Magazin
TEMA TJEDNA: KRIZNE MJERE I KARANTENA (I)

U ratu smo protiv virusa, to mora svima biti jasno!
Objavljeno 28. ožujka, 2020.
DANI OPASNOG ŽIVLJENJA: MORAMO SE PRILAGODITI SITUACIJI I BITI SVJESNI I VLASTITE ODGOVORNOSTI...

Jedno je sigurno - i nakon brojnih ratnih i drugih strahota, ni najstariji stanovnici vjerojatno se ne sjećaju sličnog stanja kakvo je u svijetu, pa i u Hrvatskoj, izazvala pojava do sada nepoznatog, smrtonosnog virusa COVID-19, nazvanog koronavirus, koji za sobom ostavlja nesagledive posljedice. Stoga se već mjesecima svijet bavi kriznim mjerama, dok je u brojnim zemljama uvedena i karantena. U Hrvatskoj je za sada više stotina oboljelih.

Interventnim i izvanrednim kriznim mjerama i potezima svakodnevno se bavi i preokupirana hrvatska Vlada s provedbenim Nacionalnim stožerom civilne zaštite kako bi zaštitila građane, ali i već dobrano uzdrmano gospodarstvo od sve većih posljedica pandemije za koju nitko ne može sa sigurnošću prognozirati koliko će trajati.

Stožer civilne zaštite obavještava javnost dva puta dnevno o najnovijim informacijama i uvedenim karantenskim mjerama ("crvenim zonama") te stanju na terenu. O svemu što je već poduzeto i što će se još morati činiti teško da bi stalo u prostor ovoga teksta, a i informacije se mijenjaju iz dana u dan. Dakako, javnost je sa svim time do u detalje već upoznata, ali sada je samo pitanje koliko se pridržavamo naredbi i naputaka kako bi posljedice ostale što manje i blaže.

Toga se dotakao i ministar zdravstva Vili Beroš, rekavši: "Loše je to što pojedinci ne poštuju pravila samoizolacije i što određeni ljudi ne poštuju uputstva Stožera civilne zaštite. Upute omogućavaju da se epidemija ne širi nekontrolirano. Dok se ne poštuju pravila, postoji mogućnost nekontroliranog širenja, što je loše. Kao građanin, liječnik i ministar više ne molim i ne apeliram, nego zahtijevam da svi građani poštuju upute", rekao je Beroš.

SVE RIGOROZNIJE
I ministar unutarnjih poslova, ujedno i načelnik Stožera civilne zaštite Davor Božinović potvrdio je te navode, a njegove riječi valja ponoviti i upamtiti: "Sad postaje glavni problem pridržavanje svih građana onih odluka koje donosi Stožer. Ako bi se svi dragovoljno pridržavali, temeljeno na vlastitom odnosu, svijesti i savjesti, ne bi bilo potrebe za drastičnijim mjerama. Činjenice pokazuju drugo. Manjina, ali dovoljna manjina, može predstavljati opasnost. Mi ćemo donositi sve restriktivnije odredbe i odluke, koje su rigoroznije i koje će se morati provesti. Policija će voditi računa o tome kako se provode i reagirati gdje vidi da provedba nije kako je propisana", upozorio je još jednom ministar Božinović.

Još jedan njegov apel treba ponoviti da bi se konačno shvatila ozbiljnost situacije, a na koju još mnogi ne obraćaju pozornost i ne pridržavaju se kriznih mjera: "Životi će nam se sve više mijenjati i odvijati u zatvorenim prostorima, jer to se iz prakse zemalja koje su bile na prvoj crti žarišta epidemije pokazalo kao mjera koja je nužna. Dakle, naše odluke polaze od temeljne činjenice: Ljudi, ostanite doma. Ne izlazite iz kuća. Osim onih koji moraju na posao, a odredili smo koji su to koji moraju. Ostali građani mogu do dućana, vratiti se doma, do bolnice i vratiti se doma. Svi poslodavci i radnici moraju se organizirati tako da se maksimalno poštuju higijenske mjere i socijalna distanca. Ne prilazite jedni drugima. Ili dva metra, ili će vas policija upozoravati, a ako treba i kažnjavati", jasan je i odlučan Božinović.

