Objavljeno 26. ožujka, 2020.
U slavonskim i baranjskim selima i gradovima svatko se na svoj način nosi s novom situacijom
ANTUN KRUŠLIN, VOZAČ U UNIVERZALU
I ovo će proći, glavu gore, širimo optimizam
Smeće ne smije stati, ono se mora odvoziti, ono ne poznaje pandemiju ni koronavirus. Rekao nam je to vozač smetlarskog kamiona u đakovačkom Komunalnom poduzeću Univerzalu, Antun Krušlin, dok s još dvojicom kolega iz posade po gradu skuplja i prazni kante s otpadom iz kućanstava.
Odvoz otpada među prioritetima je za normalnu svakodevicu i funkcioniranje zajednice, pa Univerzalova služba odvoza radi bez prestanka, uz zaštitne maske, rukavice, dezinficijense i socijalnu distancu.
Pedesettrogodišnji Krušlin je optimist kada je o krizi vezanoj uz koronavirus riječ, pa kaže: I to će proći, glavu gore, širimo optimizam.
- Preživjeli smo i rat, tada je bilo drukčije, sada se ljudi pozivaju da ostanu kod kuće. No oni koji, poput nas, moraju raditi, moraju, a svi koji mogu - neka ostanu doma, zbog svog i zdavlja drugih - kaže Krušlin, koji je u Univerzalu četvrt stoljeća.
- Nas trojica u posadi "osuđeni" smo jedni na druge, raditi se mora. U kamionu se, dakako, ne može očekivati poštovanje socijalne distance, no imamo zaštitne maske, rukavice, dezinficijense i drugo - kaže Antun, koji na posao u Đakovo putuje iz Bilja, uz propusnicu. Na upit je li korona ljude poremetila u izvažanju kanti s otpadom, Krušlin negira. "Imamo brojače, pa po njima vidimo da je to plus–minus 5-10 kanti, a dnevno ih prikupimo oko 500", kaže vozač kamiona. No, dodaje, razgovora posljednjih dana po ulicama nema. One su prazne, a s tek rijetkim prolaznicima samo pozdrav, i to uz razmak.
- Ljudi normalno žive svoj život, uredno obavljaju svoje, pa tako i s otpadom, uredno ga i dalje razvrstavaju, samo ih nema na ulici. Treba širiti optimizam - šalje dobre vibracije Krušlin. Na upit kako se on nosi s COVID-19, kaže kako nema problema s tim, vedar je, voli šalu.
- Jedino što je uistinu svagdje pusto, no to je i dobar znak da se ljudi pridržavaju mjera - ocjenjuje Krušlin. Sada otpad iz kućanstva odvoze četiri posade, a četiri posade su kod kuće, na godišnjem, pa će doći do njihove rotacije. "Tvrtka je od četiri posade napravila njih osam, da bude što manje međusobnih kontakata. Poduzeće je potpuno spremno na sve izazove u ovoj situaciji", kaže Antun. Izvan radnog vremena, dodaje, drži se kuće, ne izlazi, poštuje uredbe Nacionalnog stožera.
Njega je, kao i kolege, rad na specifičnom radnom mjestu, kao i na otvorenom, sa specifičnom materijom kao što je otpad, priznaje i sam, učinio nekako otpornijim, imunološki jačim, pa kaže da je kroz ovaj posao stekao svojevrsni prirodni štit za osobnu borbu protiv koronavirusa.
Suzana Župan
ZORAN MILIČIĆ - ZOLE, ULIČNI SVIRAČ
Život se mijenja, ali pjesma ne smije stati
Ulični svirač u Županji s diplomom Fakulteta prometnih znanosti, Zoran Miličić-Zole, dobri je duh grada na Savi koji već osam godina prekrasnim i snažnim glasom u Strossmayerovoj ulici svojim sugrađanima vraća optimizam i ulijeva nadu u bolje sutra.
Neki usput zastanu i da se izjadaju i požale na svoje probleme jer Zole je uvijek tu, za njih! I ovih dana, dok se Hrvatska bori s koronavirusom, sa zaštitnom maskom na licu, na propisanoj udaljenosti od prolaznika, s gitarom u ruci šalje poruke ohrabrenja i pjesmom poručuje da je u svakoj nedaći vrlo bitno ne klonuti duhom. Posljednjih je dana, kaže, na ulici vrlo malo ljudi.
- Moram priznati da mi njihov osmijeh jako puno znači. Nisam bio siguran kako će reagirati kada me ugledaju da sam još uvijek na svom "radnom mjestu", ali sam ugodno iznenađen pozitivnim reakcijama. Sugrađani mi u prolazu poručuju da nam se život mijenja, ali da pjesma ne smije stati - priča Zole. Neki ga usput i nagrade, u kutiju ubace koju kunu, na čemu im je iznimno zahvalan i kao i uvijek skromno poručuje – dovoljno za preživjeti i s tim je zadovoljan! A kada više ne bude smio nikako biti na ulici, svirat će s prozora! I u tmurnim vremenima pjesmom i svirkom nastavit će uveseljavati svoje sugrađane jer glazba je, kaže, njegov život. Uz poruku da svi moraju biti odgovorni, čuvati se i paziti, ali i jedni druge ohrabrivati kako bi svima bilo lakše.
