Baš ništa novo nismo vidjeli od nogometaša Osijeka na Rujevici u odnosu prema većini nastupa u gostima ove sezone. Bila je to još jedna bljutava partija u kojoj su bijelo-plavi doslovno pali bez ispaljenog metka. Opet bijelo-plavi "plešu" po taktovima poznate country-pjesme "jedan korak naprijed, dva koraka natrag".

Taman kad čovjeku daju nadu u bolje sutra, ona se odmah na prvom gostovanju raspline kao mjehur od sapunice. Trener Ivica Kulešević prošlog je tjedna pričao o tome kako Osijek mora pobjeđivati ako želi ostati u utrci za drugo mjesto. To će biti nemoguća misija ako će mu momčad izgledati kao tijekom susreta na Rujevici. Konfuzna, bez prave ideje kako napasti čvrst blok domaćina, uz opet, po tko zna koji put, previše igrača koji igraju alibi nogomet.

Iskreno, već smo pomalo svi umorni od tih sumornih i nedorečenih partija osječke momčadi u gostima. Nije problem ako se ima lošiji dan, ali može li nam itko objasniti gdje i zašto u igri osječke momčadi na gostovanjima nestane agresivnosti i gladi koju iskazuje kada igra u Gradskom vrtu.

Osijek je na Rujevici bio premekan, nedostajalo je agilnosti i odlučnosti, pa nije ni čudno što je doslovce pao bez ispaljenog metka. Moglo bi se to progutati da je prvi put - ali nije. I u tome jest najveća tragedija. Zapravo, cijela je utakmica bila daleko ispod razine momčadi koje se bore za drugo mjesto. Rijeci je bilo dovoljno pola sata agresivnije igre za dolazak u vodstvo, a nakon toga se mudro povukla jer je s Marsa bila vidljiva nemoć Osijeka u igri na postavljenu obranu. Nisu u tome pomogle ni neke taktičke odluke koje je donosio Kulešević u nastavku susreta. Nejasno je zbog čega je, gurnuvši ga na krilnu poziciju, "ugasio" jedinog koliko-toliko raspoloženog veznjaka Laszla Kleinheislera. Možda je mogao imati više strpljenja i s Manceom, prije svega, jer držati Grezdu u utakmici gdje je prostora tako malo, čisto je gubljenje vremena. Izostao je doprinos bočnih igrača, a i Žaper je izgledao nekako tromo i umorno. Stoga je Rijeka susret dobila baš na mišiće jer je bila daleko agilnija i agresivnija, pa je kupila sve "ničije lopte". No ulogu je svakako odigrala i potpuna bezidjenost Osijeka u ofenzivi.

- Nemamo za čime žaliti jer nismo napravili ništa. U prvom dijelu smo bili baš loši, u nastavku nešto bolji, ali opet nije to razina koja bi mogla zadovoljiti naše rezultatske ambicije. Tako ne izgleda momčad koja četiri mjeseca nije izgubila utakmicu u prvenstvu. Bili smo sasvim jalovi, nismo se napadački snašli bez našeg prvog strijelca Mirka Marića - ocijenio je Ivica Kulešević, trener nogometaša Osijeka.

Taj je susret bio samo novi dokaz ozbiljne ovisnosti Osijeka o Mariću. Ne samo glede realizacije nego i organizacije napada. Nije bilo čovjeka koji će raditi nered u prostorima između linija riječke momčadi, pa je i to jedan od razloga zašto se Osijek gadno mučio. Uglavnom, razočarenje ne izlazi iz poraza nego opet zbog načina na koji je Osijek izgubio. Bijelo-plavi na gostovanjima nikako ne uspijevaju pronaći sebe. I pri tome je posve svejedno koji je suparnik s druge strane jer uglavnom igraju slabo i bojažljivo. Iznimke su ove sezone samo susreti u Koprivnici i na Poljudu, gdje je Osijek izgubio, ali u otvorenoj i hrabroj borbi kako dolikuje momčadi koja se bori za vrh. Ta Osijekova prezentacija u Rijeci bila je svjetlosnim godinama daleko od slike momčadi koja se spremna potući za drugo mjesto.

Osijek je ostao na Rujevici bez prave prilike za pogodak pa prema tome više od poraza nije niti zaslužio. No znate kako to ide u nogometu, ponekad dobiješ i nešto što ne zaslužiš. I takav kilav kakav je bio, Osijek je trebao dobiti priliku za izjednačenje. U 89. minuti stoper Rijeke Nino Galović evidentno je igrao rukom koja nije bila u prirodnom položaju u svom kaznenom prostoru. Sudac Duje Strukan to možda i nije mogao najbolje vidjeti, ali društvo koje je sjedilo u VAR sobi imalo je jasnu sliku igranja rukom. Zašto su ostali bez reakcije, samo oni znaju. Jesu li se prepali neprijateljske atmosfere koja je na Rujevici vladala od prve minute pa se nisu usudili donijeti takvu odluku ili su jednostavno procijenili kako to nije bilo kažnjivo igranje rukom. Što god da je bio razlog - pogriješili su i oštetili Osijek za čisti kazneni udarac. I to je činjenica, pustimo sad zasluge. Ako ništa drugo, Osijek je zaslužio taj kazneni udarac jer se igranje rukom dogodilo. No natrag nema, Strukan je pogriješio, ali Osječanima bi korisnije bilo analizirati što u njihovoj igri ili karakteru ne valja kada izađu iz Gradskog vrta. To je misterij s kojim se Kulešević pod hitno treba obračunati. I to bez pardona. Zapravo, ponekad je potrebno samo postaviti stvari na pravo mjesto bez previše mudrovanja ili traženja kompromisa. Osijek je na Kvarneru opet izgledao kao momčad bez identiteta koja ne gospodari uvijek razvojem situacije na terenu nego joj se previše toga jednostavno - događa. Kulešević je u očaju stvarno pokušao sve i svašta tijekom drugog poluvremena, ali nijedna od tih njegovih ideja nije pokrenula momčad.