Magazin
TEMA TJEDNA: PROŠIRENJE EU-A NA ZAPADNI BALKAN (III)

Adnan Ćerimagić: Proces BiH priključenja EU, u velikom je zaostatku
Objavljeno 29. veljače, 2020.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: PROŠIRENJE EU-A NA ZAPADNI BALKAN (I)

Jugoistok Europe na korak do Europske unije

TEMA TJEDNA: PROŠIRENJE EU-A NA ZAPADNI BALKAN (II)

Mladen Lišanin: Moguće je da pristupanje Srbije Uniji bude ubrzano

INTERVJU: BRANIMIR VIDMAROVIĆ

Prema susjedima, koji žele u EU, moramo biti dobronamjerno kritični

O situaciji na području jugoistoka Europe, što se tiče mogućnosti priključenja Europskoj uniji i problemima koji se oko pristupnih pregovora pokazuju kao teško premostive prepreke na putu prema EU-u, razgovarali smo s Adnanom Ćerimagićem, analitičarem Inicijative za europsku stabilnost (ESI), u kojoj od 2013. godine prati situaciju u zemljama zapadnog Balkana i njihove odnose s Europskom unijom.

ESI-ju se pripisuje zasluga za plan zaustavljanja migrantske krize koja je potresla EU tijekom 2015. godine i predlaganje osnove za plan dogovora između Skopja i Atene kojim je okončan višedesetljetni spor dviju zemalja oko imena Republike (Sjeverne) Makedonije. Adnan Ćerimagić je izvan Bosne i Hercegovine, u kojoj je rođen 1986. godine, postao poznat tako što se u ljeto 2018. godine, u austrijskom alpskom gradiću Alpbachu, na panelu s predsjednicima Srbije i Kosova, Aleksandrom Vučićem i Hashimom Thacijem, snažno usprotivio njihovoj ideji crtanja novih granica po etničkim linijama. Ćerimagić je završio pravo na Sveučilištu u Grazu gdje je kao istraživač kratko radio na Institutu za ljudska prava i demokraciju. Europske studije završio je na belgijskom Europskom koledžu u Brugesu, rasadniku "novih Europljana" i "budućih europskih lidera". Radio je u Tajništvu Europskog parlamenta i predstavništvu BiH u Bruxellesu te Ministarstvu vanjskih poslova BiH u Sarajevu.

ZAMKE NA PUTU
Kako vidite stanje u kome se nalazi trenutačni proces proširenja EU-a?

- Trenutačno su povjerenje i podrška politici proširenja u padu, kako u EU tako i u zemljama zapadnog Balkana. Razlog tome je utisak da dosadašnji proces nije donio očekivane rezultate. Pogledajte samo situaciju u Crnoj Gori i Srbiji koje od 2012. i 2014. pregovaraju o članstvu u EU-u. Ideja politike proširenja je da pregovori popravljaju situaciju u zemljama i da se one tako približavaju EU standardima i pravilima. To više nije slučaj, jer prema ocjeni Europske komisije Crna Gora i Srbija na istoj su razini, ili čak i gore od Sjeverne Makedonije koja pregovore još nije niti počela.

Koji je temeljni problem koji koči njihovo priključivanje Europskoj uniji, bar za sada?

- Hrvatska je 2013. godine postala članica EU-a jer je veliki broj ljudi, uključujući političare, državne službenike, novinare i građane, vjerovao da je članstvo u EU-u moguće i da je sam put ka članstvu dobar za Hrvatsku.

U slučaju Crne Gore i Srbije, od otvaranja pregovora 2012. i 2014. godine, bar jedan od ta dva sastojka nedostaje. Velikom broju ljudi koji su uključeni u proces postalo je jasno da idući značajan cilj u procesu - članstvo u EU - ne ovisi isključivo od njihovog rada i da u samoj Uniji apetita za taj korak nema.

Kako onda objašnjavate pozitivne promjene i reforme u Skopju i Tirani?

- Istina, u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji dinamika je zadnjih godina bila potpuno drugačija od one u Crnoj Gori i Srbiji. Razlog tome je što su ljudi u ove dvije zemlje vjerovali da je idući korak u procesu i cilj otvaranja pregovora ostvariv i da je ovisio od njih. Zbog toga su i ispunjavali zahtjevne uvjete EU-a, od promjene imena do temeljne reforme pravosuđa.

Kako se tu uklapaju Bosna i Hercegovina i Kosovo?

- Najveći dio bosanskohercegovačke pozitivne energije i EU ambicija izmorio se i potrošio stvaranjem zablude da se BiH nalazi na putu prema članstvu u EU-u kada uopće nije. Naime, u BiH je taj proces krenuo tek predajom zahtjeva za članstvom u EU-u 2016. godine. Iz različitih razloga mnogo godina kasnije u odnosu na sve BiH susjede. S druge strane, Kosovu se još uvijek ne dopušta niti da krene s procesom, jer ga pet zemalja članica EU-a ne priznaje kao nezavisnu državu.