- Zapravo, mi na neki način zatvaramo sve javne površine. Ne možemo ih fizički zatvoriti, ali nećemo dopustiti okupljanje ljudi na javnim površinama, trgovima, parkovima, rivama, osim tamo gdje postoji nužnost (službena osoba ili ako netko živi u tom dijelu, pa mora u dućan). Sve kako bi se spriječila mogućnost da se ljudi grupiraju. Stožer će kao i do sada zasjedati stalno, donositi nove odluke ovisno o tome kako se budu svi građani RH i poslovni subjekti odnosili, naše odluke bit će na taj način i izbalansirane. Već sada je jasno da će biti sve rigoroznije i strože, jer je to naša odgovornost - zaključio je Božinović.

Podsjetimo, tijekom vremena obustavljen je međugradski autobusni i željeznički te gradski javni prijevoz, a od 19. ožujka zatvorene su škole, autoškole i kafići, kina, muzeji, frizeri, trgovine koje ne prodaju hranu i higijenske potrepštine. Zabranjen je i rad svim tržnicama, a građanima se zabranjuje napuštanje mjesta prebivališta. Otkazana su i sva javna okupljanja, sportska natjecanja, vjerska okupljanja... Poslodavci su dužni organizirati rad od kuće, organizirati telekonferencije, otkazati službena putovanja, zabraniti dolazak na posao radnicima koji boluju od akutnih respiratornih bolesti. Zato se ovim mjerama zatvaraju djelatnosti u kojima je više osoba u bliskom kontaktu te se zabranjuje okupljanje više od pet osoba.

BIT ĆE TEŠKO
Da situaciju treba shvatiti krajnje ozbiljno, svakodnevno apelira i ravnateljica Infektivne klinike "Dr. Fran Mihaljević" Alemka Markotić, jedna od ključnih stručnih osoba zaduženih za zdravstvene reakcije protiv širenja pandemije: "Vrijeme je da se uozbiljimo i shvatimo da se ovo ne događa drugima, nego nama, da ne gledamo film, nego živimo u stvarnosti gdje će biti povećan broj slučajeva ako se ne ponašamo u skladu s pravilima... Ako želimo korona party, imat ćemo korona party, ali mislim da ne želimo. Stariji i rizični, bolesni, ili oni koji imaju genetsku predispoziciju za teži oblik bolesti, završit će teško bolesni, na respiratoru, a možda i s nekim posljedicama. Mislim da ni to ne želimo", rekla je Markotić te dodala:

- Na naplatu dolaze skijanja i nejavljanja, neizolacije. Dobar dio ljudi zaštitio je svoje bližnje, ali neki nisu. Oni s blagim simptomima i koji misle da bi mogli imati koronavirus, da su bili u kontaktu, trebaju se javiti prvo telefonom svom liječniku i dogovoriti se ima li potrebe za pregledom. Ako ima potrebe doći će u dom zdravlja, pregledati se, uzet će se bris koji će biti poslan u nastavni zavod. Osoba treba biti u samoizolaciji do nalaza: ako je pozitivan, dalje će se odlučiti mora li biti u bolnici ili ne. U bolnici će moći biti samo teži slučajevi, blaži ne. Oni će morati naći mogućnost da se samoizoliraju u svojim domovima. Ako to ne mogu, za njih se rade druga rješenja. Bitno je da, ako se nalazite u bolnici pa ste se iznenada sjetili da ste bili s nekim u kontaktu tko je putovao, trebate to reći. Već ste zbrinuti, nema potrebe da vas se šalje u zaraznu odmah. Bit ćete izolirani, zbrinuti, uzet će se bris, ako je pozitivan idete u zaraznu na liječenje. Sada i ljekarne imaju podatak koji su u samoizolaciji, to se odmah pokaže te kada taj da zdravstvenu knjižicu i generira se prijava, bit će sankcioniran - rekla je Markotić.

I predsjednik Vlade Andrej Plenković svakodnevno se obraća javnosti te apelira na odgovornost i ozbiljnost. I njegove riječi treba opetovano ponavljati kako bi svi konačno shvatili u kakvom se teškom kriznom stanju nalazimo. Premijer poručuje, po tko zna koji put, kako svi trebamo biti svjesni da pandemija koronavirusa naglo mijenja svakodnevni život, da će idući dani, tjedni, a možda i mjeseci pred nama biti teški, no da moramo poduzeti sve, uvodeći i radikalne mjere, da bude što manje izgubljenih života... "Borba protiv koronavirusa s kojom se danas suočavamo najveća je kriza od Domovinskog rata i najveći izazov za sve nas. Kao i tada, to zahtijeva naše jedinstvo, odgovornost i pribranost, jer samo tako svi zajedno prevladat ćemo ovu nedaću... Zdravlje našeg gospodarstva drugi je naš prioritet. Već sada znamo da će epidemija koronavirusa imati značajne posljedice na naše gospodarstvo, osobito za promet, turizam i ugostiteljstvo... Zbog toga je Vlada donijela paket od 63 mjere - vrijedan više od 30 milijardi kuna - kojima je cilj očuvati radna mjesta i likvidnost poduzeća", izjavio je premijer.

Predsjednik Republike Zoran Milanović također se obratio u svezi s aktualnom situacijom, a i inače je u kontaktu s premijerom i Vladom. "Mislim da do sada nije napravljena ni jedna pogreška, to jesu pravi potezi", između ostaloga, izjavio je predsjednik.

Inače, prema podacima iz Italije, čak 40 % osoba nije se i ne pridržava se propisanih mjera, a kineska iskustva pokazuju da je pridržavanje mjera iznimno važno da bismo spriječili širenje virusa. U tjednima ili mjesecima koji su pred nama moramo se prilagoditi situaciji i naučiti se živjeti s ugrozom od virusa pod stalnom paskom Nacionalnog stožera civilne zaštite. O prihvaćanju takvog stanja, poštivanju odluka, njihovom provođenju i pridržavanju hitnih mjera zaštite, ovisi ne samo funkcioniranje države, svih institucija i svih subjekata, nego i naš vlastiti život, ali i život nama najbližih. Naravno, sama riječ karantena ne zvuči nimalo ugodno, izazivajući i strah i paniku. No, ona je opravdana mjera za zaštitu ljudi i sprječavanje većih posljedica zaraze. Ujedno znači veću odgovornost prema drugima, naročito starijima od 65 godina, kroničnim bolesnicima i svim nemoćnima. Dakle, karantena nije bauk, nije zatvor, nije logor, nego jedino efikasno riješenje kojim se priječi masovno širenje zaraze.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Što li je sljedeće?
Nakon što su seizmolozi već godinama predviđali da bi Zagreb mogao pogoditi razoran potres, to se i dogodilo. Potres od 5,5 stupnjeva prema Richteru, koji je u ponedjeljak ujutro uzdrmao glavni grad Hrvatske, bio je snažan i iza sebe ostavio jedan izgubljeni mladi život, više desetaka teško ozljeđenih građana, ali i nesagledivu materijalnu štetu. Nije ni da snijeg u proljeće već nismo vidjeli, ali ovih dana svega ružnoga i iznenadnoga previše je. Korona, potres, izolacija, puše vjetar, pada snijeg..., što li je sljedeće, pitaju se mnogi.

SEAD ALIĆ

LUDNICA BEZ NAVODNIKA

 

Zemlja odavno nije u središtu svemira. Sunce se prestalo okretati oko Zemlje. Ni ljudski se razum nije baš proslavio u odnosu prema podsvjesnim strukturama ljudskoga bića. Egocentrizam je kroz povijest gubio bitku za bitkom. Da bi opstao, kamuflirao se u imperijalizme, nacionalizme, europocentrizme, kolonijalizme i neokolonijalizme. Izmislio je ideju napretka kao krinku za skrivanje dobro uloženog - opljačkanog blaga ‘neciviliziranih‘ naroda. Konačno, kamuflirao se u ideju demokracije jer je shvatio da je pljačkati najjednostavnije ako se to radi u ime demokracije, odnosno njezina uvođenja u ‘necivilizirani‘ dio svijeta.

DIREKTORI SVEMIRA
To, naravno, svi znaju, ali malo će se tko tome suprotstaviti. Represivni sustavi tako su dobro pozatvarali sve kanale komuniciranja, razvili suptilne metode eutanaziranja, ismijavanja, marginaliziranja bilo kakve ozbiljne kritičke misli koja bi sustav laži i manipuliranja, pa i našeg ljudskog licemjerja, stavila u pitanje.

