Živopisna uloga Vaše Svitlosti u zasigurno jednoj od najgledanijih i najuspješnijih hrvatskih dramskih serija Velo misto koju je vrhunski uprizorio maestralni dramski umjetnik, pokojni Ljubomir Kapor, na najbolji način pokazuje koliko je u životu jednog grada i njegovih stanovnika početkom prošlog stoljeća važnu ulogu imao picaferaj ili, kako bi to kod nas na kontinentu rekli, fenjerdžija.

Dok se električna energija tek počela koristiti u bogatijim i razvijenijim europskim državama, ulicama naših gradova noću su svjetlost davali fenjeri, svjetiljke koje su radile na ulja životinjskog ili biljnog podrijetla, naftu ili pak petrolej. A ručno su ih s prvim sumrakom ili dolaskom jutarnjeg sunca s pomoću dugih štapova palili i gasili fenjeraši. Bilo je to nekada iznimno važno zanimanje koje je, kao i te zgodne i lijepe stvarčice – fenjeri, ferali, lampe i lanterne - nestalo iz šire upotrebe pojavom električne energije i izumom lampi s baterijama. No Osijek je sigurno jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj, ako ne i jedini, koji se može pohvaliti da i danas ima Vašu Svitlost. Istina, nije riječ o picaferaju ili fenjerdžiji, već o profesoru latinskog i filozofije Miroslavu Kernu koji je, međutim, veliki zaljubljenik i kolekcionar fenjera. Naš se sugrađanin njima "zarazio" u prosincu 2003. godine kada je kao student u Zadru na tavanu jedne zgrade pronašao stari fenjer. Od tada ta ljubav ne prestaje. Naprotiv, prerasla je u mnogo više, moglo bi se čak reći i u ovisnost. U 17 godina Miroslav je uspio prikupiti više od dvjesto fenjera različitih dimenzija, veličina, oblika, ornamenata, a ono što ga posebno fascinira je njihova konstrukcija.

- Svaki fenjer koji uzmem u ruke vraća me u stara vremena, kao da mi govori o tom vremenu iz kojega dolazi. Stoga sam odlučio proučavati povijest svakog fenjera iz moje zbirke. U njima je zanimljiv spoj plamena, stakla i metalne konstrukcije. Vjerujem da je nama ljudima još od naših dalekih predaka ostalo gledanje u vatru i plamen koji čovjeka smiruje, daje mu toplinu i sigurnost – priča Miroslav, čiju sobu krase fenjeri različitih oblika, a stol je ispunjen stranom literaturom o njima.

Istraživajući povijest svojih "ljubimaca", došao je do spoznaje da su fenjeri bili najvažniji predmeti u životima ljudi bez kojih nisu mogli ni doktori ni žandari, ali ni djeca koja su uz njih pisala svoje školske zadaće. Fenjeri su imali svoje važno mjesto i u umjetnosti i kulturi, a osnovni smisao njihova rada bio je da plamen zaštite od vjetra. Nama poznata konstrukcija nastala je u gradu Trentonu u američkoj državi New Jersey, a priča kaže da je dvadesetdevetogodišnji John Henry Irwin tri dana bio u svojoj radionici i napravio je svjetiljku koja je mogla izdržati izrazito jake udare vjetra, a da se pri tome ne ugasi i izgubi dragocjena svjetlost. Bila je to svjetiljka na petrolej (kerozin), a imala je gotovo zatvoreno kretanje toplog zraka potrebnog za podržavanje plamena. Bilo je to 1870. godine, a novitet je bio taj da se zrak kretao kroz cijevi svjetiljke. O važnosti fenjera potvrđuje i činjenica da se u nekim državama, primjerice Francuskoj, žene nisu mogle udati ako u miraz nisu donijele fenjer. U Hrvatskoj su se 1916. godine u Karlovcu prvo proizvodile petrolejske lampe, a od 1948. je tvrtka Luna Kordun proizvodila fenjere.

Miroslav s ponosom govori o svojoj zbirci u kojoj se nalaze fenjeri različitih namjena, ali i boja. Najstariji je njemački kraljevski fenjer iz 1880. godine, zatim su tu i proizvedeni u Pragu i Kanadi, ali i dva bakrena fenjera koje je sam izradio. One s plavim staklom koristili su vojnici da ne odaju svoje položaje, crvene i zelene koristila je vojna avijacija da osvijetli pistu, a željezničari su imali raznobojne fenjere. U zbirci se nalazi i crveni fenjer koji se u Osijeku koristio za označavanje bordela sve do 1934. godine kada je donesen zakon o zabrani bludilišta u cijeloj državi te je i potreba za fenjerom nestala, no srećom našao je mjesto u Miroslavovoj zbirci.

On, međutim, ne planira ostati samo na prikupljanju fenjera i povećanju svoje kolekcije, već mu je želja da educira ljude oko sebe i ovu pomalo čudnovatu umjetnost otrgne od zaborava.

- Kod nas literature o fenjerima nema, ali zato svakodnevno razmjenjujem iskustva, ali i fenjere, dijelove i sve što mogu s kolekcionarima iz cijeloga svijeta. Vani postoje sajmovi fenjera, izložbe, konvencije, izlažu se u muzejima i želja mi je da dio toga prenesem i kod nas. No prvo planiram napisati jednu knjigu o povijesti fenjera u Hrvatskoj i gradu Osijeku – kaže Miroslav dodajući kako je njegov cilj, ali i cijele udruge, da u Osijeku otvore muzej ili bar neki izložbeni prostor gdje bi fenjeri bili u trajnom postavu oteti od zaborava, ali i da buduće generacije mogu doznati sve o predmetima koji su u jednom povijesnom vremenu imali iznimnu važnost za ljude i njihov opstanak.

Miroslav sa svojim kolegama iz udruge promiče važnost i ulogu fenjera tako što ih izlaže na svim značajnijim turističkim manifestacijama kao što su Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi Etnosusreti u Bilju. Osim toga, njegovi su fenjeri bili i dio performansa na četiri povratnička koncerta novosadskog kantautora Đorđa Balaševića u Zagrebu, Osijeku, Beogradu i Novom Sadu. Također su korišteni i tijekom otvaranja osječkog i zagrebačkog Adventa gdje je jedan od njih osobno upalio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Fenjeri Miroslava Kerna bili su i dio priče uprizorenja starog zanata fenjerdžije, osobe koja je navečer palila fenjere, a isticala se širokim plaštem i dugom šipkom preko ramena, u Tvrđi. Na koncu, Udruga Svjetlost fenjera priprema za ovu godinu projekt Sedeco Festival 2020. u Osijeku koji bi slavio secesiju i art deco.

-Želimo oživjeti festival koji je dosad jedini put održan 2014. godine u Osijeku i učiniti ga trajnim. Nalazimo se u gradu secesije koji bi po tome trebao postati prepoznatljiv i zato to Osijek treba imati - zaključuje Kern.