Desetci karantena uspostavljeni su diljem svijeta u pokušaju sprječavanja širenja koronavirusa, no slabo je poznato da je ova metoda razdvajanja zaraženih ljudi, životinja i robe od ostatka populacije nastala u srednjovjekovnom Dubrovniku.

Podsjetimo, epidemija koronavirusa izbila je u prosincu na jednoj tržnici u kineskom gradu Wuhanu. Još je u siječnju grad od 11 milijuna ljudi pretvoren u golemu karantenu, zajedno s još nekoliko višemilijunskih gradova u provinciji Hubei. No virus se počeo širiti svijetom, pa su države organizirale karantene u izdvojenim objektima za svoje državljane koji su se vratili iz Kine i tako redom, pa i u Hrvatskoj. No takav način zaštite od zaraznih bolesti seže još u 14. stoljeće, kada je pandemija kuge poharala Europu. Posebno teško stanje bilo je baš u Italiji, no u jednom je gradu na istočnoj obali Jadrana tada prvi put primijenjen postupak odvajanja osoba, životinja i predmeta za koje se sumnja da su zaraženi.

“Dubrovnik je bio prvi grad u svijetu koji je 1377. godine uveo karantenu bez prekida trgovine. Venecija je nešto prije uvela potpuno zatvaranje trgovine, no to nije karantena. Nitko tko je dolazio iz zaraženih područja nije smio ući u Dubrovnik, a da ne provede isprva 30 dana (trentina) na otoku, obližnjem Mrkanu ili u Cavtatu. Poslije je izolacija produljena na 40 dana, pa je tek tada uveden naziv karantena. Karantenski su se lazareti na dubrovačkom području usavršavali; u 15. stoljeću sagrađen je lazaret na Dančama, a tijekom 18. stoljeća sagrađen je suvremeni lazaret na Pločama”, potvrdila je Stela Fatović-Ferenčić, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU-a.

Dubrovački su primjer slijedili i ostali gradovi, a karantena je od 15. stoljeća postala uobičajena mjera zaštite. Osim karantena u Dubrovniku, Mlečani su 1581. uspostavili karantenski sustav sa sjedištem u Splitu, a tek je nakon toga sanitarni kordon Vojne krajine pod austrougarskom upravom slijedio taj primjer. Poslije su suvremene metode zaštite od zaraznih bolesti istisnule karantene iz upotrebe, piše Dubrovački dnevnik.

“To su zapravo bile jedine racionalne mjere s pomoću kojih su se gradovi, pogotovo oni koji su razvijali trgovinu, mogli štititi od zaraza. Treba imati na umu da u to doba još nemamo antibiotike. Dakle, ništa nije učinkovito protiv zaraznih bolesti, osim izolacije. Naravno da karantena ne uspijeva u punoj mjeri - ali ipak je mogla donekle štititi - uostalom, nisu imali ništa drugo”, rekla je Fatović-Ferenčić.

Profesorica je istaknula kako su se karantenske mjere provodile od pandemije kuge 1348. godine pa sve do 19. stoljeća i epidemija kolere. Zbog širenja bolesti, kazne za bijeg iz karantene bile su stroge, a često su uključivale i smrtnu kaznu. Tijekom 40-dnevnog boravka, opisala je Fatović-Ferenčić, potencijalno zaraženi ljudi i roba dezinficirali su se kađenjem, dimljenjem i paljenjem. U tome im je najviše pomagao ocat, najstarije dezinfekcijsko sredstvo.

Unatoč dugoj povijesti i suvremenim metodama suzbijanja epidemije, karantene su opstale i do danas. Protiv nekih pošasti 20. stoljeća moglo se boriti jedino karantenom. Španjolska gripa je u dvije godine izbrisala između 50 i 100 milijuna života. Dovela je do stvaranja masovnih karantena i izolacija te zatvaranja škola u Europi i zabrane javnih okupljanja u SAD-u.

No i u novom se tisućljeću protiv epidemija države bore već provjerenim metodama.

SARS, bolest slična novom koronavirusu, godine 2003. posijao je paniku diljem svijeta. Naime, u nekoliko se tjedana virus proširio iz kineske provincije Guangdong u 37 zemalja te odnio između 800 i 8000 života. Karantene su tada, među ostalim, otvorene u Torontu i Pekingu. Zapadnoafričke zemlje - Gvineja, Sijera Leone i Liberija - suočile su se 2014. i 2015. s epidemijom ebole i unatoč nastojanjima stvaranja karantena, one su bile kratkotrajne i, prema mišljenju Liječnika bez granica, nedovoljne. To je dovelo do smrti 11.000 od ukupno 28.000 zaraženih ljudi.

’’Danas karantene služe u situacijama izbijanja pojave nepoznatih virusa. “Karantenske mjere i danas se provode, naravno na osuvremenjeni način, kao što se vidi i kod epidemije s koronavirusom, ali je težište suvremene medicine na borbi s uzročnicima pojedinih bolesti. S nepoznatim je virusima ta borba komplicirana jer tek treba pronaći sredstva za njihovo suzbijanje i lijekove za liječenje bolesti koje oni prouzrokuju. Za to vrijeme karantenske mjere imaju veliku važnost”, zaključila je profesorica Fatović-Ferenčić.