Objavljeno 29. veljače, 2020.
Vezani članci
PUBLICISTIKA: JEDNA KNJIGA - DVA AUTORA
Pojam liberalizma u hrvatskom društvu danas je sve teže odrediti. Razlog leži u tome što hrvatsko društvo iza sebe nema liberalnu tradiciju i liberalno iskustvo. Zagovornici kolektivističkog društvenog pristupa s lijeve i desne strane često za sve nedaće u Hrvatskoj okrivljuju neoliberalizam. Kako za nešto može biti kriv neoliberalizam, kada nismo imali ni pravi ekonomski liberalizam?
Individualizam u Hrvatskoj ne uživa dobar ugled, jer se povezuje s egoizmom, bezosjećajnošću i sebičnosti. Oslanjati se na individualizam znači preuzeti punu odgovornost za vlastiti uspjeh i neuspjeh. Ljudskoj je prirodi prirođeno da se uspjeh pripisuje vlastitim dostignućima. Za neuspjeh se okrivljuje uvijek netko drugi, a ništa nije lakše nego za sve okriviti državu koja bi umjesto nas, prema toj predodžbi, trebala donositi odluke.
KRAJ POVIJESTI
U središtu izvorne ideje liberalizma je propitivanje ekonomske slobode pojedinca kao prve stepenice prema političkoj slobodi društva. Ključno pitanje liberalizma je odnos države i slobode pojedinca. Ljudski rod je u 20. stoljeću iskusio rezultate dva autoritarna režima - fašizma (nacizma) i komunizma. Slom socijalističkog poretka sovjetskog komunističkog tipa na europskom tlu krajem 20. stoljeća ostavio je svijet samo s jednom dominantnom svjetskom silom - SAD-om. U posljednjih 200 godina SAD je svoj gospodarski prosperitet temeljio na idejama liberalizma koje su iz Europe prenesene na američko tlo. Ideja liberalizma u SAD-u rascijepila se u dvije struje. S jedne strane jesu ideje Demokratske stranke uz koju se danas najčešće veže pojam liberali, dok su s druge strane zagovornici Republikanske stranke koji su početkom 20. stoljeća pojam liberalizma ogolili do te mjere da su kapitalizam tumačili kao nepoštednu darvinističku ekonomsku borbu za opstanak između pojedinaca. Ovakvo gledanje na ideju liberalizma dovelo je do pojave ideje neoliberalizma u SAD-u u drugoj polovini 20. stoljeća i kasnije pojave libertijanizma zasnovanog na učenju objektivističke filozofije Ayn Rand, utemeljene na individualizmu i ljudskom egoizmu koji je doveo do poznatog stava "Pohlepa je dobra", iz filma Wall Street. Iz ove američke dihotomije danas se govori o lijevim i desnim liberalima.
Slom monolitnog komunističkog bloka u Europi i okretanje prema tržišnoj, kapitalističkoj privredi utemeljenoj na privatnom interesu pojedinca, navela je filozofa Francisa Fukuyamu, zagovornika liberalnih ideja, da početkom 21. stoljeća iznese tezu o kraju povijesti. Kada se u studenome prošle godine u svijetu obilježilo 30 godine od pada Berlinskog zida i nakon tranzicijskih iskustava bivših socijalističkih država, pokazalo se kako je teza o kraju povijesti bila preuranjena. U ekonomskom smislu svijet nikad nije bolje stajao nego danas. Zemlje koje su podržavale liberalizaciju i otvorenost tržišta, ostvarile su veći uspjeh od zatvorenih gospodarstava. Ipak, financijska kriza iz 2008. godine pokazala je pukotine suvremenog svijeta. Nada utemeljena na liberalnoj ideji o novom svjetskom poretku zasnovanom na jednakosti, pravdi i slobodi ozbiljno je poljuljana. Europa se polako udaljava od liberalne ideje. Zbivanja u nekim tranzicijskim europskim zemljama (Mađarska, Poljska) te najnoviji događaji u Njemačkoj koja se našla u šoku kad su početkom veljače ove godine članovi CDU-a pristali ući u koaliciju s radikalnom, pronacističkom strankom AfD, kako bi izabrali liberala Thomasa Kemmericha za predsjednika savezne države Turinhgen, nasuprot predstavniku SPD-a, pokazuju sklonost bijega u autoritarne sustave. Cijeli slučaj kao da potvrđuje zloguku tezu koju je izrekao Karl Polany u svojoj knjizi "Velika preobrazba" - kako liberalne demokraciju u pravilu završe u autoritarnom sustavu. Zagovornici izvornih europskih liberalnih vrijednosti ostali su zapanjeni najnovijim zbivanjima u njemačkoj politici.
BEZ TRADICIJE
Rodonačelnik ekonomskog liberalizma škotski je svećenik Adam Smith, koji je svojim djelom "Bogatstvo naroda" postavio temelje djelovanja "nevidljive ruke" slobodnog tržišta kojeg pokreće ključni mehanizam - tržišna cijena. Preduvjeti djelovanja tržišnog mehanizma jesu privatno vlasništvo i pojedinac koji slobodno donosi odluke kako bi zaštitio osobni interes bez utjecaja države. Tržište nagrađuje pojedinca za dobro donesene odluke i kažnjava ga za loše odluke. Liberali su postavili hipotezu o potpunoj efikasnosti tržišta (EHM - Efficient Market Hipotessys) temeljeći ju na pretpostavci kako tržište i tržišna cijena odražavaju sve dostupne informacije. Znanstvena istraživanja kasnije su pokazala kako tržište nije potpuno efikasno, jer postoji asimetričnost informacija na temelju kojih pojedinac može ostvariti zaradu. Joseph Stiglitz, predstavnik američkih liberala, na teoriji asimetričnosti informacija na tržištu dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju. Mnoštvo pojedinaca dolazi na tržište s različitim očekivanim procjenama buduće cijene utemeljene na kalkulacijama, stvarajući odnos ponude i potražnje uz uspostavljanje ravnotežne tržišne cijene.
Hrvatska iza sebe nema tradiciju liberalizma, a u svijesti ljudi dominiraju autoritarni modeli odlučivanja temeljeni na političkoj i ekonomskoj moći države. Unatoč tomu, brojne osobe u Hrvatskoj vole sebe nazivati liberalima. Ti samozvani liberali često govore o jednakosti ne prihvaćajući činjenicu da smo svi kao jedinke različiti. Jednakost je za njih samo mehanizam u kojem bi vršili raspodjelu bogatstva silom političke moći. Oni zaboravljaju da svaka raspodjela države izvan tržišnog mehanizama dovodi do njegovog iskrivljenja (distorzije). Tržišni mehanizam i konkurencija utemeljena na produktivnosti jedini su pravedan način raspodjele u društvu i pretpostavka ekonomske slobode. Kada bismo upitali te samozvane liberale treba li RH imati isključivo privatno školstvo, zdravstvo, pa čak i privatne zatvore, kao u SAD-u, na što bi izvorni liberali dali potvrdan odgovor, pitanje je koliko bi njih podržalo takvu ideju.
Inače, pojam liberalizma u javnosti se najčešće poistovjećuje s neoliberalnom politikom Ronalda Reagana i Margaret Tacher u Velikoj Britaniji 80-tih godina prošlog stoljeća, ili monetarističkom školom i praksom Miltona Friedmana i škole iz Chicaga. Doda li se ovomu još učenje Ayn Rand i libertijanaca, ne treba nas čuditi hrvatska zbunjenost u određivanju pojma liberalizam, jer sve ono što izaziva zbunjenost, izaziva i strah.
Piše: Stanko DABIĆ