power Generation. U nastavku pročitajte što nam je NoA rekao o njegovim glazbenim utjecajima, koji mu je bio najgori dan u životu, zašto je odabrao ovaj naslov albuma, i čime se bavi u samoizolaciji.

Potječeš iz glazbene obitelji. Koliko je to utjecalo na tvoj životni put?

- Moj otac je bio bubnjar, stric je bio klavijaturist i pjevač, brat svira bubnjeve, a sestra pjeva. Rodica koja živi u Australiji, Adalita Sršen, tamo je megapopularna kao pjevačica i gitaristica rock-benda Magic Dirt. Tako da je glazba uz mene od rođenja.

Približi nam malo razdoblje prije nego što si se odlučio na rad na vlastitim pjesmama. U kojim si bendovima svirao, i čije ste stvari obrađivali?

- Svirao sam u bendu Kulturni jogurt, a još uvijek smo aktivni kad se skupimo. Svirali smo svašta. Ekatarina Velika, Dino Dvornik, Majke, Laufer, Led Zeppelin, Robben Ford, Santana, Red Hot Chili Peppers, James Brown, Bob Marley... Također sam nekoliko godina svirao bubnjeve u bendu Oz. Izdali smo i jedan album za Menart, a prije toga obrađivali smo uglavnom bendove s grunge scene. Nakon toga svirao sam i u bendu Libar, gdje smo, uz rad na autorskim stvarima, obrađivali Petera Gabriela, Depeche Mode, Simple Minds i slične bendove iz 80-ih godina prošloga stoljeća.

Preko kojih si izvođača otkrio i zaljubio se u funk i soul, i za koje izvođače smatraš da su presudno utjecali na tvoj glazbeni izričaj?

- Preko Princea. Nekako sam u isto vrijeme zavolio i Jamesa Browna i Dina Dvornika, ali Prince je najviše kriv (smijeh). Što se tiče utjecaja, uz sve do sada navedene dodao bih još i Songkillerse, Guns N’ Roses i Olivera Dragojevića. Svi su me oni generalno oblikovali.

Predstavi nam svoj prateći sastav Funkblasters.

- Ivica Bilić na bubnjevima, Kristijan Kordiš na bas-gitari, Damir Rakić na gitari, i Antea Žure kao prateći vokal. Ivica i Kristijan došli su zadnji u bend i uklopili se savršeno i na prijateljskoj razini i kao glazbenici. Mjesto basista i bubnjara inače je “vruće”, jer tu su prije bili stvarno top-glazbenici i također dobri prijatelji, a Ivica i Kristijan jako su se dobro uklopili “like a glove”. (smijeh) Jan Ivelić na bubnjevima koji i sad uleti na neke svirke kad se uspijemo iskombinirati, Luka Brodarić na bas-gitari, koji je na akademiji u Ljubljani, a prije njega bio je i Ante Jurinović, definitivno jedan od najbolji basista na ovim prostorima. S njim sam svirao zajedno još u Kulturnom jogurtu i Ozu.

Kako je došlo do suradnje s članovima New Power Generation?

- Kontaktirao sam Michaela Blanda preko Facebooka, on je izvrsno odreagirao i tako smo se virtualno sprijateljili. On me dalje spojio sa Sonnyjem Thompsonom i Tommyjem Barbarellom.

Sjećaš li se gdje si bio i kako si se osjećao kada si saznao da je Prince preminuo? Kada bi morao izabrati jedan njegov album kao tebi najdraži, koji bi to bio?

- Znam točno u stopu gdje sam bio, jer to mi je bio najgori dan u životu. Bio sam u Zagrebu na Rebru. Naime, taj dan je mome ocu potvrđen karcinom gušterače od koje je, nažalost, umro šest mjeseci poslije. Najdraži album mi je “The Gold Experience” iz 1995. godine.

Kako si zadovoljan svojim debitantskim albumom? Koliko je vremena prošlo od kada si snimio prvu pjesmu koja se našla na njemu do dana kada je objavljen?

- Pa, solidno sam zadovoljan, ali, evo, ovaj virus je zaustavio koncertnu promociju koja je trebala biti u Tvornici kulture. Nadam se da ćemo je uskoro i napraviti, čim ovo ludilo prestane. Između prve snimljene pjesme i izlaska albuma prošlo je otprilike pet godina.

Što simbolizira naslov albuma? Koja je ekipa radila na njemu?

- Simbolizira to da sam toliko dugo radio na albumu da mi je njegov izlazak i završetak došao nestvarno kao iluzija. (smijeh) A zapravo se u naslovnoj pjesmi govori o maštariji i strasti u savršenoj ljubavi kojoj se prepuštamo. Uh, lista suradnika je poduža. Jan Ivelić, Michael Bland, Ante Jurinović, Sonny Thompson, Luka Brodarić, Kristijan Kordiš, Tommy Barbarella, Miro Alduk, Vojan Koceić, Zoran Jaeger Jex, Damir Rakić, Mladen Baučić Baucho, Dražen Bogdanović, Mario Bočić, Miron Hauser, Antonio Geček, Danijel Curić, Ivana Kindl, Lea Mijatović, Petra Tyler, Antea Žure, Julijana Vujević, Lucija Pauk, Sonja Rogošić, Brankica Brodarić Jovanovski, Sanja Parmać Hrelec, Neda Parmać Klačar, Gospel Zbor Mihovil i Ana Žalac.

Smatraš li da ćeš se glazbom baviti do kraja života?

- Naravno. Glazba je za mene život. Moj DNK ispunjen je glazbom.

Čime se baviš u vremenu pandemije koronavirusa, i kakvi su planovi jednom kada se sve to smiri?

- U serijalu Living Room Sessions snimam obrade koje sam uvijek htio, a nisam nikada pronašao vremena za to. Također planiram snimati nove pjesme. Kada prođe pandemija za početak ću sjesti u auto i posjetiti svoju obitelj u dolini Neretve. Nakon toga otići ću do Splita i posjetiti junaka svog spota “Ritam ljubavi”, pa izgrliti i izljubiti redom sve prijatelje u Splitu i popiti kavu na Rivi i na Bačvicama. Prošetat ću po Marjanu i, naravno, otići do Poljuda, a za kraj ću skočiti u more! (smijeh)