Cjelokupna situacija s koronavirusom izaziva veliku pozornost i u Bosni i Hercegovini, iako ova zemlja nije toliko opterećena brojnošću zaraženih. Iz pozicije medijskog djelatnika mogu reći da je koronavirus potisnuo u drugi plan zanimanje ljudi za dolaske novog vala migranata iako je ta tema bila goruća u prošloj godini - kaže Goran Kutle s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te dodaje:

- Ipak, koronavirus je nešto što ima svoj početak i kraj, bez obzira na to koliko cijela situacija izaziva osjećaj panike kod ljudi, cijela situacija će kad-tad proći i onda u BiH ostaju njezini standardni unutarnji politički i nacionalni, ekonomski i socijalni problemi, a uz to očekuje se i novi val migranata na ovim područjima, što potencijalno može dodatno usložniti odnose.

Prošle dvije godine migrantska kriza ostavljala je velike posljedice na svakodnevne društvene i političke procese u BiH. Mediji su gotovo svakodnevno izvještavali o nedovoljnom kapacitetu smještaja za migrante, njihovim kretanjima i sukobima sa snagama sigurnosti u BiH itd. Dolaskom zimskih mjeseci broj migranata u BiH je opao, a oni što su ostali premješteni su u Sarajevo i Tuzlu, gdje opet često možemo vidjeti policijske izvještaje o njihovim međusobnim sukobima i kako u nekim segmentima predstavljaju problem domicilnom stanovništvu. Procjenjuje se kako je trenutačno u BiH prisutno nekoliko tisuća migranata, od čega je na području oko Tuzle smješteno njih oko 1800. A ako se brzo razriješi situacija oko epidemije koronavirusa, mogli bismo u toplim proljetnim danima očekivati veći broj migranata na ovim prostorima, koji će preko BiH tražiti svoj put prema zemljama EU-a.

Koronavirus ili migranti, što se čini opasnijim s obzirom na situaciju kakva je inače u BiH?

- Kad je riječ o odnosu vlasti prema ovim dvjema kriznim situacijama, dojma sam kako su vlasti znatno ozbiljnije shvatile epidemiju koronavirusa COVID-19 od migrantske krize. Sukladno trendovima razvoja i širenja ovog virusa u BiH su se brzo poduzele osnovne mjere opreza, i to o zabrani ulaska u zemlju ljudima koji dolaze iz najteže zaraženih zemalja svijeta, zabrani javnih okupljanja, preporukama o izbjegavanju nepotrebnih odlazaka bolnicama i liječnicima, a nakon što se u entitetu Republika Srpska usvojila odluka o prekidu nastave u obrazovnim institucijama početkom ovog tjedna, za istim mjerama posegnulo se i u Federaciji nekoliko dana poslije. No zbog složenog uređenja odnosa u ovom entitetu čekale su se posebne odluke županijskih kriznih stožera koji su na preporuke s razine Federacije donosili vlastite odluke. Što se pak migrantske krize tiče, to je problem gdje posebno znaju doći do izražaja svi oni različiti pogledi koji postoje među ključnim akterima u političkom pogledu. Nažalost, u BiH se ne može govoriti kako postoji neka kristalno jasna slika o tome kako se nositi s migrantskom krizom, da se s jedne strane zaštiti njihovo dostojanstvo, a opet s druge strane da se osigura maksimalna sigurnost svih građana BiH. Iako imamo brojna upozorenja iz institucija sigurnosti kako novi migrantski val može biti ozbiljan problem za BiH, nisam stekao dojam da se taj problem na svim stranama u BiH gleda s istim oprezom. Dapače, u BiH se nekad teško dogovoriti oko nekih najbanalnijih stvari, a kamoli oko takvih kriznih situacija, stoga mislim da novi veći migrantski val koji bi zahvatio BiH može izazvati veliku humanitarnu katastrofu na ovim prostorima. Ne toliko zbog brojnosti migranata, koliko zbog brojnih unutrašnjih nesnošljivosti unutar same BiH.

Kad smo kod koronavirusa, kako se s tim problemom nose nadležni u BiH? Kakvo je stanje u Mostaru?

- Iz zdravstvenih ustanova i nadležnih ministarstava dobivamo obećanja i poruke da razloga za paniku nema te da bi se veća epidemija koronavirusa u BiH dočekala spremno. No to bismo tek mogli znati, jesmo li uistinu spremni, onda kada bi se javila epidemija većih razmjera i kako bi se onda s time nosili. S velikim zanimanjem u BiH se prati razvoj situacije s koronavirusom u svijetu, a ovih dana poduzete su brojne radikalnije mjere o pitanju prevencije virusa. Prate se ljudi koji su u posljednje vrijeme putovali u neke od najzaraženijih zemalja poput Italije, Španjolske, Kine, Južne Koreje, kao i dolasci inozemnih turista iz tih i drugih zemalja, a novi dolasci iz tih zemalja su zabranjeni. Oni za koje postoje minimalne sumnje na mogućnost zaraze koronavirusom ako su putovali u te zemlje, drže se u samoizolaciji u njihovim domovima, gdje oni slijede upute liječnika iduća dva tjedna, a oni čije se zdravstveno stanje pogorša zbog mjera opreza se hospitaliziraju i nad njima se provode testiranja o zaraženosti koronavirusom. Otkazane su brojne društvene manifestacije, sva sportska natjecanja su prekinuta na dva tjedna, obustavljena je i nastava u gotovo svim školama i fakultetima i većini vrtića, u hotelima i hostelima se vodi evidencija o stranim gostima, veća javna okupljanja su zabranjena itd.

