Vrijeme medenog mjeseca u kojemu se moral u borbi protiv pandemije hranio solidarnošću, hrabrošću, racionalnim pristupom i povjerenjem u institucije - očigledno je isteklo. Samo deset dana nužne discipline, a nije prošlo više, provjerite kalendare, škole su svoja vrata zatvorile 16. ožujka, poput mjehura od sapunice raspršilo je privid da je ovo društvo sposobno na dulje razdoblje zadržati koncentraciju. Pri tome, Hrvatska ima manje od 500 zaraženih, jednog umrlog i šest osoba na respiratoru. Ima i pripremljene respiratorne centre za oko 800 teško bolesnih i stotine kreveta po sportskim arenama i dvoranama za srednje teško oboljele. I ništa od tih kapaciteta još nije počela popunjavati. Naravno, imamo i potres u glavnom gradu, najjači u posljednjih 140 godina, kao savršenu podlogu da se zaraza raširi.

Ali ima Hrvatska i web-teroriste koji uporno zagađuju društvene mreže teorijama urote i lažnim katastrofičnim informacijama, idiote koji krše samoizolaciju, birtijaše koji rade na crno, sumanute zbjegove iz Zagreba, prepuna je generala poslije bitke, samozvanih ekonomskih stručnjaka koji gledaju svaku mjeru isključivo s pozicije vlastitih interesa, strukovnih udruga čiji vođe kao da žive na nekom udaljenom planetu sreće, portale koje zapravo od spomenutih mrežnih širitelja panike dijeli samo to što im je osoblje organizirano, a tvrtka upisana u sudski registar, ima i među mainstream medijima onih koji sve češće popuštaju pred zovom klikanosti kao da je vrijeme stalo, pa će Gemius osigurati rast broja oglasa, televizije čiji nosači mikrofona glume borce za pravdu i na tiskovnim se konferencijama počinju svađati sa članovima Stožera oko, primjerice, dezinficiranja kolica u trgovinama.

I što je najgore, ovo je dovoljno mala zemlja da se sve to crnilo njome širi brže i smrtonosnije od bilo kojeg virusa. Čini vam se pretjerano? Pa kako biste, recimo, objasnili imena koja kruže Osijekom kao identitet zaraženih s velikom dozom zluradosti pri čemu je posve nebitno što su neka od njih i bila točna. Ili činjenicu da su mnogi portali, pa i oni dnevnih listova objavili gomilu podataka o tvrtki iz koje dolaze ne vodeći računa kako će se to odraziti na njezino poslovanje, posebice danas, i što takav postupak može prouzročiti gubitak točno onoliko radnih mjesta koliko su pokušavajući što preciznije reći o kome se radi, a da ne napišu naziv, i sami gurali na što vidljivije mjesto. Nema tu javnog interesa, svu opasnost za druge koju su oboljeli mogli prouzročiti već je analizirala epidemiološka služba, a sve ostalo parazitiranje je na tuđoj nesreći. Jedan od tih medija jučer je na portalu objavio i anonimno pismo koje su navodno napisali liječnici KBC-a Osijek. Anonimno pismo o radu bolnice u vrijeme pandemije!? Ne pismo čiji su autori poznati redakciji, ali ih neće objaviti radi njihove zaštite. Nego anonimno, dakle, bez jasne i nedvosmislene provjere navoda. Nije tu, zapravo, važno je li u njemu napisana istina, već činjenica da je upravo 50 posto šanse da nije. To je u ovom trenutku razina odgovornosti ravna kaznenom djelu izazivanja panike. I onoga tko je pismo objavio s takvom vjerojatnošću da se radi o neistini, ili nepotpunoj istini, ili ikakvoj mogućnosti da za svako slovo u njemu nema potpune sigurnosti da je neoborivo točno, i onoga tko ga je napisao, a da nije osjećao obvezu o tome, ako su navodi istiniti i ako je ugrožena funkcionalnost KBC-a, govoriti javno.

Nenormalni uvjeti u kojima danas živimo ne znače da se možemo isto tako ponašati, upravo suprotno – više nego ikada valja odvagnuti svaku riječ, svaki naslov, svaku rečenicu u eteru. Uostalom, upravo su stranice Glasa Slavonije otvorene za svaku informaciju koja je vjerodostojna, provjerljiva, ne zadire u privatnost oboljelih i iskazuje jasan javni interes.

To je minimum koji svi zajedno moramo poštovati, jer kao što uporno pišemo iz dana u dan, ovo je rat koji s najmanjim mogućim gubitcima možemo dobiti samo ako mu sve sastavnice društva priđu maksimalno odgovorno. Posebice mediji koji mogu nepažnjom, namjerno, slučajno ili samo nepromišljeno u nekoliko sati uništiti sav trud i borbu zdravstvenog sustava ili nekog njegova dijela protiv koronavirusa. I onda hladno ustvrditi da se to dogodilo jer taj sustav nije bio kvalitetno vođen. Svijet se nepovratno promijenio, već sada, zapravo, gradimo novi i određujemo svoju vrijednost i poziciju u njemu.