- Ma žilavi smo mi Slavonci, puno toga je prešlo preko nas, proći će i ovo. Preživjeli smo silna granatiranja, Županja je čak 1263 dana živjela u znaku stalne opće opasnosti. Neopisivom snagom zajedništva obranili smo se i 2014. od katastrofalnih poplava, izborit ćemo se i s koronavirusom - ustvrdio je. Poziva sugrađane da se pridržavaju svih propisanih mjera zaštite i prevencije, da se zajednički, ali svatko u svome domu, izbore i što prije riješe ove pošasti.
- Budimo ozbiljni i odgovorni, ali i dalje pozitivni, ne zaboravimo živjeti. Ja neću posustajati, i dalje ću svirati i pjevati. Ponovno će oživjeti županjske ulice, ljetne terase, ponovno će naša tržnica okupljati ljude… Vjerujem da ćemo svi mi iz ovoga nešto naučiti, da će nas ova nevolja učiniti boljima, približiti nas jedne drugima i vratiti neke istinske ljudske vrijednosti koje smo zbog materijalnih stvari ili nekih drugih interesa potpuno zanemarili, a sada je to došlo na vidjelo - zaključuje.
A kada se život u Županji vrati u normalu, svojim će optimizmom i dalje širiti pozitivnu energiju i ljudima nastaviti vraćati osmijeh na lice, baš onako kako kaže Johnny Štulić - dan za danom, na javnim mjestima s gitarom…
Marija Lešić Omerović
DANICA BREZEC, VLASNICA OPG-A
Šije maske i pomaže svojim sumještanima
Josipovo, malo mjesto u općini Sopje, učinile su poznatim njegove stanovnice, kad se 2017. godine šest članica crkvenog zbora dogovorilo da će zajedno kroz Udrugu žena Josipovo raditi na uređenju mjesta, čuvanju narodnih običaja, skrbi o nemoćnima i sličnim aktivnostima. Jedna od njihovih aktivnosti su i rukotvorine jer su žene iz Josipova vješte švelje.
Jedna od vrijednih članica udruge i predsjednica Vijeća Mjesnog odbora je Danica Brezec. Umjesto poslova kojima se inače bavi u "normalnim" okolnostima, ona je samoinicijativno pokrenula akciju šivanja maski za zaštitu usta i nosa. Danica nije krojačica po struci, ali budući da je vješta u radu na stroju za šivanje, odlučila je svoje znanje iskoristiti kako bi pomogla svojim sumještanima. Na Facebooku je potražila informacije o materijalima koji su najbolji za šivanje maske, a pronašla je i nekoliko prijedloga i savjeta kako ih krojiti. Danica šije maske isključivo za potrebe mještana Josipova i dijeli ih besplatno. Potporu i pomoć spremno su joj pružile i ostale članice Udruge, tako što su se pridružile, krojile materijal i radile pripremu za šivanje.
- Kad je počela ova situacija s koronavirusom, nigdje nisam mogla pronaći zaštitne maske, kao ni ostali mještani Josipova, pa sam ih počela sama šivati. Nisam imala iskustva s time, a informacije sam našla na internetu i društvenim mrežama, i tako je krenulo. U prva dva dana sašila sam više od pedeset troslojnih maski za lice i nos. Moje maske su perive i višekratne, a imaju i džepić kako bi se u njega mogla umetnuti neka druga tkanina radi bolje zaštite. Maske nisu namijenjene komercijali, ne prodajem ih, nego ih darujem našim mještanima kako bi se donekle zaštitili pri odlasku u trgovinu, banku...
Danica podsjeća da je sada na snazi ograničenje kretanja, pa mještani za odlazak u Slatinu, u nabavu, moraju zatražiti propusnicu. Zato uvijek iz obitelji ide jedna osoba, pa želi da ta osoba prilikom odlaska u trgovinu ima kakvu-takvu zaštitu. Čula je ona da se sada i u poštu može bez maske, a čula je i da zdrave osobe nisu obvezne nositi zaštitnu masku.
– Ovaj dio maski koje sam napravila, u čemu su mi pomogle neke moje prijateljice iz Udruge žena Josipovo, namijenila sam starijim osobama iz našeg mjesta koje pripadaju rizičnoj skupini, te članovima obitelji koji idu u Slatinu. Nadam se da ću ovih dana uspjeti napraviti dovoljno maskica za sve naše mještane koji ih žele – rekla nam je vrijedna Danica Brezec telefonom.
Petar Žarković