Možda zvuči surovo, no život nas na okrutan način uči da uvijek postoji neko sutra, s nama ili bez nas
Objavljeno 29. veljače, 2020.
Gostovanje u Novoj Gorici je otkazano, no idu u Gavellu i HNK u Varaždinu
Vezani članci
OKRUGLI STOL U HNK-U: RAZUMIJEMO LI SE?
HNK ZADAR: "CIGLA" FILIPA ŠOVAGOVIĆA
Predstava Emet prema mnogočemu je za osječki HNK posebna. Osim što je praizveden tekst domaće autorice, k tomu zaposlenice ovoga teatra, Ivane Šojat, donijela je svom gradu i brojne nagrade, sjajno je prihvaćena kod publike, ali je i predstava s najviše izmjena u podjeli: prvo je umjesto Mateje Grabić Ćaćić uskočila Petra B. Blašković, onda je Ivanu Gudelj Tešija zamijenila Antonija Pintarić, a treća je zamjena ona najbolnija: Duško Modrinić zauvijek u ulozi Tate zamijenio je Aleksandra Bogdanovića.
Izvan regije
Pred ansamblom su dva skorašnja gostovanja - u HNK-u u Varaždinu, u ponedjeljak, 2. ožujka, i u GDK-u Gavella dva dana kasnije.
- Miniturneja omogućit će nam da afirmiramo našu produkciju u Hrvatskoj. Nakon velikog priznanja na Marulićevim danima s dvije važne nagrade te nominacijom za najbolju predstavu u cjelini za Nagradu hrvatskog glumišta, želja nam je bila pokazati ovu predstavu i izvan regije. Sa Slovenskim narodnim gledališčem iz Nove Gorice imala sam priliku surađivati i uvjerila sam se u njihov izniman repertoar te uz podršku uprave ugostili smo njihovu predstavu Trojanke, koja je obišla sve najveće festivale antičkog teatra u Europi, i upravo je ta predstava otvorila naš novi ciklus i manifestaciju Klasici u HNK-u. Redatelj naše predstave Samo Strelec njima je dobro znan i zahvaljujući njegovu prijevodu dogovorili smo gostovanje - ističe Petra Blašković, ravnateljica Drame, no Nova je Gorica ipak otkazana. Gostovanje u Sloveniji trebali su spojiti s ranije dogovorenim gostovanjem u Varaždinu i Zagrebu.
- Tijekom gostovanja kod nas potpisali smo sporazum o prijateljstvu i suradnji sa SNG-om Nova Gorica. Prema modelu drugih država i kazališta, koprodukcije otvaraju vrata kulturnom i umjetničkom razvitku te dokazuju da su uspješan način stvaranja jedinstvenih predstava koje tako mogu obogatiti sposobnosti jednog jedinog teatra. Ansambl u kojem se susreću glumci iz različitih podneblja bogatiji je i rađa novu vrstu nadahnuća. Želja nam je otvarati se prema drugima i stvarati kulturno-umjetničke mostove koji nadilaze granice. Na tom tragu, iako s bližim teatrom, upravo započinjemo i koprodukciju s Gradskim kazalištem "Joza Ivakić" iz Vinkovaca, s kojim ćemo realizirati predstavu Gospođica Julija, u režiji Aide Bukvić - napominje ravnateljica, priznajući da još uvijek teško pozitivnije razmišljaju nakon gubitka Ace.
- A život i posao teku dalje..., ovako ili onako..., a s tim nije lako živjeti - dodaje Blašković.
Premda ‘uskakanje‘ u ovom slučaju nije najs(p)retniji izraz, jer obično podrazumijeva kratkotrajnu zamjenu, do povratka kolege, Duško Modrinić u Emetu je za stalno uskočio u ulogu Tate, koju je igrao Aleksandar.
- Nije teško ‘uskočiti‘ u ulogu, teško je što Ace nema, i što ne možemo još uvijek shvatiti da ga nema. Slično se dogodilo i u Školi za žene. On je dio sebe ostavio u kazalištu, osjećamo ga kao da je među nama. Znam da sve zvuči pomalo eterično - još je Duško potresen, posebice jer su on i Aleksandar bili i više od kolega na sceni, bili su prijatelji. S obzirom na značaj Aleksandra u ansamblu i kazališnom životu grada, još je mnogo uloga u kojima će mu trebati pronaći zamjenu. Ako se taj emocionalni dio i ne uzme u obzir, premda je to gotovo neizvedivo, treba ulogu pripremiti, za što obično glumci imaju tjedne i mjesece na raspolaganju. Duško je morao biti brz. Pogledao je predstavu, videosnimku. Srećom, vatreno je krštenje imao pred domaćom publikom.
Potpora ansambla
- Bilo je lijepo, osjetio se duh zajedništva. Imao sam veliku potporu u ansamblu i od Ace koji je sigurno pazio na mene - sjetno je dodao Duško. Svaki put u ovakvim situacijama glumac koji ‘uskače‘ u nezavidnoj je situaciji, jer su i publika i kolege na sceni naviknuli na predstavu, a nova osoba donosi novu energiju.
- Najvažnije je poštivati kȏd koji je odredio redatelj, svatko od nas na svoj način pridonese ulozi, ograničeni svojim mogućnostima činimo najbolje što možemo - kaže Duško, koji je u Osijek i HNK došao prije osam godina. Kako stvari sada stoje, on ostaje. Još 12 godina i može dobiti ugovor za stalno, kaže kroz smijeh.
Narcisa Vekić
Duško Modrinić
glumac
U svaku je predstavu uloženo nekoliko mjeseci proba, rada i šteta je skinuti ih s repertoara. Moramo se udružiti i izgurati to do kraja. Imamo sada dosta mladih, kvalitetnih glumaca s kvalitetnim ljudskim osobinama.
Svatko od nas daje jedinstven pečat
Petra B. Blašković: Predstava je živo tkivo i uvijek dopušta nadogradnju, najgore je predstavu ugasiti ako dođe do nekakvih poteškoća, a ona pokazuje veliki potencijal. Emet smo prijavili i na festivale, njegov je život neupitan, mimo nas kao ovozemaljskih bića. Svaki glumac koji dobije zadatak ući u postojeću predstavu ima ju prilike nadopuniti, nadograditi i prilagoditi sebi, ne narušavajući joj strukturu i srž. Svatko je zamjenjiv, predstava ostaje. Možda zvuči surovo, ali život nas i na okrutan način uči da uvijek postoji neko sutra, bili mi u njemu ili ne. Emet, kao i ostale predstave, ostaju na repertoaru dok za njih ima interesa. U svijetu je normalno da uspješne predstave žive desetljećima, izvođači se mijenjaju. Svatko od nas svakoj ulozi daje jedinstven pečat.