Derbi trilogiju trećeg prvenstvenog kruga nogometaši Osijeka zaključit će u subotu protiv Hajduka u Gradskom vrtu. U prva dva proljetna derbija bijelo-plavi su munjevito prošli put, kako bi Englezi slikovito opisali, "from hero to zero" (od heroja do nule).

Pobjeda nad Dinamom uzbudila je navijačke duhove, ali samo tjedan dana kasnije uslijedilo je bolno prizemljenje na Rujevici. Ne toliko zbog rezultata, koliko zbog vrlo bljedunjavog nastupa. No to se sad treba arhivirati, a dobra je vijest što će treći derbi Osijek igrati na svom stadionu. U Gradskom vrtu se osječka momčad pojavljuje s daleko boljim licem u odnosu prema onom koje "stavi" na gostovanjima.

Najvažnija vijest za trenera Ivicu Kuleševića svakako su povratci dva itekako važna napadačka aduta. Prvi strijelac HNL-a Mirko Marić nakon gotovo dvije godine prisilno je bio izvan kadra momčadi za jednu utakmicu. Valjda "Marini" ciljnici nisu zahrđali za ta dva tjedna bez utakmice. Osim prvog "topnika", u konkurenciju se vraća Petar Bočkaj. Zbog ozljede bio je prisiljen preskočiti derbije protiv Dinama i Rijeke, pa se možemo samo nadati kako će ga to za susret sa Splićanima učiniti još gladnijim igre i pogodaka. Bočkaj ove sezone nikako nije uspijevao uhvatiti pravi kontinuitet igara, za što je najviše kriva ozljeda prošle jeseni zbog koje je pauzirao gotovo dva mjeseca. Vratio se u završnici prvog dijela sezone i zabio dva pogotka (Lokomotivi i Interu u četvrtfinalu Kupa). No čim je krenulo proljeće, već je u drugom kolu opet stradao, srećom, ovaj put je stanka bila daleko kraća. Zašto je Bočkaj toliko važan? Pero je ove sezone odigrao 13 utakmica od kojih je u 11 bio u udarnoj postavi, a Osijek ni jedan od tih susreta nije izgubio! Ulazio je protiv Lokomotive i Hajduka, a baš je ta utakmica na Poljudu i jedina u kojoj je Bočkaj sudjelovao, a da konačni rezultat nije bio povoljan za bijelo-plave. Nije to bez vraga, a osim toga s Bočkajem u momčad širi se spektar napadačkih opcija. Ne samo kroz igru već i kroz prekide. O njegovim "slobodnjacima" već su ispisane bajke, ali jednako je važan i prilikom ubacivanja lopti iz kuta ili slobodnih udaraca.

Ipak, zbog tih problema s ozljedama Osijek ove sezone od Bočkaja nije do kraja dobio ono što se očekivalo. No ne postoji bolji trenutak u kojemu bi Pero mogao početi isporučivati tajne svog igračkog umijeća. I nije on jedini dužnik. Još veći od njega je Vedran Jugović, koji je ljetos stigao kao veliko pojačanje, ali se, također zbog ozljeda, pretvorio u “tramvaj zvan čežnja”. Igrao je malo, samo sedam utakmica, a i u tome što je igrao jasno je bio vidljiv nedostatak samopouzdanja izazvan stalnim stankama. Od čovjeka koji u nogama ima 176 HNL utakmica s pravom se očekuje preuzimanje odgovornosti i dominacija na sredini terena. Sada je pravi trenutak da Kulešević na teren doista pošalje sve ono najbolje što ima na raspolaganju jer samo pobjeda nad Hajdukom Osječanima će ostaviti realne nade da sezonu mogu završiti na drugom mjestu.