Magazin
CRKVE I KORONA

Pravoslavci više riskiraju od zaraze zbog pričesti
Objavljeno 28. ožujka, 2020.

Nevjerojatno koliko je epidemija koronavirusa uspjela ugroziti naš način života, stjeravši civilizaciju kojom se dičimo u kut. Odjednom je zaustavljen sav javni život, kultura se svela na gledanje televizije, gotovo nitko ne izlazi na ulicu, a tvornice gase svoje pogone. Slijedom strogih pravila o izbjegavanju javnih okupljanja zatvorene su i crkve, džamije i sinagoge.

Svi su više-manje složni da se ovoj strašnoj pošasti može suprotstaviti samo dosljednim poštivanjem pravila koja su nametnule političke i javnozdravstvene vlasti. Za nadati se da česta uporaba pojmova kao što su tzv. socijalna distanca, samoizolacija i karantena neće izazvati veće posljedice na naše psihološko stanje. Vjerske zajednice zadužene za duhovnu utjehu uglavnom su shvatile svoju ulogu u kataklizmi kroz koju prolazi ljudsko društvo u borbi s biološkim agresorom, što je svijet podsjetilo na strašno iskustvo kuge i španjolske gripe.

GRIPOZNI PAPA
Da kraj borbe s koronavirusom baš i nije blizu govori i vatikanska odluka kako papa Franjo neće predvoditi javne obrede na Cvjetnicu, tijekom Velikog tjedna uključujući i tradicionalni križni put u rimskom Koloseju te Vazmeno bdijenje kao i na sam Uskrs. Mediji su to protumačili kao potez bez presedana u novijoj povijesti. Treba podsjetiti da je riječ o najvećem kršćanskom blagdanu kojemu prethodi prilično zgusnuti liturgijski raspored Velikog tjedna. Gripozni Papa već je otkazao opće audijencije i nedjeljne Angeluse. Ubrzo je stigla i dopuna u vidu dekreta Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu u kome se kaže da se svete mise i ostali obredi od Cvjetnice do Uskrsa svuda gdje postoje ograničenja državnih ili crkvenih vlasti mogu slaviti bez nazočnosti vjernika. Ova odluka otvara mogućnost prijenosa svetih misa putem televizije i interneta. Spomenuto stajalište Katoličke Crkve i ne čudi s obzirom na činjenicu da je upravo Italija postala epicentar epidemije koronavirusa.Ipak najsablažnjiviji dio vijesti koju je prenijela Informativna katolička agencija jest onaj u kome se kaže da "unatoč pandemiji koronavirusa Sveta Stolica neće odgađati datum svetkovine Uskrsa koji ostaje 12. travnja".

Zvuči nevjerojatno da je uopće moguće žonglirati s nadnevcima u katoličkom kalendaru i tako odstupiti od strogih pravila donesenih teškom mukom i uz brojne prijepore još na Nicejskom crkvenom saboru daleke 325. godine nakon Krista. Svaka druga odluka koja bi odudarala od tisućljetne tradicije (zar nije česta poštapalica u Vatikanu: "pensiamo in secoli"?) izazvala bi zbrku i nevjericu ne samo unutar Katoličke Crkve nego i unutar kršćanske ekumene pa čak i sekularnog svijeta, a najveću korist izvukle bi kojekakve milenarističke sljedbe koje bi tim činom mogle mahati u svoju korist.

Da nije vrag odnio šalu svjedoči i ponašanje drugih vjerskih zajednica. Saudijska Arabija je naredila zatvaranje svetih gradova Meke i Medine zabranivši ranije ovoga mjeseca i tradicionalno hodočašće umru, a ne prestane li ugroza od koronavirusa u pitanju je i ovogodišnji hadžiluk. Islamska zajednica u Hrvatskoj obustavila je obavljanje obreda u džamijama i mesdžidima (dnevni namaz, džuma namaz petkom) za sve "džematlije i džematlijke" (vjernike) upućujući ih da mole u svojim domovima. Slična vijest stigla je i iz Jeruzalema gdje je uprava zadužena za Zid plača (Zapadni zid) zatražila od vjernika da ne ljube kamenje tog najsvetijeg mjesta u judaizmu kako bi se spriječilo širenje zaraze. Sinagoge diljem svijeta su zatvorene, a izdana je preporuka da se proslave "bar micva" priređuju sa što manje uzvanika što, budimo iskreni, i nije pravi put da se izbjegne širenje koronavirusa.

