Od prve scene posljednjeg filma kineskog redatelja Diao Yinana, koji je za Crni ugljen, tanki led​ osvojio Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu 2014. godine, jasno vam je kako je to naslov u kojemu će stil pobijediti sadržaj. Naime, dvoje glavnih likova susreću se na stanici (doslovni prijevod filma s kineskog značio bi Susret na Južnoj stanici vlaka), a kamera hvata neobične kadrove. Njegovu tetoviranu ljevicu kako gleda na sat, nju s kišobranom iza stupa i odjednom kao da sam se zatekao u nekom starom Truffautovu filmu u kojemu će nas ovaj novovalni redatelj podučiti kako se zapravo trebaju snimati filmovi. Priča je jednostavna, gotovo alegorična. Zhou Zenong (Hu Ge) vođa je bande kradljivaca motocikala u Wuhanu koji slučajno ubije policajca. Svjestan sudbine koja mu slijedi, Zhou odlučuje napraviti posljednju plemenitu stvar u životu. Pomoći vlastitoj obitelji koju nije vidio dugi niz godina. Ona, pritom mislim na djevojku s kišobranom sa stanice, Liu Aiai (Gwei Lun-mei) je "ljepotica s kupanja" ili, preciznije, prostitutka poslana kako bi pomogla pronaći Zhouvu suprugu.

Yinanov film je uznemirujući neo-noir triler/krimić koji pokazuje sve draži života u modernoj Kini, točnije u ovom slučaju u Wuhanu. Jedna od najpotresnijih scena u filmu događa se u stambenom kompleksu u kojemu glavni lik pokušava pobjeći pred policijom i kriminalcima koji su mu za petama. Skrivajući se po stanovima, Zhao iza jedne zavjese nailazi na starca koji nepomično leži u krevetu. Sav kost i koža, otvara usta, ali nije u stanju pustiti glas i pozvati nekoga u pomoć iako mu je u dom provaljeno. Je li ovaj izgladnjeli čovjek invalid ili napušteni starac koji čeka smrt? Kamera nam ne daje odgovor, jer nastavljamo pratiti glavnog aktera našeg stilskog putovanja, dok se oko njega odvija propast svijeta. Bezbroj je ovakvih trenutaka u filmu koji gledatelju ostavljaju mnoštvo pitanja na koje nikada nećemo dobiti zadovoljavajuće odgovore.