Objavljeno 27. veljače, 2020.
Iako je označena nedvosmislenom vertikalnom i horizontalnom signalizacijom, nova je trkačka staza na osječkoj promenadi najčešće nedostupna trkačima. To znamo jer su nam se javili brojni trkači koji se svakodnevno suočavaju s problemima i neizvjesnim situacijama povezanim sa šetačima. Naime, šetači koji opušteno i nehajno hodaju i druže se na novoj stazi za trčanje, prema razmišljanju većine trkača, vjerojatno nisu ni svjesni da je ona sagrađena za treninge trčanja i da se na njoj mogu neometano kretati samo dva usporedna trkača. Takvo svjesno ili nesvjesno ponašanje šetača izaziva mnogo frustracije. Ona se pak često pretvara u prijepore, prepucavanja, svađe, razmjenu pogrdnih riječi, a sve češće i naguravanja, unošenje u lice uz neizostavne verbalne, a ponekad i fizičke sukobe.
Treba kazati da, osim što šetači blokiraju prolazak i neometano treniranje trkačima, oni neodgovarajućom obućom i pomagalima, poput kišobrana, štapova za nordijsko hodanje i povodaca, dodatno oštećuju osjetljivu tartansku podlogu staze. K tome nabacuju blato i prljavštinu, ostavljaju sve vrste otisaka i udubljenja, odbacuju razne otpatke i slično. U tom je smislu staza već sada na nekoliko mjesta spaljena opušcima, zalivena masnoćama i ljepljivim sokovima, razrezana, pokidana itd.
Velik su problem na trkačkoj stazi psi i njihovi neodgovorni vlasnici. Naime, oni su po inerciji ostali na "svom‘‘ starom prostoru za istrčavanje i obavljanje nužde pasa, pri čemu vlasnici ne mare previše za to što prostor sada ima novu urbanu namjenu. Tako njihovi psi, naučeni na taj teritorij, i dalje obavljaju nuždu i obilježavaju prostor te dodatno pandžama oštećuju podlogu trkačke staze.
Osjećaju općeg kaosa na trkačkoj stazi pridonose i ostala neuvažavanja poput guranja dječjih i drugih kolica, biciklista, a postoji čak i fotografija automobila koji vozi po stazi. Zbog čega i zašto dio šetača, uz mogućnost neometane šetnje po jednoj od najširih i najdužih šetnica u ovom dijelu Europe, uzurpira trkačku stazu pokušali smo doznati u razgovoru s bihevioralnom psihologinjom, koja je uz preduvjet anonimnosti kazala: “Mislim da se kod velike većine Osječana koji šeću po trkačkoj stazi radi prvenstveno o znatiželji, koja u kombinaciji s izražajno plavom bojom i mekoćom podloge sama po sebi privlači ljudi. Tome se može pridodati i potreba ljudi za okupljanjem na stiješnjenom prostoru. Odnosno, u tom je smislu postojeća promenada predimenzionirana i kao takva ne može omogućiti osjećaj pripadanja grupi (masi), koji je preduvjet za izlazak, druženje i općenito društvenu interakciju. Zbog smještaja trkačke staze u prostoru ne treba zanemariti ni čovjekovu potrebu da se kreće uz rubove šuma (parka) i oko njih, a koji proizlazi iz njegove evolucijske potrebe za brzim zaklonom. Zbog navedenog mislim da se trkači moraju malo strpjeti dok znatiželja šetača povezana s trkačkom stazom ne splasne.’’ Tako je, uz osmijeh, zaključila naša sugovornica.
D. Majetić
Neodgovarajuća obuća, kotači i štapovi za hodanje uništavaju tartan, što prijeti
sigurnosti trkača