Magazin
SJENE PROŠLOSTI, VIZIJE BUDUĆNOSTI

Baranjski dvorci: Nekad ponosni divovi, danas patuljci u obnovi
Objavljeno 29. veljače, 2020.

Vrlo brzo neki od baranjskih dvoraca neće biti samo obični neiskorišteni resursi iz prošlosti. Obnavlja se dvorac u Tikvešu, slična "sudbina" očekuje i onaj u Bilju, dok će, čini se, na sretniju budućnost najduže čekati onaj darđanski. No, dok budućnost ne stigne, vratimo se malo u prošlost...

Baranjski dvorci, podignuti između 17. i 19. stoljeća, desetljećima su služili svrsi, a onda su postali, u neku ruku, teret svojim vlasnicima - jedinicama lokalne samouprave, ustanovama ili tvrtkama. Najstariji je dvorac Eugena Savojskog. U Bilju ga je dao sagraditi u prvoj polovini 18. stoljeća princ Franjo Eugen od Savoje i Pijemonta. U povijesti je zapamćen kao jedan od najslavnijih austrijskih vojskovođa čije su pobjede označile konačan kraj osmanlijskih osvajanja u Europi. Smješten je na rubu Kopačkog rita, zaštićenog parka prirode. Bio je to prvi dvorac u tom dijelu sadašnje Hrvatske nakon njezina oslobođenja od stoljeća i pol duge osmanlijske uprave. Sagrađen je kao lovački dvorac na imanju koje je princ Eugen Savojski dobio na dar od austrijskog cara Leopolda I. Doduše, za imanje je dao nešto novca, ali ni blizu njegove prave vrijednosti. Princ je rijetko u njemu boravio. Nagađa se, tvrde povjesničari, da je dvorac djelo austrijskog arhitekta Johana Lucasa von Hildebrandta koji je za Savojskog gradio i glasoviti dvorac Belvedere u Beču.

SIMBOL BILJA
Biljski je dvorac, zajedno s gospodarskim zgradama, oblikovan kao jedinstvena, pretežito prizemna građevina, takozvani četverokrilni dvorac s unutarnjim dvorištem. Sredinom 19. stoljeća uz dvorac je uređen perivoj koji se danas prostire na približno osam hektara i zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture. Bio je sjedište golemoga kraljevsko-vojvodskog posjeda. Budući da princ Eugen Savojski nije imao nasljednika, nakon njegove smrti, 1736. godine, posjed je pripao Dvorskoj komori u Beču. Četrdesetak godina poslije kraljica Marija Terezija posjed je dodijelila kćerki Mariji Kristini, udanoj za princa Albrechta od Saksonije i Teschena. Kako ni oni nisu imali djece, naslijedio ga je nadvojvoda Karl Ludwig koji je Bilje proglasio neotuđivim imanjem techenske loze obitelji Habsburg… Nakon Prvog svjetskog rata, mirom u Saint Germainu, Kraljevini SHS, odnosno kasnijoj Kraljevini Jugoslaviji, pripalo je 78 % vlastelinstva, a 22 % ostalo je nadvojvodi Friedrichu u granicama Mađarske. Jugoslavenski je dio 1920. godine proglašen državnim dobrom i takav je ostao do 90-ih godina prošlog stoljeća. Danas je dvorac slavnog Savojskog u vlasništvu Općine Bilje i Osječko-baranjske županije u omjeru 50:50, a prije toga vlasnik su mu bile Hrvatske šume. Tijekom proteklih godina "živio" je samo nekoliko dana godišnje. Vraćao se u vrijeme svog nastanka kada je udruga Čuvari tradicije princa Eugena Savojskog organizirala obilježavanje Dana dvorca te kada je Općina, odnosno tamošnji TZ, u dvorcu organizirala prigodne programe. U ovom trenutku je prazan, struja i voda su isključeni te, nažalost - propada. Ipak, nazire se svjetlo na kraju tunela.

- U kontaktu smo s jednom tvrtkom iz Virovitice koja je već radila slične projekte i koja je izradila studiju mogućih sadržaja unutar samog dvorca, što nam je bilo potrebno zbog zadavanja projektnog zadatka. Početkom idućeg mjeseca raspisat ćemo javnu nabavu za izradu projektne dokumentacije za njegovu restauraciju, a kad dokumentacija bude gotova, znat ćemo i iznos potreban za radove - kaže Željko Cickaj, načelnik Općine Bilje, naglašavajući kako im je želja da dvorac, odnosno njegov interijer, ne bude stereotipan, kako sve skupa žele dići na višu razinu te njegova samoodrživost. Tvrdi da sve skupa jako dugo traje te kako su u fazi u kojoj su danas, trebali biti prije tri godine. Cickaj ističe kako su mnogo toga riješili zahvaljujući Osječko-baranjskoj županiji.

