Koronavirus djeluje kao protuotrov (virus na latinskom znači otrov), za suvremeni trend frenetične mobilnosti u bjesomučnoj potrazi za profitom i hedonističkim užicima. Kako to pokazuje munjevita propagacija virusa u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj, u Europi je najteže pravo na kretanje i užitke oduzeti potomcima Rimljana, konkvistadora i križara - kaže dr. sc. Sanja Vujačić, dopisnica iz Francuske te dodaje:

- Da u latinskim državama još uvijek vrijedi popularna metafora panem et circenses ("kruha i igara"), mogli su se uvjeriti stanovnici pariške šik četvrti (16. distrikt) u kojoj se nalazi stadion PSG-a. Unatoč tadašnjoj (11. ožujka) zabrani okupljanja više od 1000 osoba zbog opasnosti od širenja virusa te odigravanja nogometnih utakmica bez navijačkog korpusa, 3000 pariških ultraša (najžešćih navijača) svejedno je ishodilo dozvolu da ispred stadiona navija za svoj klub i, dakle, slobodno širi zarazu. A 14. ožujka, kada su bila zabranjena okupljanja više od 100 osoba, nekoliko stotina Žutih prsluka nije ishodilo dozvolu za tradicionalnu subotnju manifestaciju unatoč, čemu su prosvjedovali kako bi predsjedniku Macronu poručili da ih više od teške boleštine plaše teški krajevi mjeseca. Potom, samo dan prije proglašenja plana drastičnih mjera izolacije (stadij u koji Hrvatska sada ulazi), 15. ožujka, vlada je odlučila održati prvi krug lokalnih izbora, opet protivno mjerama predostrožnosti. Biračkim mjestima nije pristupilo između 50 i 56 % Francuza, ali je predsjednik svejedno odlučio potvrditi 30.000 - već u prvom krugu izabranih gradonačelnika, a odgoditi drugi krug, jednako kao i sve svoje tekuće reforme, uključujući najsporniju mirovinsku. Dakle, s obzirom na praktički dvogodišnje prosvjede protiv vladine politike koji su građane ionako blokirali u kretanju (poglavito štrajk transporta), može se reći da su se brojni Francuzi spasili. Jednostavnije im je raditi i živjeti pod izvanrednim mjerama (teleworking i online shooping), nego u redovnoj demokraciji, što ne umanjuje njihov strah od zaraze i neizvjesne budućnosti.

Kako obični ljudi reagiraju na krizu, na mjere koju uvode vlada i Macron, je li narod svjestan stanja?

- Francuski predsjednik na međunarodnoj razini, a francuski građani na nacionalnoj, prvi su prosvjedovali protiv manjkavosti sadašnjeg globalizacijskog modela te europskih i međunarodnih, civilnih i vojnih organizacija koje njime rukovode. Ponudili su i solucije koje ostali Europljani nisu niti odbili, niti prihvatili. U toj se regionalnoj i globalnoj status quo situaciji kriju korijeni nove ekonomske krize za koju se znalo da je neizbježna, jer se, od one posljednje na ovamo ništa bitno nije promijenilo. Nepoznati virus poznate nedostatke akcentuirao je, doveo do stadija makroekonomske katastrofe koja se jasno profilira na horizontu, ali i dalje nema inovativnih rješenja. Slavni ekonomist Nouriel Roubini, koji je predvidio krizu iz 2008., nije pogriješio ni s predviđanjem iduće za 2020. Ustvrdio je da će nova kriza biti ozbiljnija i duža od one iz 2008., jer će državni čelnici, s obzirom na to da je globalna razina zaduženosti država veća nego što je to bila prije zadnje krize, imati vezane ruke. Što bi bilo točno da nepredviđeni COVID-19 nije državnim čelnicima odriješio ruke, pa danas svjedočimo nikad prije viđenim planovima akcija za spašavanje realnog gospodarstva. Međutim, riječ je o prelijevanju iz šupljeg u prazno, jer će novo zaduživanje država radi kreditiranja tvrtki i građana svejedno trebati plaćati iz državnih proračuna koje puni realno gospodarstvo koje će biti iscrpljeno razdobljem potpunog zastoja i opterećeno novim kreditima. Zbog toga se u Francuskoj sve češće čuju razmišljanja prema kojima bi se COVID-19 mogao naći u funkciji dugoročnog osiromašenja država i njezinih građana za koje bi odgovornost snosio, iz daleke zemlje pristigao i nepoznat nam virus, a ne poznate nam domaće tridesetogodišnje politike deregulacija, privatizacija i povlačenja države iz brojnih područja socijalne skrbi radi nerazmjernog bogaćenja happy few.

Koliko vidimo i čujemo, i Francuska je zatvorila restorane, kafiće, škole i druge objekte koji nisu povezani s direktnom prodajom hrane ili lijekova... Koji je francuski plan borbe protiv socijalne i ekonomske krize?

