Osijek
OSJEČKA UDRUGA SVJETLOST FENJERA

Vaša Svitlost s više od 200 fenjera starijih i od stotinu godina
Objavljeno 24. veljače, 2020.
Fenjeri su bili najvažniji predmeti u životima ljudi s početka prošlog stoljeća bez kojih nisu mogli ni doktori ni žandari

Živopisna uloga Vaše Svitlosti u zasigurno jednoj od najgledanijih i najuspješnijih hrvatskih dramskih serija Velo misto koju je vrhunski uprizorio maestralni dramski umjetnik, pokojni Ljubomir Kapor, na najbolji način pokazuje koliko je u životu jednog grada i njegovih stanovnika početkom prošlog stoljeća važnu ulogu imao picaferaj ili, kako bi to kod nas na kontinentu rekli, fenjerdžija.

Dok se električna energija tek počela koristiti u bogatijim i razvijenijim europskim državama, ulicama naših gradova noću su svjetlost davali fenjeri, svjetiljke koje su radile na ulja životinjskog ili biljnog podrijetla, naftu ili pak petrolej. A ručno su ih s prvim sumrakom ili dolaskom jutarnjeg sunca s pomoću dugih štapova palili i gasili fenjeraši. Bilo je to nekada iznimno važno zanimanje koje je, kao i te zgodne i lijepe stvarčice – fenjeri, ferali, lampe i lanterne - nestalo iz šire upotrebe pojavom električne energije i izumom lampi s baterijama. No Osijek je sigurno jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj, ako ne i jedini, koji se može pohvaliti da i danas ima Vašu Svitlost. Istina, nije riječ o picaferaju ili fenjerdžiji, već o profesoru latinskog i filozofije Miroslavu Kernu koji je, međutim, veliki zaljubljenik i kolekcionar fenjera. Naš se sugrađanin njima "zarazio" u prosincu 2003. godine kada je kao student u Zadru na tavanu jedne zgrade pronašao stari fenjer. Od tada ta ljubav ne prestaje. Naprotiv, prerasla je u mnogo više, moglo bi se čak reći i u ovisnost. U 17 godina Miroslav je uspio prikupiti više od dvjesto fenjera različitih dimenzija, veličina, oblika, ornamenata, a ono što ga posebno fascinira je njihova konstrukcija.

Toplina i sigurnost
- Svaki fenjer koji uzmem u ruke vraća me u stara vremena, kao da mi govori o tom vremenu iz kojega dolazi. Stoga sam odlučio proučavati povijest svakog fenjera iz moje zbirke. U njima je zanimljiv spoj plamena, stakla i metalne konstrukcije. Vjerujem da je nama ljudima još od naših dalekih predaka ostalo gledanje u vatru i plamen koji čovjeka smiruje, daje mu toplinu i sigurnost – priča Miroslav, čiju sobu krase fenjeri različitih oblika, a stol je ispunjen stranom literaturom o njima.

Istraživajući povijest svojih "ljubimaca", došao je do spoznaje da su fenjeri bili najvažniji predmeti u životima ljudi bez kojih nisu mogli ni doktori ni žandari, ali ni djeca koja su uz njih pisala svoje školske zadaće. Fenjeri su imali svoje važno mjesto i u umjetnosti i kulturi, a osnovni smisao njihova rada bio je da plamen zaštite od vjetra. Nama poznata konstrukcija nastala je u gradu Trentonu u američkoj državi New Jersey, a priča kaže da je dvadesetdevetogodišnji John Henry Irwin tri dana bio u svojoj radionici i napravio je svjetiljku koja je mogla izdržati izrazito jake udare vjetra, a da se pri tome ne ugasi i izgubi dragocjena svjetlost. Bila je to svjetiljka na petrolej (kerozin), a imala je gotovo zatvoreno kretanje toplog zraka potrebnog za podržavanje plamena. Bilo je to 1870. godine, a novitet je bio taj da se zrak kretao kroz cijevi svjetiljke. O važnosti fenjera potvrđuje i činjenica da se u nekim državama, primjerice Francuskoj, žene nisu mogle udati ako u miraz nisu donijele fenjer. U Hrvatskoj su se 1916. godine u Karlovcu prvo proizvodile petrolejske lampe, a od 1948. je tvrtka Luna Kordun proizvodila fenjere.

