Vijest da se unatoč izmjeni Zakona o korištenju psa pomagača ne pogoduje slijepim i slabovidnim osobama, čini se, ne pogađa članove Udruge slijepih i slabovidnih osoba Osječko-baranjske županije. Naime, predsjednik udruge Ivan Deže ističe kako su slijepe osobe u Osijeku ravnopravne s videćima, i to ne samo zato što tako nalažu zakonski propisi nego i zbog samoga ponašanja građana, ali i Grada Osijeka prema slijepim osobama.

- Znam da su zaposlenici Centra za rehabilitaciju "Silver" nedavno obilazili brojne ustanove i ondje lijepili naljepnice da je dopušten ulaz psima pomagačima, no kod nas samo jedan član ima terapijskog psa. Koliko mi je poznato, on nema nikakvih problema, baš kao ni ostali naši članovi, koji nemaju uza se terapijskoga psa - priča Deže, naglašavajući da ne zna kojega bi se segmenta najprije dotaknuo kad je riječ o pomoći slijepim i slabovidnim osobama, jer je empatija prema slijepima, prema njegovu mišljenju, sve veća.

U prvom redu, kaže, riješen je problem arhitektonskih barijera na prilazima kolnicima. Zadovoljno ističe kako je oko 80 posto semafora ozvučeno pa slijepa osoba zna kad smije prijeći ulicu. Na onom manjem broju semafora koji nemaju zvučni znak pomoć stiže, ističe Deže, od samih sugrađana.

- Ljudi pomažu čak i na ozvučenim semaforima, a posebice na onima gdje zvučnoga signala nema. Uvijek najprije pitaju treba li pomoć i potom pomognu prijeći cestu, što je vrlo pohvalno. I kultura parkiranja podignula se na višu razinu pa je sad rijetkost da je automobil tako parkiran na nogostupu da smeta slijepoj ili slabovidnoj osobi. Čak i ako se nađu u takvoj situaciji, slijepe osobe imaju pomoć drugih građana - pohvaljuje Deže građane, kako kaže, ne samo u Osijeku nego i na njegovu širem području.

A kad ne pomažu nepoznati građani, slijepima će pomoći pratiteljica, koju je angažiralo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Pomoć pratiteljice Biserke Rupčić slijepe osobe dobivat će do 2022. godine, no tim se pravom u Osječko-baranjskoj županiji koristi samo 30-ak članova.

- Pratiteljica pomaže uglavnom samcima, jer ako slijepa osoba ima u blizini obitelj, supružnika ili koga drugoga tko mu može pomoći, ne koristi se uslugama pratiteljice. Ona ih odvodi u banku, poštu, plaća im režije, pomaže u prikupljanju dokumentacije koja im je potrebna, prati ih čak i u frizerski salon ili u kupnju. U njihovim domovima ona ne obavlja kućanske poslove, nego pomaže ako im treba nešto pročitati i slično - objašnjava Deže. Dodaje kako od članova na sjednicama Izvršnog odbora Udruge slijepih i slabovidnih osoba u Donjem Miholjcu, Đakovu i drugdje u Osječko-baranjskoj županiji dobiva pozitivne reakcije s terena. Svi problemi koji su punili naslovnice prije šest-sedam godina, dodaje Deže, sad su uglavnom riješeni, i to na zadovoljstvo ne samo 300-tinjak članova udruge, koliko ih je u Osijeku, nego i njih 470 iz cijele Osječko-baranjske županije.