- Na socijalnu i ekonomsku krizu francuski je predsjednik odgovorio konkretnim, odmah izvedivim snažnim mjerama: teleworking je zasad najbolja mjera za sve djelatnosti u kojima je to moguće, od onih tvrtki (uključujući obrtnike i udruge s uposlenicima) koje posegnu za postojećim dispozitivom za zbrinjavanje tehnološkog viška, pa su radnici parcijalno na burzi, a neovisno o tome kolika je plaća radnika (i onda kada je veća od minimalne plaće od 1200 eura), država preuzima njihovu obvezu plaćanja dijela naknade, odnosno preuzima obvezu isplate cijele naknade radnicima koji su privremeno ostali bez posla, tvrtke mogu prenijeti dospjele porezne obveze i one koje se odnose na socijalna davanja u razdoblje u kojem će biti u mogućnosti platiti ih, a tvrtke u situaciji nesolventnosti moći će zatražiti oprost duga. Kako bi se poduzećima osigurala kreditna potpora, Državna banka za investicije (BPI) garantirat će 90 % kredita koje banke odobre poduzetnicima. Cilj tih mjera je spriječiti poduzetnike da pristupe masovnim otkazima i pripremiti se za resetiranje gospodarstva.

Macron je najavio i veću mobilizaciju vojske, uvođenje novih restriktivnih mjera... Pretvara li se i Francuska, slično Italiji - u karantenu?

- Zbog eksponencijalnog rasta broja oboljelih (svaka četiri dana broj zaraženih se udvostručuje) i straha od "talijanskog scenarija", kolapsa zdravstvenog sustava, u službu oboljelih stavljeni su i vojni kapaciteti. Do 24. ožujka, u Francuskoj je koronavirus dijagnosticiran kod 22.300 osoba, a preminulo ih je 1100. Paralelno, u Italiji je samo toga dana koronavirus odnio 736 ljudskih života. Očekuje se daljnji rast broja zaraženih i umrlih, produžetak i pooštravanje mjera striktne izolacije, kao i oštrije sankcije za prebrojne kršitelje tih mjera. Iako je jasno da restriktivne mjere nisu solucija, nego problem koji treba riješiti znanost. A znanost ne priznaje hitne postupke. Tako je prije tri tjedna rezultate kliničkog ispitivanja, koje je pokrenuo pr. Didier Raoult, na 24 zaražena bolesnika i koje je smanjilo njihovo virusno opterećenje, kontestirao dio znanstvenika. Rasprava koja je uslijedila dovoljno je obećavajuća, pa bi francuski ministar zdravlja mogao odobriti kliničko ispitivanje i drugim bolnicama. Radi se o liječenju klorokvinom, lijekom koji se uobičajeno koristi protiv malarije, a pokazuje znakove učinkovitosti protiv koronavirusa, kako to pokazuju rezultati kineskog kliničkog ispitivanja. Paralelno, Institut Pasteur priprema cjepivo - derivat onoga za rubeolu.

Ukupno uzevši, je li Francuska dočekala spremno koronavirusnu pandemiju?

- Francuskoj su vladi i javnosti slabosti zdravstvenog sustava bile dobro poznate zahvaljujući gotovo dvogodišnjem štrajku njegovih djelatnika. Poglavito onih iz sektora hitne pomoći koji stanovništvu nisu uskraćivali medicinsku pomoć, nego vladajuće upozoravali da je premalo medicinskih sestara, a opremljenost državnih bolnica nezadovoljavajuća te da pacijentima nisu u stanju pružiti kvalitetu zdravstvene zaštite kakvu oni zaslužuju. Iz čega bi se mogao izvesti zaključak da Francuska nije spremno dočekala koronavirusnu pandemiju. Što je djelomice istinito. I takav nesavršen, francuski sustav javne zdravstvene zaštite jedan je od najpouzdanijih u svijetu, a koronavirusna kriza samo je potvrdila analizu francuskih zdravstvenih djelatnika u štrajku. Odnosno, razmišljanja prema kojima krivca za urušavanje javnog zdravstva treba tražiti u postupnom, tridesetogodišnjem prevođenju sveukupnog ljudskog djelovanja, pa tako i zdravstvene zaštite, u područje tržišta. Dakle, u prelasku na zdravstvo zamišljeno kao profitabilno trgovanje zdravljem.

Francuska je, uz Njemačku, glavna članica EU-a. Na tom EU planu, koliko će cijela ta zdravstvena kriza narušiti opću stabilnost, ekonomiju, financije...?

- Većina francuskih ekonomista, poput Christiana Golliera, direktora Visoke ekonomske škole u Toulouseu, tvrdi da je ekonomska kriza izazvana virusom COVID-19 potpuno novi šok koji će nesumnjivo natjerati zajednicu ekonomista da napišu novo poglavlje iz makroekonomije. U povijesti kriza do sada smo uglavnom poznavali šokove potražnje, s padom potrošnje ili investicija. Sada se susrećemo s golemim proizvodnim šokom: neće biti proizvedena brojna bogatstva zbog izolacije u kojoj žive građani i države, zbog zatvaranja tvornica, prekinutih lanaca opskrbe, itd.

Tradicionalne politike kratkoročno neće biti uspješne. U Francuskoj je moguća velika recesija, bez presedana u povijesti. Uloga države bit će da se zaduži kako bi financirala održanje svojih tvrtki. Gollier tvrdi: "Možemo očekivati da će francuski BDP pasti za 10 % do 20 %". Međutim, najviše će biti pogođena "gospodarstva iz magareće klupe", prepoznatljiva prema polarizaciji gospodarstva na samo nekoliko sektora, krizi obrazovnog sustava, nedovoljnoj zaposlenosti diplomiranih studenata, nenormalno visokoj stopi iseljavanja kvalificiranih radnika i institucijama koje su se odale korupciji.(D.J.)