I onda se pojavi virus koji nas pozatvara u nas same i da nam vremena razmisliti o svemu: sebi, sustavu vrijednosti u kojemu živimo, lažnoj demokraciji, vlastitoj osuđenosti na prestiž, nadmetanje, gaženje svih koji su na putu do uspjeha. Da nam vremena upoznati strance s kojima živimo u istim kućama ili stanovima... Odjednom nevažnim postaje sve ono za što bismo se kleli da bez toga ne bismo mogli živjeti. Sport je stao. Medijske zvijezde polako se gase. Više se ne možemo hvaliti jedni drugima kako smo bili na nekom religijskom obredu, koncertu svjetske zvijezde, kako smo na putu po svjetskim turističkim destinacijama, kako uživamo na nekom kruzeru...

Cijelog smo života bježali od sebe, zalijetali se u nogometnu, navijačku, političku, nacionalnu, religijsku masu, a sada nas jedan poluživi virus osudi na nas same. Kako izdržati? Mi smo naučili na nogometne ‘ludnice‘, na ‘ludnice‘ navijačkih strasti. Naviknuli smo na ‘ludnice‘ koncerata, tuluma, dočeka pobjednika... ali na ‘ludnicu‘ sučeljavanja s vlastitom samoćom nismo. Ako nas to ne odvede u ludnicu bez navodnika - bit će spasa za ljudski rod.

Ima neka tajna veza između Baconove sugestije kako razumu nisu potrebna krila nego olovni utezi i naizgled čudne činjenice da nam ponekad bolesti i nesreće mogu donijeti najveće pomake u samospoznaji i razumijevanju bitnoga. Zdravi i prepuni snage nerijetko ulijećemo u nevažno, nametnuto i stereotipno. Čini nam se da upravljamo zbivanjima, čak i onda kada zavedeni i izmanipulirani medijima, samo izvršavamo nečiji, medijima suptilno nametnut program.

Trenutna nam situacija pak govori da bi umjesto nas ‘velikih‘ o našim sudbinama mogli odlučivati mali sićušni virusi. Indikativno je da bi oni, balansirajući negdje između života i smrti, mogli odlučivati o životu ili smrti nas, roda koji je sebe samoproglasio ili u najmanju ruku sebe osjeća - središtem svemira.

No život nas ponovno upozorava da baš i nismo tako visoko na ljestvici života i da svaki pokušaj traženja ekskluzivnosti za vlastitu poziciju može završiti kobno. Danas se pokazuje kako moramo postati svjesni da s ‘dužnim poštovanjem‘ moramo uvažiti zahtjeve nevidljivih virusa koji ne poznaju granice, spol, rod, boju kože, svjetonazor, religijsku ili bilo kakvu drugu opredijeljenost. Ironično ‘čeznemo‘ za vremenima kad smo se svađali oko ustaša i četnika. Polako ali sigurno počinjemo shvaćati koliko je život veći od naših podjela i koliko smo mi ‘veliki‘ zapravo mali u odnosu na ono toliko malo da je nevidljivo.

Postoji gotovo bezbroj razina razumijevanja pandemije, njezinih izvora, načina širenja, utjecaja na ljudski rod. Facebook je suvremena enciklopedija asocijacija koje ljudima padaju na pamet dok pokušavaju razumjeti što im se događa. Umjesto sistematiziranja ozbiljnih i neozbiljnih, duhovitih ili glupih, bahatih ili religijskim pozivima obojenih pristupa, ja bih iz filozofsko-socijalnog aspekta pokušao razumjeti konzekvence, jer su one indikativne za novi vrijednosni poredak u svijetu.

Činjenica je, naime, da jedan mali virus stavlja danas u pitanje sve vidljivo čime smo površinu Zemlje zarobili. To čak ne mora biti namjera virusa (bez obzira na to je li proizveden u laboratoriju, je li mutirao ili je poslan od univerzalne nadnaravne sile za koju je čovjek pronašao ime Bog). Za virus ne postoje granice, a sve se prepreke čine samo sredstvima odgađanja vremena kada će milijarde tih sićušnih mrtvo-živih bića postati dio nas i odlučivati tko će preživjeti.

