Objavljeno 26. veljače, 2020.
Političari uvijek trguju nadom, kaže Velimir Srića, obećavaju uvijek nešto za što je pitanje koliko je to realno provedivo
Predsjednik SDP-a Davor Bernardić krenuo je u obilazak Hrvatske kako bi članstvu i simpatizerima predstavio glavne smjernice predizbornog programa pod sloganom "Ispiši budućnost". U njemu već uz svima dobro poznate teme koje su sastavnice svih predizbornih programa svih stranaka od početka višestranačja u Hrvatskoj - reforme pravosuđa, borbe protiv korupcije, reforme zdravstvenog sustava i obrazovanja, nudi i rast životnog standarda, povećanje plaća i mirovina.
To, naime, ne bi bilo ništa čudno s obzirom na to da je potpuno logično i očekivano od socijaldemokrata da zastupaju takve ideje, no u ovom slučaju čelnik SDP-a najavljuje i konkretne brojke. On obećava povećanje minimalne plaće na 4000 kuna, povećanje neoporezivog dijela plaće na 5000 kuna i povećanje plaće u iznosu od 500 kuna. Tim brojkama Bernardić nastoji osigurati rast životnog standarda hrvatskih građana kroz rast plaća i mirovina.
Povećanje plaća
Ekonomski stručnjak Damir Novotny smatra da se plaće ne mogu povećavati političkim odlukama, jer se u privatnom sektoru plaće povećavaju isključivo kroz produktivnost i tržište je to koje određuje visine plaća u privatnom sektoru.
- U državnom se sektoru, dakako, može Vladinim odlukama povećati plaća, ali onda to, naravno, ima utjecaja na stabilnost javnih financija koje smo jedva i uspjeli stabilizirati. Sada ići ponovno u deficitarno financiranje plaća bilo bi pogubno u javnom sektoru. To su koncepti izvan realnosti i koji su teško provedivi. Tek kada se sjedne u Vladu, onda se vidi što znače limiti financiranja. Vi možete povećati plaće u društvenom sektoru, no pitanje je s kakvim posljedicama. Taj sektor zapošljava oko 350 tisuća ljudi i povećate li plaću za 10 posto, to minimalno nosi osam milijardi kuna više koje trebate negdje pronaći. To znači da negdje morate smanjiti potrošnju. Moguće je preraspodjelom unutar proračuna povećati plaće, samo je pitanje je li to mudra odluka. Plaće bi se trebale povećavati rastom produktivnosti javnih poduzeća i javnih službi - kaže Novotny.
Prof. dr. sc. Luka Brkić, ekonomski analitičar i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, vjeruje da bi diranje rashodovne strane proračuna zahtijevalo ozbiljne političke konfrontacije i promjene snaga i saveznika, što nitko ne čini.
- S tog stajališta gledano nemate prostora za takvo nešto. Međutim, ako ste spremni, gledajući rashodovnu stranu proračuna, možete pronaći prostor za povećanje plaća u populacijskoj politici ove zemlje, u rodnim naknadama, povećanjem plaća majkama odgojiteljicama i drugim rješenjima - naglašava Brkić.
Trgovanje nadom
Političari uvijek trguju nadom, kaže ekonomist Velimir Srića, obećavaju uvijek nešto za što je pitanje koliko je to realno provedivo.
- Naš državni proračun je u velikoj mjeri zadan i reforme koje bi oslobodile prostor u njemu su također potrebne. A to su revizija mirovinskog sustava koji opterećuje budžet itekako. Mi smo s mirovinama napravili ogromne gluposti još nakon rata kada smo kontingent relativno zdrave i sposobne radne snage umirovili i stvorili neke nenormalne odnose u proračunu koje je trebalo mijenjati već odavno - tvrdi Srića.
Smatra da prostora za povećanje plaća u proračunu, kao posljedica smanjenja troškova, ima kroz racionalizaciju uprave gdje je procijenjeno da ima višak radnih mjesta, što bi se moralo napraviti tehnologijom i otpuštanjem.
- Druga je mogućnost uvođenjem poreza na nekretnine. Treće je povećanje prihoda kroz jačanje gospodarske djelatnosti. To je pitanje političkih odluka, mi smo jedna od rijetkih zemalja koja ima slabašan porez na nekretnine. Moj stav nije da treba sve jednako oporezivati, nego da prvenstveno treba oporezivati nekretnine koje nisu u funkciji, što bi bila dvostruka korist - predlaže Srića.
Tomislav Prusina
STALNA VRTNJA U ZATVORENOM KRUGU
Profesor Brkić drži da bi uvođenje poreza na nekretnine, poreza na nasljedstvo, poreza na ekstradobit... omogućilo i kompenziralo gubitke nastale u proračunu slijedom promjene poreza na dohodak. “To opet ima političku dimenziju i pitanje je što onda morate politički napraviti da bi se o tome ozbiljno razmišljalo, a pogotovo da se prihvatite ozbiljne aktivne politike. Sve je drugo demagogija koja ne vodi rješenjima. Jednostavno, stalno se vrtite u zatvorenom krugu, ostajete u okviru istog ekonomskog odnosa, u okviru istih ekonomskih politika i u okvirima iste postojeće distribucije moći aktera ovoga društva koji donose odluke”, zaključuje Brkić.
Nema hrabrosti
“Nitko nema hrabrosti za provođenje nužnih reformi. Kada netko nešto obećava, mora provesti radikalne reforme. Hrvatska to treba, no pitanje je ima li znanja i volje. U politici do sada nisam vidio volju. Pitanje je koliko Bernardić ima odlučnosti da kao premijer to provede”, tvrdi Srića.
Diranje rashodovne strane proračuna zahtijevalo bi ozbiljne političke konfrontacije i promjene snaga