DARĐANSKI DIV
Samo nekoliko kilometara dalje nalazi se još jedno baranjsko povijesno zdanje. Riječ je o dvorcu Esterhazy u Dardi, spomeniku kulture druge kategorije. U skladnoj je kombinaciji baroka i klasicizma, a uz Eltzov u Vukovaru te dvorac u Bilju jedan je od značajnijih spomenika kulture u Baranji i Slavoniji. Dodatni štih daje mu veliki perivoj i neposredna blizina prirodnog kupališta, jezera Đola. Prvi posjednici vlastelinstva Darda bili su Janos i Friedrich Veterani koji su imanje stekli u doba kralja Karla VI. Kraljica Marija Terezija daruje Dardu obitelji Esterhazy 1749. godine te oni ostaju vlasnici čitavo stoljeće. Povjesničari tvrde kako nije točno poznato vrijeme njegove gradnje, ali pretpostavlja se da je podignut na prijelazu 18. u 19. stoljeće. Neki, pak, tvrde da ga je 1813. godine dao sagraditi grof Ivan Kazimir Esterhazy. Kada se zbroje sve povijesne činjenice, usmena predaja i legende, oko darđanskog se dvorca mogu ispričati lijepe priče. Jedna od njih, primjerice, kaže kako je njegov posljednji vlasnik, grof Kazimir, bio bliski prijatelj mađarskog skladatelja Franza Liszta. Taj nadaleko poznati glazbenik, pak, darđanskom je grofu posvetio četvrtu od ukupno 19 kompozicija "Mađarskih rapsodija", koja se ističe po dubini, veselom ritmu, zvonkosti melodije... Kazimir i njegova svita navodno su je slušali upravo kad je posluživana - Esterhazy torta. Kažu da je esterhazyca prvi put napravljena negdje u 19. stoljeću, u čast princa Pála Antala Esterházyja, ministra u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Postala je jedna od najpoznatijih torta Europe, no kako i zašto je nastala - teško je reći. Dvorac je u vlasništvu Općine koja ga je prije desetak godina na dar dobila od Belja. Općinski čelnici imali su želju vratiti mu staru slavu. Raspisali su nekoliko natječaja, neki (nazovi)investitori bili su čak i zainteresirani, govorili o izdašnom ulaganju, ali se ispostavilo da je posrijedi bila samo njihova neozbiljnost.

- S dvorcem nema ništa novoga. Natječaje više nećemo raspisivati, za razgovore smo spremni i čekamo eventualno pismo namjere - kaže Antonio Branilović, zamjenik načelnika Općine Darda. Potvrđuje da je dvorac u lošem stanju, ali dodaje kako je riječ o specifičnom objektu, jer za svaki zahvat treba ishoditi odobrenje konzervatora, a bilo kakva eventualna obnova milijunske je vrijednosti, za što je općinski proračun preplitak.

I darđanski dvorac zaživi samo nekoliko puta godišnje. U vrijeme održavanja Tarda festa, primjerice, dvorac i prekrasni perivoj oko njega djeluju zaista bajkovito. Sve dok se šarena svjetla ne ugase. Perivoj je, doduše, prilično respektabilan i po danu, što se za dvorac sigurno ne može reći. Svojevremene riječi općinskog načelnika Ante Vukoje, kako je dvorac dragulj posipan prašinom - još uvijek vrijede. Samo što je sloj prašine sve deblji.

STARAC IZ TIKVEŠA
Novu priču najprije će početi pričati kompleks dvoraca Tikveš. Arhitektonski je to sklop ladanjske arhitekture iz 19. stoljeća, koji je tijekom povijesti bio lovačko središte poznato u europskim i svjetskim razmjerima. Projekt Prezentacijsko edukacijski centar Tikveš uključuje obnovu, prenamjenu i opremanje ovog kompleksa u suvremeni centar s jedinstveno oblikovanim postavom kao ishodištem edukacije o prirodnim značajkama Kopačkog rita i važnosti njegova očuvanja.

- Ciljevi projekta su povećanje broja posjetitelja i atraktivnosti u PP-u Kopački rit, adaptacija i opremanje sadržaja i povećanje broja educiranih posjetitelja o važnosti i očuvanju prirodnih vrijednosti i bioraznolikosti PP-a Kopački rit. Ukupna vrijednost projekta iznosi 61.066.740,42 kuna, od čega je 85 % financirano iz fondova Europske unije, a 15 % su javna sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te sredstva Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Početna konferencija projekta održana je u srpnju 2018. godine, kada je projekt predstavljen suradnicima i široj javnosti - kažu u JUPP-u Kopačli rit, dodajući kako se radovi na gradnji Prezentacijsko-edukacijskog centra Tikveš odvijaju zadanom i planiranom dinamikom.