UNAPRIJEDITI PROCES
U pripremi je zagrebački summit o proširenju EU-a na zapadni Balkan, no oko tog pitanja u EU-u postoje i dalje nesuglasice, primjerice Macron je izrazio skepsu glede proširenja...?

- Francuski predsjednik Emmanuel Macron o odnosu EU-a i zemalja zapadnog Balkana najčešće govori u kontekstu razgovora o budućnosti EU-a, ili stanja u zemljama regije. On smatra da je dosadašnje proširenje EU-a, osim pozitivnih imalo i negativne posljedice. Macron zahtijeva da se o njima razgovara otvoreno i da se do budućih proširenja pokušaju popraviti. Predsjednik Macron je s pravom nezadovoljan situacijom na zapadnom Balkanu, prije svega u Srbiji o kojoj često govori, ali je pogriješio što je za grijehe Crne Gore i Srbije odlučio "kazniti" Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Zbog toga je važno da se ta pogreška što prije popravi, ali i da se unaprijedi proces koji kreće nakon otvaranja pregovora.

Sa svim tim u vezi, koliko je buduće proširenje EU-a na zapadni Balkan realno?

- Vlade svih zemalja članica EU-a, suglasne su da sve države zapadnog Balkana imaju perspektivu punopravnog članstva u EU-u i da će jednog dana one biti dio EU-a. To je dobro i važno ne samo za regiju već i za Uniju, njezinu globalnu ambiciju.

U ovom trenutku, međutim, prioritet dijela članica EU-a nije njezino proširenje već reforma. Također, situacija u zemljama regije je takva da su godinama daleko od ispunjavanja uvjeta za članstvo. To znači da u idućih nekoliko godina zemlje zapadnog Balkana ne mogu očekivati članstvo, ali EU mora pronaći način da zemlje motivira da se reformiraju i približe EU standardima.

ULOGA HRVATSKE
Može li Hrvatska učiniti nešto u takvoj situaciji?

- Prije svega nastaviti aktivnosti koje će osigurati pozitivnu odluku EU-a u vezi s otvaranjem pregovora o članstvu sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. U isto vrijeme bilo bi dobro da Hrvatska ohrabri EU da zemljama zapadnog Balkana ponudi jedan konkretan i ostvariv cilj. Taj cilj mora ovisiti od reformi koje provode vlade zemalja regiona. On bi morao biti dovoljno privlačan da omogući društveno-ekonomski razvoj zemalja i rad na unapređenju vladavine prava.

U ESI-u smo zagovarali da to bude članstvo u zajedničkom tržištu EU-a, po ugledu na Švedsku i Finsku, koje su prvo postale dio tržišta, a onda i punopravne članice EU-a. Vjerujemo da bi taj cilj bio dovoljno motivirajući i da bi ga bilo moguće ostvariti u idućih nekoliko godina. Samit EU-a i zemalja zapadnog Balkana u svibnju odlična je prigoda da taj prijedlog dobije podršku svih zemalja članica EU-a.(D.J.)
TRAJČE STOJANOV

MAKEDONIJA ČEKA ZELENO SVJETLO

Na sastanku Europskog vijeća u listopadu 2019. Sjeverna Makedonija i Albanija nisu dobile zeleno svjetlo za početak pregovora s Europskom unijom. Za to se najviše krivi francuskog predsjednika Macrona, no gdje je zapravo glavni problem, i kako ga riješiti, bar što se Republike Sjeverna Makedonija tiče, odgovora Trajče Stojanov, profesor sa Sveučilišta "Goce Delčev" u Štipu.

- Točno, na sastanku Europskog vijeća u listopadu 2019. Makedonija nije dobila, rekao bih, očekivan, poziv za start pregovora s EU-om. Razlog je formalno u novoj metodologiji koju traži Macron, a suštinski novo geopolitičko pregrupiranje snaga u Europskoj uniji, uoči (tada) Brexita i opadanja moći njemačke kancelarke Merkel. Sada, kada se Macron polako etablirao kao neformalni lider nove Europe, a nova metodologija objavljena, šanse za početak pregovora se naziru. Iako, rekao bih, to ni izdaleka nije ni ona ista Europa, a definitivno ni oni isti uvjeti prema kojima je u EU ušao veći dio balkanskih zemalja. Vizija Macronove Europe definitivno nam ne ide u prilog.

POZITIVNI SIGNALI
Bez obzira na rezerve koje izražava francuski predsjednik Macron, koliko je buduće proširenje EU-a na Zapadni Balkan osim političkog i sigurnosno pitanje?

- Ovih dana, bar do nas u Makedoniji, stižu ohrabrujući glasovi od EU-a. U povodu toga je grčki ministar vanjskih poslova Nicos Dendias bio domaćin skupu ministara vanjskih poslova iz regije, na konferenciji u Solunu pod nazivom From Thessaloniki to Zagreb, o europskim perspektivama zapadnog Balkana.