Ni jedna socijalna misao, uključujući i Marxovu, nije riječima uspjela uvjeriti ljude da jesu ili da bi trebali biti jednaki. Nema dovoljno snažne riječi koja bi dovoljno glasno upozorila da moramo tragati za oblicima jednakosti i vlastite samorealizacije koja je istinski moguća samo u svijetu u kojemu je jedan čovjek drugome – bogatstvo. A mali nevidljivi virus tjera nas svakodnevno na svijest o toj nužnoj jednakosti i nužnosti traganja za načinima pomoću kojih bismo do te jednakosti došli.

Primjerice, naciji koja želi biti najveća i prva - virus bi uskoro mogao pokazati da je sustav zdravstva u kojemu se ne brinemo o svima nego samo o onima koji imaju novac - šuplji sir kroz koji će virusi projuriti s lakoćom. Ako se ne brinemo o svima, kako ćemo se zaštititi od virusa koji ne bira prijenosnike? Koju to granicu virus neće proći i koji to novac može izolirati svoje vlasnike od ostatka svijeta? Ironično pitanje za sustav koji ne želi svima pružiti zaštitu moglo bi biti: Zar se oružjem može obraniti od onoga što je nevidljivo?

SVI SMO JEDNAKI
Paradoks američke demokracije, odnosno mediokracije (trgovačkog prava kupovanja glasova posredovanjem masmedija) u tome je što bahatost jednog demokratski ustoličenog vladara može pobiti veliki dio populacije koja je tu bahatost dovela na vlast. Oružje neće onemogućiti ljudske kontakte bez obzira na izolacije, dostave dronovima ili gomilanja oružja u podrumima.

Nepromišljenost vladara dovodi do najvišeg stupnja infodemije, bolesti medija koji (vrlo često vezani korporacijskim interesima s politikom) mogu širiti različite, pojavne oblike te bahatosti populaciji koju treba umiriti. No svijest o nezaustavljivom gotovo karakteru onog nevidljivoga, koje stavljajući u pitanje sustav zdravstva ne samo jedne nacije, upozorava nas na neodrživost ljudskog svijeta ako je on okrenut uspostavljanju razlika među ljudima, a ne uspostavljanju ravnopravnosti, sljepoći za umiranja gladnih u svijetu i ‘pravom na osvetu‘ za svakog ubijenog svog čovjeka, pravom na kolonijalno i neokolonijalno siromašenje trećega svijeta i kažnjavanje tog istog svijeta ratovima i sankcijama ako se pobuni.

Filozofi interpretiraju svijet, ali bi ga učinkovitije od filozofskih konstrukcija mogao uskoro promijeniti sićušni i nevidljivi – virus. A ako i pripitomimo ovaj virus, prije ili kasnije, uz današnji sustav vrijednosti u svijetu – pojavit će se novi, vjerojatno još razorniji.

Piše: Sead ALIĆ
GORDANA VILOVIĆ

VEĆINA MEDIJA IZVJEŠTAVA PROFESIONALNO

 

S obzirom na to da smo više od mjesec dana izravno suočeni s pandemijom koronavirusa, da prokomentira medijsku prezentaciju situacije, novinarsku odgovornost prema stanju u zemlji i svijetu, i općenito komunikaciju prema javnosti - zamolili smo prof. dr. sc. Gordanu Vilović, sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Kako ocjenjujete medijsko izvještavanje o pandemiji i kriznom stanju u kojem smo se našli?

- Gledajući različite televizije i čitajući klasične medije, rekla bih da je velika većina novinara obavila svoj zadatak najbolje što je mogla. Doduše, bilo je tu lutanja, pa i nesnalaženja i stručnjaka koji su, vjerojatno, u želji da smanje rast panike i sami podcijenili do kakvih će se razmjera razviti ova pandemija na cijelom našem planetu, a ne samo u granicama Hrvatske. U cijeloj toj priči dosljedni su bili stručnjaci (profesorica Markotić, docent Krunoslav Capak, dr. sc. Bernard Kaić), i ministar Vili Beroš, koji su od samog početka uvijek jedno te isto kazivali i upozoravali na moguće scenarije razvoja zaraze i kako ih spriječiti, umanjiti…. Oni su, zapravo, bili ti koji su davali osnovni ton medijskom izvještavanju. Na sva su pitanja odgovarali kratko, zapravo jezgrovito, nisu gubili živce i cijelo vrijeme upućuju na činjenicu da smo mi građani (ali, disciplinirani!) u stanju pomoći da žrtava bude što manje. Rekla bih da u vrlo teškim prilikama novinari, baš poput svih službi koje su u punom pogonu, rade dobar posao. Informiraju javnost u skladu s najboljom tradicijom profesionalnog novinarstva. Novinari se ponašaju krajnje odgovorno, baš onako kako ovako ozbiljna situacija zahtijeva.