Čini se da su skoro svi shvatili kako je važno štiti se od pandemije, naročito nakon što se još prije mjesec dana proširila vijest iz Južne Koreje o tome kako je jedna starija žena zarazila pedesetak članova jedne tamošnje egzotične vjerske zajednice što je u tome trenutku bila polovica svih zaraženih ljudi u zemlji. No, određeni nesporazumi pojavili su se među pravoslavcima. Dovoljno je pogledati što se događa kod naših prvih istočnih susjeda. Naime, u redovima Srpske pravoslavne Crkve otvoreno se oponira vladinim mjerama koje zabranjuju javna okupljanja te propisuju pravila socijalne distance i visoke higijenske standarde. Iako je bulevarski list Kurir prije desetak dana na naslovnici objavio apel: "Ne ljubite ikone i ruke svećenicima", a pojedine eparhije pozvale bolesne i prehlađene da zaobilaze crkve, mnogi pravoslavni klerici nastavljaju s praksom dijeljenja svete pričesti tako da ista žličica putuje od usta do usta. Iako se epidemiolozi hvataju za glavu, iz Srpske pravoslavne Crkve (arhiepiskop Amfilohije Radović) stiglo je objašnjenje kako se "nitko nikada nije zarazio pričešću". Crkveni argumenti sastoje se u stajalištu kako je posrijedi pričešćivanje "Tijelom i Krvlju Gospodina i Boga i Spasitelja našeg Isusa Krista za iscjeljenje od svih virusa, zdravlje i spasenje duše i tijela te postizanje vječnog života". Iz beogradske patrijaršije dan kasnije stiglo je dodatno objašnjenje kako je pitanje pričesti "stvar Crkve, a ne države". Pitanje tzv. svete žličice kojom se dijeli pričest postao je problem i u Slovačkoj. Sada već bivši premijer Peter Pellegrini zaprijetio je tamošnjoj pravoslavnoj Crkvi oštrim sankcijama. U više zemalja u kojima živi većinsko pravoslavno stanovništvo, uključujući i Rusku Federaciju, možemo naići na isto stajalište da je nemoguće odstupiti od tradicije zbog takve trivijalnosti kao što je nekakav virus. Posrijedi nije samo tvrdoglavo opiranje državnim mjerama, nego i čvrsto teološko stajalište kako sveta pričest koja predstavlja "tijelo i krv Kristovu" ima iscjeljujuću moć.

ŠAMPANJAC U MOSKVI
Navodno je pitanje o tome kako se dijeli pričest bila jedna od točki prijepora koji je doveo do crkvenog raskola 1054. godine. Otuda nepopustljivost pravoslavaca kada je riječ o privremenoj suspenziji uporabe euharistijske žličice. Zanimljivo da nitko ne razmišlja uvesti praksu kakva postoji u Ukrajinskoj grkokatoličkoj Crkvi, a to je podjela pričesti žličicom na način da se njezin sadržaj ispusti iznad otvorenih ustiju vjernika bez fizičkog kontakta. Inače, u Ukrajini tamošnja ponovno uspostavljena autokefalna pravoslavna Crkva poziva vjernike da mole kod kuće, za razliku od moskovske pravoslavne agenture koja je priopćila kako se “treba bojati Boga, a ne virusa” okupljajući vjernike u punim crkvama. Kada u Ukrajini plane epidemija bit će kasno za raspravu tko je bio u pravu, a u Kremlju će moći otvoriti šampanjac.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...

DR. SC. SANDA ČORAK ZNANSTVENA SAVJETNICA U INSTITUTU ZA TURIZAM

Brendovi ‘zdravo, zeleno i zanimljivo‘ otvaraju nova vrata turizmu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana