Objavljeno 25. veljače, 2020.
Za vrhunski instrument drvo mora „odležati“ bar 10-15 godina i prirodno se sušiti
ŽUPANJA - U posljednjih desetak dana Županja živi u znaku 53. Šokačkog sijela, a zvuci tamburice razgalili su i srca i duše brojnih posjetitelja ove manifestacije tradicijske kulture. Županjski kraj je poznat kao kolijevka tambure i rasadnik tamburaša, gdje su skladane prve popularne pjesme i iz kojeg su krenuli prvi profesionalni tamburaški sastavi i solisti. A ondje se već godinama i proizvodi taj najprepoznatljivi tradicijski instrument u Hrvata.Nema tamburaša u Hrvatskoj i okolici koji nije čuo za velikog zaljubljenika u tamburu Andriju Franića iz Županje, koji je, nažalost, preminuo prije tri godine. Bio je poznat kao proizvođač svih vrsta žica za tambure, ali i kao majstor koji "zna napravit’ tamburu", odnosno izraditi instrument i proizvesti vrhunski zvuk. I upravo je njegova prim tambura darivana papi Benediktu XVI. tijekom posjeta Hrvatskoj i nalazi se u Vatikanskom muzeju.
A mnogo ljubavi, truda i znanja u izradu tambura u svome obrtu u Bošnjacima već godinama ulaže i Franjo Juzbašić, član poznatog TS-a "Kristali".
- Ovo je sada moja osnovna djelatnost. Imao sam čast učiti od vrhunskog i svjetski poznatog majstora tambura, pokojnog Andrije Franića - govori ovaj vrsni tamburaš. I baš onako kao što sa svojim dugogodišnjim bendom svira i pjeva od srca, tako se i kroz njegovu priču o izradi tambure osjeti neraskidiva veza i golema ljubav prema tome instrumentu, koji je i označio njegov život. Najbitnije je, kaže, kvalitetno drvo pa cijela priča oko izrade tambura kreće od šume. Za kvalitetan instrument treba i kvalitetno drvo. Treba ga iscijepati i posložiti te dobro osušiti. Franjo kaže kako je najbolje odabrati javor ili smreku, od ovdašnjih vrsta najbolje su šumska kruška i trešnja, ali i sve druge voćkarice kojih je, nažalost, u Slavoniji sve manje. Znanje i godine iskustva čine svoje i čim kucne po drvetu, odmah zna čime raspolaže, je li materijal dobar za izradu tambure ili riječ o "gluhom drvetu".
- Da bi se došlo do vrhunskog instrumenta, drvo mora odležati bar 10 - 15 godina i prirodno se sušiti. Onda morate odabrati model jer svaki model drukčije svira - otkriva Franjo, pokazujući jednu od prima, napomenuvši kako je i među primama puno modela. No on je, kaže, zahvaljujući majstoru Andriji, pozorno slušao i uzeo najpouzdaniji model, koji se koristi i kod malih tamburaških sastava i u velikim orkestrima. Dobra je stvar, kaže, da je danas na tržištu izvrstan izbor modernih lakova, pa se ne mora više raditi politura krpicom.
- Tamburaši sviraju u svim mogućim uvjetima, i po suncu i po kiši, i ljeti i zimi, tako da se ovo pokazalo izvrsnim - ističe. Pri izradi tambure mnogo je detalja pa koristi i dosta alata, razne stege, kalupe i pomagala. Franjo je u Zagrebu položio majstorski ispit za glazbalara, a često proučava i kako se prave violine i gitare. A od jeseni mu u radionicu stiže i pojačanje.
Sin mu završava srednju školu, drvodjelski tehničar, i odlučio je ostati s ocem u izradi tambura, što Franju, ponosno priznaje, jako veseli.
Marija Lešić Omerović
I ŽICE I KOFERI
Uz puno znanja i dobre volje, za izradu tambure treba imati i određenu umjetničku crtu, kako bi se sve lijepo posložilo i izgledalo. U tome poslu treba biti vrlo uredan, voditi računa o svakoj sitnici i detalju. A uz Franjinu tamburu odlično pristaju žice iz radionice Mirjane Franić, koja je nastavila obiteljsku tradiciju i danas slovI za proizvođačA najkvalitetnijih žica za tambure u RH i šire. A žica je vrlo bitna jer kvaliteta tona tambure potječe i od vrhunske kvalitete materijala od kojeg je žica napravljena. A u priču o tamburi u županjskome kraju izvrsno se nadopunjuju i posebni koferi, koje s puno truda izrađuje obrt Đaković. Jer tko će bolje znati kako tamburu sigurno nositi i čuvati od vrsnog tamburaša Dražena Đakovića, koji je uz nju odrastao i poznaje je u dušu.