Nogomet je, kao i svi ostali sportovi, u izolaciji zbog pandemije koronavirusa. Nakon početnog šoka i zaustavljanja većine europskih nacionalnih prvenstava, odgode Eura i neizvjesnosti kada će se i hoće li se uopće ova sezona privesti kraju, u rastrošnom nogometnom svijetu počeli su računati financijske gubitke koji će se stvoriti zbog pandemijske krize. Kao da je to u ovom trenutku, kada se svijet bori s najvećim izazovom od Drugog svjetskog rata, uopće i važno. Danas je jedino važno dobiti bitku protiv koronavirusa, koji je ozbiljno ugrozio način života koji poznamo.

Nestvarno zvuči podatak da bogati i oholi u trenutku kada tisuće ljudi diljem svijeta umiru broje novac i zbrajaju gubitke. Da, bit će ih, ali možda to i nije tako loša vijest, s obzirom na to da se količina novca, a samim time i pohlepa koja već duže vrijeme stoluje nogometnim svijetom, dovede u nekakve razumne granice. No, prije toga, treba se obračunati s najgorim, nevidljivim suparnikom - koronavirusom. Kriza je pokazala do koje su mjere u nogometnom svijetu bili nespremni na ovakve izvanredne situacije. Ne postoje akti koji bi, recimo, regulirali poredak u nacionalnim prvenstvima ako se ona ne budu mogla nastaviti što, svakako izaziva dodatnu tjeskobu. Naravno, isprazno je pričati o takvim, banalnim stvarima, a smrtonosni je virus na svom vrhuncu, ali vječni sportski optimizam nalaže kako treba biti spreman na povratak u normalan život kad se jednom s njim obračunamo. Kada je nogomet u pitanju, sve su oči uperne prema UEFA-i, jer FIFA, bar zasad, nije donijela nikakve konkretne naputke. S jedne je strane i logično, s obzirom na to da natjecanja koja su pod ingerencijom svjetske nogometne organizacije trebaju početi tek najesen, kada će krenuti kvalifikacije za SP u Kataru 2022. godine. Europski dio tog ciklusa prema kalenadru. koji ne pravljen prije izbijanja pandemije. trebao je krenuti u proljeće 2021. godine jer ova je jesen na reprezentativnom planu trebala biti rezervirana za utakmice drugog izdanja Lige nacija. No danas je sve to pod velikim upitnikom. UEFA je početkom ovog tjedna obznanila odgodu Eura, koji se ovog ljeta trebalo igrati u 12 europskih gradova. Nema u tom činu ničega dramatičnog niti posebnog. On je bio očekivan iz više razloga. Prvi je što se trebao stvoriti prostor za eventualni produžetak klupske sezone u nacionalnim prvenstvima, koja su prema starom planu trebala biti završena do kraja svibnja. Ovako je taj rok produžen do kraja lipnja, ali i dalje je neizvjesno hoće li i to biti dovoljno. Sve će ovisiti o trenutku kada će pandemija biti obuzdana. Drugi je razlog što su se krajem ožujka trebale odigrati play-off utakmice Lige nacija, iz kojih se planiralo dobiti konačan popis sudionika Eura 2020. Stoga je bilo prirodno sve to pomaknuti za godinu dana. No ta je odgoda samo vrh "ledenog brijega" jer će ona znatno poremetiti već izrađen kalendar natjecanja za sljedeću natjecateljsku sezonu. Sljedećeg ljeta na rasporedu su trebala biti Europska prvenstva nogometašica i reprezentacija do 21 godine te FIFA-ino klupsko svjetsko prvenstvo. Već je sada jasno kako će za ta natjecanja biti potrebno pronaći nove termine, a nije isključeno da se neka i ne odigraju (FIFA-ino klupsko prvenstvo).

Nema dvojbe kako se nogometna obitelj nalazi pred velikim izazovom u kojemu će morati pokazati senzibilnost na svim razinama, a ne samo jadikovati zbog financijskog gubitka. Jednostavno će biti potrebno prilagoditi se novonastaloj situaciji i vratiti u okvire realnosti. I da, donijeti nove akte u kojima će biti predviđeno rješavanje ovakvih i sličnih kriznih razdoblja. I kada jednom pandemija koronavirusa bude zaustavljena i stvore se uvjeti za nastavak natjecanja, pitanje zdravlja, ovaj put igrača, opet će biti u prvom planu. I to je jedan od izazova koji čeka sve Saveze. Tjelesni napori koje iziskuje moderni nogomet ne smije se podcijeniti. Zato neće biti pametno odmah igrače ubaciti u natjecateljski žrvanj, to prije jer će se, ako se u najboljim okolnostima stvori prostor za odigravanje ostatka aktualne sezone, igrati još ubrzanijim tempom. Naime, svi su profesionalni igrači u "hladom pogonu". Nije da samo sjede kod kuće i čekaju rasplet krize, ali ono koliko treniraju daleko je od dovoljnog za izazove ozbiljnih utakmica. Bit će potrebno dati im bar malo vremena da se koliko-toliko spreme i opet treniraju zajedno. Sve drugo bila bi opasna avantura za njihovo zdravlje. Glede toga, najgore je što nitko u ovom trenutku ne može predvidjeti kada će se stvoriti uvjeti za početak povratka u koliko-toliko normalan život. Zbog toga nema smisla ništa niti planirati, nego jedino što se može jest pridržavati se uputa koje izdaju nadležni organi. Zapravo, kada ponovo krenu nogometna i ina natjecanja diljem Europe, to će biti najjasniji znak kako smo dobili rat protiv koronavirusa. Dotad ne trebamo plakati i kukati, nego se jednostavno prilagoditi okolnostima u kojima živimo, a prema svemu što posljednjih dana izlazi u javnost iz krugova određenih nogometnih djelatnika, jasno je vidljivo koliko je nogomet zapravo ‘‘nakrcan‘‘ razmaženim tipovima. Ne mislimo pri tome na same nogometaše, nego na vojsku "parazita" koja ih okružuje i lagodno živi od tuđeg rada i muke. Taj je sloj nogometa "najugroženiji" ovim moratorijem.

Narodna kaže “u svakom zlu uvijek ima i ponešto dobrog”. Možda će ova kriza natjerati nogometni svijet na promjenu hedonističkog načina razmišljanja i povratak u realnost. Koliko smo se samo naslušali priča o nekakvim Superligama bogatih klubova i sličnim idejama. Međutim, UEFA je odgodom Eura poslala vrlo jasnu poruku što je i tko temelj nogometa. To su nacionalna prvenstva bez kojih nogomet jednostavno ne bi imao smisla. Sve drugo su nadogradnje koje kreću iz tog temelja. I zato je sasvim normalno da se njega treba prioritetno sačuvati, pa i pod cijenu da se ostalo mora mijenjati. Nogomet će nakon završetka pandemije proći kroz vrijeme velikih izazova, u to nema nikakve sumnje.