Što se tiče Mostara i šire regije koja prema njemu gravitira, za sada nema ni jedan zabilježen slučaj zaraze koronavirusom, iako je bilo određenih sumnji na pojedine kineske radnike koji rade na koridoru 5C u Hercegovini, pojedine talijanske turiste te pojedine građane s ovih područja koji su putovali u zaražene zemlje, no sva testiranja su bila negativna, što ne znači da se idućih dana ne može pojaviti prvi slučaj koronavirusa u Hercegovini. Nadležna ministarstva i krizni stožeri iznijeli su podatke kako je na području Hercegovačko-neretvanske županije sa sjedištem u Mostaru pod promatranjem više od 20 osoba, a u susjednoj Županiji zapadnohercegovačkoj sa sjedištem u Širokom Brijegu prati se zdravstveno stanje deset osoba. Međutim, ono što pomalo zabrinjava je što ovdašnje stanovništvo nema veliko povjerenje u institucije, a što je opet i opravdano zbog loših iskustava iz prošlih godina, nepostojanja nedovoljno kvalitetnih uvjeta i resursa u zdravstvenim ustanovama, pa se među ljude zna uvući osjećaj panike i veći nego što bi trebao, bez obzira na to što se u BiH ne može govoriti o nekoj većoj brojnosti zaraženih.

Kako javnost, uključujući i BiH medije, prati sve te događaje s migrantima? Je li prijašnje krizno žarište u Bihaću i V. Kladuši sad manje, s obzirom nato da su izbjeglice otamo preseljene u Sarajavo?

- Stara žarišna točka s migrantima kod Bihaća i Velike Kladuše trenutno je puno manja, no područja gdje se ovi gradovi nalaze opet u bliskoj budućnosti mogu postati veliko migrantsko uporište. Na području FBiH predviđeno je pet objekata u kojima bi se smještali migranti, a jedan od njih gradio bi se pokraj Bihaća i gdje je predviđen smještaj za oko 1800 ljudi.

S obzirom na nedostatak potrebnog broja graničnih policajaca za adekvatno čuvanje granica BiH, nije isključeno da onda BiH posegne i za uslugama Oružanih snaga BiH, što je potvrdio i sam ministar Radončić.

Ipak, tu bi se onda javio novi problem, a to je veto koji može uložiti član predsjedništva BiH iz RS-a Milorad Dodik, koji je u više navrata ponovio kako ne želi na teritoriju RS-a nazočnost BH vojske, pogotovo ne na granici sa Srbijom. Ministar Radončić je prije više tjedana u izjavi za medije predložio da općine djelomično financiraju jačanje državne razine o pitanju mjera sigurnosti, što opet govori kako država nema dovoljno novca, ali isto tako ga nemaju općine, pa bi taj prijedlog bio dosta nelogičan i apsurdan. Za zemlju poput BiH teško je zamislivo da općine makar i s minimalnim uplatama financiraju državnu razinu.

Sve to nam govori da u mnogočemu ova zemlja nema dovoljno ni znanja ni snage da bi se uhvatila ukoštac s nekom mogućom eskalacijom krizne situacije i o pitanju migranata i o pitanju koronavirusa. Ako bi se radilo o većoj grupi migranata koji bi planirali ići preko BiH u Europu, potencijalno se u BiH može dogoditi prava humanitarna katastrofa s kojom bi se dosta teško nosile i puno razvijenije i uređenije zemlje od BiH.

Ukupno uzevši, uz sve probleme koje ima, može li vlast u BiH upravljati kriznim situacijama poput ugroze koronavirusom i potencijalne mogućnosti da se reagira na novi masovni val migranata koji bi ulazili u BiH?

- Osnovno pravilo za krizne situacije je da mora postojati neki opći društveni i politički konsenzus kako bi društvo moglo s uspjehom riješiti neku krizu. Nažalost, u BiH, osim što je ona socijalno, politički, ekonomski, demografski teško devastirana zemlja, nema nikakvog konsenzusa o bilo kojem gorućem pitanju. Spora, nefunkcionalna i glomazna administracija ne omogućuje nikakav važniji iskorak o pitanju ekonomskog razvoja, a zategnuti politički odnosi između političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka u FBiH te Bošnjaka i Srba na razini države samo dodatno zaoštravaju ionako složene prilike u BiH. A s druge strane Međunarodna zajednica koja je još uvijek itekako prisutna u ovoj zemlji se uopće i ne trudi pomoći da se unutarnji odnosi urede na pravedan način i da BiH konačno okrene novu stranicu.

Sve ovo itekako dovodi u pitanje kvalitetu opreme, resurse i ljudstvo koje BiH ima na raspolaganju u nošenju s aktualnim i predstojećim krizama izvana. O pitanju sigurnosnih službi, koliko sam upoznat, BiH je dobila brojne donacije od stranih veleposlanstava i NATO-a za nabavu kvalitetne opreme, pa tu situacija nije katastrofalna, ali opet ni idealna. Međutim, o pitanju ljudstva, ravnatelj Granične policije Zoran Galić u više je navrata upozoravao kako BiH nema dovoljan broj graničnih policajaca, točnije da ih nedostaje oko 1200 da bi se granice na istoku u dužini oko 600 km mogle adekvatno čuvati. A ako bi s u skorije vrijeme uzimali novi ljudi, njih je onda potrebno obučiti, a vremena za čekanje ako se novi val migranata prema BiH zaputi baš i nema. (D.J.)