U posljednjih pet desetljeća mnogo se toga pisalo o francuskom redatelju poljskog podrijetla Romanu Polanskom. I dok je njegov redateljski rad uglavnom hvaljen i nagrađivan, privatni mu je život jedna potpuno druga priča. Ovaj kontroverzni redatelj, koji već više od četrdeset godina ne smije kročiti na američko tlo zbog potencijalnog uhićenja, nakon Hollywooda svoju je karijeru, poprilično uspješno, nastavio u Europi. Filmovi koje je Polanski režirao redom su oduševljavali publiku i kritiku diljem svijeta, a svakim novim uratkom činilo se kao da Polanski podiže letvicu kvalitete sve više. Već je njegov redateljski prvijenac Nož u vodi podigao obrve filmske struke, a za isti je dobio nagradu kritike na festivalu u Veneciji te bio nominiran za Oscara u kategoriji stranog filma.

Rosemaryna beba, Kineska četvrt, Stanar, Tessa: Čista žena i Gorki mjesec samo su neki od filmova koje je Polanski nizao u svojoj karijeri, koja je 2002. godine doživjela vrhunac s osvajanjem Oscara za režiju remek-djela Pijanist. Tom popisu slobodno se može pridodati i režija istinitog događaja.

Dana 5. siječnja 1895. godine mladi kapetan u usponu, Alfred Dreyfus, optužen je za špijuniranje za Njemačku te osuđen na doživotnu robiju koju će provesti u kuli na Vražjem otoku. Među svjedocima Dreyfusova poniženja nalazi se i Georges Picquart, koji je promoviran kako bi vodio vojnu protuobavještajnu jedinicu, koja je Dreyfusa i optužila. Ali nakon što Picquart otkrije da nakon Dreyfusova zatvaranja Nijemci i dalje dobivaju tajne podatke, on ulazi u opasni labirint obmana i korupcije koji ne prijeti ugroziti samo njegovu čast nego i vlastiti život…

Nakon što je prošle godine na filmskom festivalu u Veneciji osvojio Srebrnog lava za režiju – inače drugu po važnosti nagradu kompletnog festivala – nedavno je Polanski s filmom Časnik i špijun trijumfirao i na dodjeli francuske nagrade Cesar, inače pandan američkom Oscaru, s rekordnih 12 nominacija, uključujući one za najbolji film i režiju. Premda su se prije same dodjele u Parizu organizirali protesti Pokreta za ženska prava protiv Polanskog, ali i same Akademije što je uopće uključila njegov film u konkurenciju za nagrade, film je u konačnici osvojio tri priznanja, od kojih je sam Polanski dobio dva – za najbolji adaptirani scenarij i najbolju režiju.

“Velike priče često stvaraju velike filmove, a Dreyfusov slučaj nevjerojatna je priča. Priče o nepravedno optuženim ljudima uvijek su fascinantne, ali također i uvijek aktualne”, u jednom od mnogobrojnih intervjua u povodu filma izjavio je Polanski i nadodao: “Kada sam bio dijete, pogledao sam američki film Život Émila Zole i ostao uznemiren scenom u kojoj je kapetan Dreyfus doslovno osramoćen. Čak i tada rekao sam samome sebi da ću jednoga dana snimiti film o tom strašnom događaju.’’

Časnik i špijun napeti je triler u kojemu je glavnu ulogu ostvario francuski glumac Jean Dujardin, koji je 2011. godine osvojio prestižnu nagradu Oscar u kategoriji glavne muške uloge za nastup u filmu Umjetnik. U sporednim ulogama pridružili su mu se hvaljeni glumac Louis Garrel i Emmanuelle Seigner, inače supruga Romana Polanskog u stvarnom životu.

Uz već spomenute nagrade, važno je izdvojiti da je Časnik i špijun svakako jedan od kritički najhvaljenijih filmova godine, a na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes publika mu je dala više od 80 % pozitivnih ocjena, što svakako znači da je riječ o još jednom umjetničkom djelu velikog redatelja koje se nikako ne bi smjelo propustiti.