LAŽNE VIJESTI
Dojam je da su tiskani mediji odgovorniji nego oni elektronski, gdje na raznim portalima mnogo toga zvuči kao puki senzacionalizam krcat lažnim vijestima, dezinformacijama. Vaš komentar?

- Nije ništa neobično da se na nekim portalima koji i do sada nisu pokazivali neku posebnu vjerodostojnost, a prečesto koriste izvore koje ne možemo identificirati, nastavili raditi tako i dalje. Ovakva vremena baš tome pogoduju. Jasno je da je koronavirus u žarištu interesa javnosti, a ta se bjelodana činjenica kod neodgovornih urednika, ili ljudi koji stoje iza tih portala, stavlja na kartu nadnaravnog, senzacionalnog, novih lijekova, čudesnih načina izlječenja… Ono što je mene posebno pogodilo to su lažne vijesti koje su se pojavile na društvenim mrežama i brzinom svjetlosti proširile se kod svih korisnika, i onih koji nisu korisnici društvenih mreža. Primjerice, neka anonimna žena snima svoj apel o tome što će se dogoditi za dva dana u Zagrebu, a druga se žena nakon potresa u Zagrebu smrzava na cesti, jer je putem (opet!) društvenih mreža dojavljeno da novi jaki potres slijedi za sat vremena. Mogu razumjeti da je bolesnika i zločestih ljudi svuda oko nas i da valjda uživaju ako svojim postovima šire paniku, međutim, ne mogu shvatiti kada obrazovani ljudi sudjeluju u širenju različitih zastrašujućih audiozapisa za koje ne znaju tko im je poslao i zašto. Bez obzira na to koliko ste čvrsti kao osoba, ako vam u nedjelju navečer dobronamjerni kolega pošalje dva audiozapisa o kataklizmi koju će izazvati koronavirus, a ne kaže, pritom, tko to kaže, ne možete ostati ravnodušni. Dezinformacije nikome dobroga ne donose, ali smatram da nisu potrebne ako smo okruženi stručnjacima koji imaju svoja imena i prezimena i svaki dan, više puta i gledamo i slušamo. I što je najvažnije, vjerujemo im.

VJERUJEMO STRUČNJACIMA
Ukupno uzevši, koliko je u cijeloj ovoj zdravstvenoj krizi važna pravilna i pravodobna informacija, komunikacija i obavještavanje? S tim u vezi, kako ocijeniti rad Kriznog stožera civilne zaštite RH, ministra Beroša, ministra Božinovića, premijera Plenkovića, epidemiologa?

- Upravo sam to rekla sada - mi vjerujemo ljudima koji nam svaki dan daju aktualne informacije. Na konferencijama za medije nema škakljivih pitanja, nema pokušaja da se dobije ono još nešto što nije možebitno rečeno. Za ljude koji upravljaju krizom, na čelu s ministrom Berošem, glavni smjer je reći razumljivim i jednostavnim riječima sve bitno – i loše i dobro. To novinari prepoznaju, pa na konferencijama za novinare nema nikada pitanja iznenađenja. Na sva se pitanja odgovara, a često su sudionici tih konferencija, u svojim istupima izgovarali i soundby te rečenice koje prenose novinari u svojim izvještajima, a mi građani ih pamtimo. U tom smislu profesorica Alemka Markotić ostat će upamćena po načinu kako uspoređuje one neodgovorne ljude koji su možda zaraženi, a šetaju se slobodno unaokolo. Ovako, skupina ljudi za teška vremena, rekla bih, zasigurno je utjecala i na druge visoke državne dužnosnike i općenito na razumijevanje važnosti točne i pravodobne informacije od interesa za javnost.

Dojma sam da su ove svakodnevne konferencije za medije pokazale kako ni jedan društveni medij ne može zamijeniti kratka stručna pojašnjenja i činjenične podatke o onome što nam je svima važno, kad ih izgovaraju ljudi kojima vjerujemo. K tome, profesionalno je novinarstvo to prepoznalo. (D.J.)
Najčitanije iz rubrike