Ugovor o građenju potpisan je 18. travnja 2019. godine s tvrtkom TEH-GRADNJA d.o.o. iz Zagreba. Radovi su počeli u svibnju prošle godine i napreduju prema planu. Odvijaju se paralelno na sva tri objekta - Stari dvorac, Novi dvorac i aneks. Nakon što završe građevinski radovi, slijedi opremanje. Provedba projekta predviđena je do 2021. godine, a njime će biti obnovljen, prenamijenjen i opremljen postojeći kompleks dvoraca Tikveš u Prezentacijsko-edukacijski centar s jedinstveno oblikovanim postavom kao ishodištem edukacije o prirodnim značajkama Kopačkoga rita i važnosti njegova očuvanja.

Piše: Ivica GETTO
ŽELJKO CICKAJ: Početkom idućeg mjeseca raspisat ćemo javnu nabavu za izradu projektne dokumentacije za restauraciju dvorca...
ANTONIO BRANILOVIĆ: Dvorac je u lošem stanju, no za razgovore smo spremni i čekamo eventualno pismo namjere...
Prepoznatljivi Tikveš
Kompleks dvoraca Tikveš, obuhvaćen Parkom prirode Kopački rit, prostor je šuma i perivoja unutar kojega su smješteni rezidencijalni objekti: Novi dvorac s Aneksom, Stari dvorac, Kapelica papina blagoslova te prateći objekti. Kompleks datira iz 19. stoljeća, a sagradili su ga članovi Teschenske loze obitelji Habsburg. Tijekom povijesti dvorci su bili lovačko središte poznato u europskim i svjetskim razmjerima, ali isključivo zatvorenoga tipa, za vladare i goste dvora. Tijekom okupacije Baranje u Domovinskom ratu dvorci su devastirani. Odlukom Vlade RH od 2000. godine kompleks je dan na korištenje i upravljanje Javnoj ustanovi Park prirode. Važno je istaknuti kako će se zadržati vanjski izgled Staroga i Novoga dvorca, dok se unutrašnjost uređuje kao suvremeni prezentacijski prostor. Adaptacija i prenamjena aneksa Novoga dvorca u centar za interpretaciju prirode, u kojemu će teme i eksponati primjenom najmodernije tehnologije postati interaktivni i atraktivni za posjetitelje.
Titov lovački teren
Tikveški dvorac u narodu je poznatiji kao - Titov. Zato što je Josip Broz u njemu desetljećima uživao loveći baranjsku divljač i ugošćujući mnoge svjetske državnike. No, on ga nije gradio, nego, u neku ruku - naslijedio, jer je i tikveški dvorac nakon Drugog svjetskog rata bio u državnom vlasništvu. Do Prvog svjetskog rata služio je kao ljetnikovac, a ponajviše kao lovačka kuća. Novije krilo, kažu, nije podignuto zato što je tako htjela Titova supruga Jovanka, nego zato što je tako nalagao protokol uoči dolaska Valeryja Giscarda d’Estainga, francuskog predsjednika. Ne treba dvojiti zašto se taj kraj već na prvi pogled svidio Habsburzima, Karađorđevićima, a poslije i Titu. Riječ je o jednom od najboljih europskih lovišta, a trofeji iz tikveških šuma razasuti su diljem Europe…
Cijena 1,6 milijuna kuna
Uoči raspisivanja prvog natječaja za prodaju darđanskog dvorca, stručnjaci su dvorac procijenili na 2,4 milijuna kuna. Potencijalni je investitor najavio ulaganja od bajkovitih 35 milijuna kuna, ali pokazalo se da od svega nije bilo ništa. Početna cijena u trećem natječaju bila je 1,6 milijuna kuna. Četvrtog natječaja - nije bilo.
Možda ste propustili...

ŽIVIO JE BRZO I UMRO JOŠ BRŽE

Jimi Hendrix: Ikona kontrakulture

UDALJENI HORIZONTI: DUBAI - TURIZAM U SJENI KORONE

Divovi u pijesku, elita u oblacima

INTERVJU: ROSANDA MULIĆ, SPECIJALISTICA EPIDEMIOLOGIJE IZ SPLITA?

Vjerojatno ćemo svi kad-tad doći u kontakt s virusom

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: ROSANDA MULIĆ, SPECIJALISTICA EPIDEMIOLOGIJE IZ SPLITA?

Vjerojatno ćemo svi kad-tad doći u kontakt s virusom

2

REPORTAŽA: ŽUMBERAČKO GORJE

Skrivena divljina Hrvatske: Kad misliš da padaš, priroda te diže

3

TJEDNI OSVRT

Zdravi sendviči prve dame nikako nisu jeftini