U pastoralnom je centru Nadbiskupijskog vikarijata u četvrtak održano predavanje “Kako uspješno komunicirati i živjeti u braku kada nema biološkog potomstva?”, u sklopu ciklusa Obiteljski četvrtak, koje je održala psihologinja i psihoterapeutkinja Monika Ećimović. Organizatori su događaja bili Bračno i obiteljsko savjetovalište Đakovačko-osječke nadbiskupije, Institut za novu evangelizaciju “Sveti Ivan Pavao II.” te Povjerenstvo za pastoral braka i obitelji osječkih dekanata.


Ećimović je istaknula kako se u Hrvatskoj svaki šesti par u reproduktivnoj dobi suočava sa smanjenom plodnosti ili neplodnosti, a u većini zemalja Europske unije neplodno je približno 16 posto bračnih parova. Dodala je da se bračni parovi suočeni s pritisikom da imaju vlastitu djecu često susreću s obezvrijeđenošću i isključenošću, pa traženje smisla u životu može biti naročito bolno za osobe koje nemaju djece. Psihologinja iz nadbiskupijskog Bračnog i obiteljskog savjetovališta podsjetila je kako su partnerski odnosi komplicirani i kompleksni, s potencijalom da unaprijede ili pogoršaju naše mentalno zdravlje. Naime, oni nas mogu iscijeliti, pomoći nam da se volimo više, ali i dodatno raniti i uništiti. Naglasila je da upravo traženje pomoći stručnjaka nije znak slabosti, nego početak primjerenog nošenja sa stresom s kojim se parovi bez djece svakodnevno suočavaju. Prema njezinim riječima, mnogi parovi osjećaju emocionalnu bol i žive u tišini jer je tema neplodnosti tabu u društvu.

- Često se misli da se izbjegavanjem i neotvaranjem ove teme uspijeva izbjeći neugodnost, ali, nažalost, nije tako. Izbjegavanjem se ništa nije samo od sebe sredilo, sve to i dalje itekako postoji, ali je potisnuto. Zapravo, time se samo smanjuje mogućnost za iskren i realan odnos. Ako se odupremo tome da budemo ranjivi, sve smo tvrđi i sve se više udaljavamo od mogućnosti da saznamo što trebamo. Ponekad parovi nailaze na nerazumijevanje obitelji i prijatelja te se izoliraju od okoline koja ima djecu ili koja čini pritisak na njih pitanjima kada će postati “prava obitelj”. Naučiti partnere kako se nositi s brojnim emocionalnim i fizičkim promjenama vezanim uz neplodnost područje je u kojima može pomoći psiholog i psihoterapeut. Kada su parovi suočeni sa sudbinom nemogućnosti da imaju djecu, važnim se pokazalo osnaživanje postojećih vještina suočavanja i razvoj novih te učenje učinkovitije komunikacije s drugima, a posebno učenje vještine aktivnog slušanja, koje ne uključuje bezuvjetno prihvaćanje, nego znači razumijevanje i prostor za amortizaciju tuge, bijesa, razočaranja, ogorčenosti, frustracije ili koje god emocije koja može izazvati trenutak koji nekoga izbaci iz ravnoteže... Suočavanje s tom vrlo dubokom temom i ljudskom nepotpunošću vodi nas do većih misterija života, u duhovnu dimenziju. Parovi čija ljubav ostaje vitalna susreću se s sve većim misterijima u zajedničkom životu. Mnogi su otkrili da je “kriza” u razdoblju neplodnosti postala prilika za njihov osobni razvoj - naglasila je Ećimović. D. Celing