Tom prigodom on je jasno poručio da EU "mora ispuniti svoje obaveze". Nimalo slučajno, rekao bih, taj "pritisak" počinje od Grčke, koja s potpisanim Prespanskim ugovorom i rješavanjem jednog važnog susjedskog problema ima otvoren put da se promovira u regionalnog lidera. Imajući u vidu da na početku ožujka, uoči zagrebačkog summita, treba biti usvojena nova metodologija proširenja, vrlo je vjerojatno da će Makedonija, zajedno s Albanijom, ipak dobiti zeleno svjetlo za početak pregovora. To svakako ne znači ništa na dugi rok, jer, prema mom mišljenu, upravo nova metodologija može odužiti pristupanje Europskoj uniji u nedogled. Što je, po meni, i nekakva "skrivena" politika Macronove vizije Europe, Europe na dva, čak i tri, nivoa. Ali pozitivan signal za start pregovora u ovom geopolitičkom trenutku svakako djelomično rješava i "sigurnosno pitanje" regije.

Može li Sjeverna Makedonija ipak uskoro početi pregovore o članstvu u EU-u ili će se ići na pregovore "u paketu", skupa s Albanijom, ali i BiH, Srbijom...?

- Srbija već otvora neke poglavlja, BiH je, čini mi se, daleko od takve odluke Europske unije, a o razdvajanju Makedonije i Albanije nitko u EU-u ne razmišlja. Iako nama odgovara takvo razdvajanje, jer, prema mom mišljenju, Makedonija je u daleko boljoj poziciji oko pitanja reforme od Albanije, ipak je to razdvajanje upravo sigurnosni problem.

A kao što znate, Makedonija ima gotovo 25 % albanske etničke manjine, pa bi upravo to razdvajanje bilo prilično senzitivno. Ali neovisno hoćemo li ići "u paketu" ili ne, jako je važno da se dobije pozitivni signal, jer bi to značilo i vjetar u leđa za tekuće unutarnjopolitičke probleme zemlje. Prema mom mišljenu, negativni odgovor EU-a u ovom političkom trenutku značio bi dugoročnu politićlu krizu u Makedoniji.

Što je s priključenjem NATO savezu? Pristupni protokol nije dovršen, zašto se kasni, koji su tu problemi...?

- Makedonski parlament već je usvojio protokol, ali s odgođenim djelovanjem, jer je, kao što znate, zbog unutarnjih problema, Španjolska ostala posljednja da ratificira protokol o pristupu. Onoga trenutka kada protokol ratificira Španjolska, aktivira se i naš protokol. Tako da je pitanje pristupa Makedonije NATO-u čisto tehničko, a ne političko pitanje. Time se zatvara važno geopolitičko pitanje stabilnosti regije. Jer dugo je Makedonija bila "na vatrenoj liniji" između Washingtona i Moskve, kako je još prije nekoliko godina, na vrhuncu tadašnje makedonske unutarnje političke krize, izjavio tadašnji američki državni tajnik John Kery. Ulaskom u NATO zatvara se dugogodišnje geostrateško opredjeljenje Makedonije, još od neovisnosti, do danas. Kako već dobro znate, dosad se nije dogodilo da bilo koja zemlja iz bivšeg Istočnog bloka uđe u EU a da prethodno nije postala članica NATO-a, tako da je ulazak u NATO dodatni stimulans za zemlje Europske unije, uključujući i Francusku, da pozitivno odluče o početku pregovora s Makedonijom. Osobno, nisam baš neki "fan" NATO-a ili bilo kojeg vojnog saveza, osobito što dijelim neke stavove, uključujući i Macronove, da je NATO klinički mrtav. Naime, to je recidiv Hladnog rata, a u novim geopolitičkim konstelacijama, osobito s Trampovom administracijom, taj je savez pred ozbiljnim iskušenjima i pred njim je ozbiljno redefiniranje.

VLASTITI PROBLEMI
Zaključno, kakva je budućnost Sjeverne Makedonije?

- Mene malo zabrinjavaju geopolitičke konstelacije. Na vanjskom političkom planu Makedonija je ušla u zapadnu orbitu, no ono što zabrinjava jest unutarnje stanje države. Makedonija je odmah iza Hrvatske po odlascima u emigraciju, i to sada kada još nije članica EU-a, a možete zamisliti kakav će emigrantski val krenuti prema Europi kada postanemo članica Unije. Dodatno, kao mala država, bez prirodnih resursa, malo ulažemo u obrazovanje, znanost i tehničko-tehnološki razvoj, koji su jedini pokretači razvoja. Naši najbolji ljudi već odavno nisu ovdje, svagdje su po "belom svetu". Naše obrazovanje je u očajnom stanju… Oslanjati se isključivo na NATO i EU nije baš najpametnija unutarnja politika, NATO i EU mogu biti samo katalizatori, nikako pokretači unutarnjeg razvoja bilo koje države. Ali za početak, dobro je i to, nadajmo se boljem u budućnoisti. (D.J.)
Najčitanije iz rubrike