Miroslav s ponosom govori o svojoj zbirci u kojoj se nalaze fenjeri različitih namjena, ali i boja. Najstariji je njemački kraljevski fenjer iz 1880. godine, zatim su tu i proizvedeni u Pragu i Kanadi, ali i dva bakrena fenjera koje je sam izradio. One s plavim staklom koristili su vojnici da ne odaju svoje položaje, crvene i zelene koristila je vojna avijacija da osvijetli pistu, a željezničari su imali raznobojne fenjere. U zbirci se nalazi i crveni fenjer koji se u Osijeku koristio za označavanje bordela sve do 1934. godine kada je donesen zakon o zabrani bludilišta u cijeloj državi te je i potreba za fenjerom nestala, no srećom našao je mjesto u Miroslavovoj zbirci.

Muzej fenjera
On, međutim, ne planira ostati samo na prikupljanju fenjera i povećanju svoje kolekcije, već mu je želja da educira ljude oko sebe i ovu pomalo čudnovatu umjetnost otrgne od zaborava.

- Kod nas literature o fenjerima nema, ali zato svakodnevno razmjenjujem iskustva, ali i fenjere, dijelove i sve što mogu s kolekcionarima iz cijeloga svijeta. Vani postoje sajmovi fenjera, izložbe, konvencije, izlažu se u muzejima i želja mi je da dio toga prenesem i kod nas. No prvo planiram napisati jednu knjigu o povijesti fenjera u Hrvatskoj i gradu Osijeku – kaže Miroslav dodajući kako je njegov cilj, ali i cijele udruge, da u Osijeku otvore muzej ili bar neki izložbeni prostor gdje bi fenjeri bili u trajnom postavu oteti od zaborava, ali i da buduće generacije mogu doznati sve o predmetima koji su u jednom povijesnom vremenu imali iznimnu važnost za ljude i njihov opstanak.

Miroslav sa svojim kolegama iz udruge promiče važnost i ulogu fenjera tako što ih izlaže na svim značajnijim turističkim manifestacijama kao što su Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi Etnosusreti u Bilju. Osim toga, njegovi su fenjeri bili i dio performansa na četiri povratnička koncerta novosadskog kantautora Đorđa Balaševića u Zagrebu, Osijeku, Beogradu i Novom Sadu. Također su korišteni i tijekom otvaranja osječkog i zagrebačkog Adventa gdje je jedan od njih osobno upalio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Fenjeri Miroslava Kerna bili su i dio priče uprizorenja starog zanata fenjerdžije, osobe koja je navečer palila fenjere, a isticala se širokim plaštem i dugom šipkom preko ramena, u Tvrđi. Na koncu, Udruga Svjetlost fenjera priprema za ovu godinu projekt Sedeco Festival 2020. u Osijeku koji bi slavio secesiju i art deco.

-Želimo oživjeti festival koji je dosad jedini put održan 2014. godine u Osijeku i učiniti ga trajnim. Nalazimo se u gradu secesije koji bi po tome trebao postati prepoznatljiv i zato to Osijek treba imati - zaključuje Kern.

Tomislav Prusina
AMERIČKI ŽELJEZNIČARSKI FENJER
Željezničarski američki fenjer stariji od stotinu godina Miroslav Kern platio je 50 američkih dolara. Njegova je deviza da svaki fenjer vrijedi onoliko koliko ste za njega spremni dati, a on svaki koji vidi želi imati u svojoj zbirci i teško odustaje dok to i ne učini. U tome mu pomažu i brojni kolekcionari iz inozemstva s kojima je u kontaktu i s kojima razmjenjuje informacije i iskustva. Među njima je, među ostalima, i Nizozemac Henk Kloosterman, Belgijac Johan Verbeerst, Kanađanin Allan Webster, Šveđanin Nicklas Blidmo, Melanie Loveland iz SAD-a i niz drugih osoba poznatih i priznatih u svijetu fenjera.
FENJER IZ 1889. UPALJEN U ČAST BAROKU
Osječka Udruga Svjetlost fenjera, uz stotine izloženih fenjera upaljenih posebno za tu priliku, priredila je prije nekoliko dana zatvaranje kvartovskog lokala, cafe-bara Baroko, koji je desetljećima radio na uglu Strossmayerove i Paradžikove. To nije bio trenutak za slavlje, ali osječka udruga iskoristila ga je da se predstavi svojom značajnom i vrijednom kolekcijom fenjera iz cijeloga svijeta.

- Želimo njegovati i očuvati stare fenjere koji nestaju kao hrvatsko kulturno blago - kazao je Miroslav Kern, predsjednik udruge, koji je posebno za ovu priliku upalio fenjer iz 1889. godine, najstariji iz zbirke.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana